Kada je riječ o korištenju termina «povijesni uspjeh», treba biti jako oprezan, poglavito uzme li se u obzir inflacija događaja koji su u hrvatskom javnom životu atribuirani na ovakav način. Još u ratu smo postigli povijesnu pobjedu, kasnije je postignuta povijesna pomirba partizanskih i ustaških unuka, onda smo osvojili povijesno treće mjesto na svjetskom prvenstvu u nogometu, u prošlosti su velike sile napravile niz povijesnih nepravdi, a bog i bogme, i pretvorba i privatizacija su u Hrvatskoj predstavljali mažnjavanje love povijesnih dimenzija. Sve u svemu, čini se kao da bi Hrvatski turistički slogan mogao glasiti «Zemlja u kojoj je svaki dan povijesni».

Unatoč opasnosti da se autor članka priključi ovom trendu, jedan prošlotjedni događaj nesumnjivo zaslužuje naći se na popisu. Riječ je, dakako, o primanju Republike Hrvatske u Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda što je daleko najveći međunarodni uspjeh u 15-godišnjoj suverenosti. Bez imalo pretjerivanja, ovaj izbor pokazuje da Hrvatska sada uživa status stabilne demokratske države, a tijekom iduće dvije godine koliko traje mandat nestalnih članica Vijeća sigurnosti, taj rejting mogao bi biti dodatno osnažen.

Vijeće sigurnosti predstavlja najvažnije tijelo u zajednici država koje okuplja UN, i ono donosi odluke koje se tiču svih stanovnika planete zemlje. U najnovijoj prošlosti, VS je verificirao intervenciju protiv talibanskog režima u Afganistanu i uveo sankcije Iranu zbog nuklearnog programa, a u idućih godinu dana 15 zemalja-članica, morati će se opredijeliti oko izuzetno važnog pitanja, a to je nezavisnost Kosova. Kosovski problem za Hrvatsku je iznimno bitan jer radi se o državi iz jugoistočne Europe, i situacija u njoj neumitno će se reflektirati i na stanje u svim balkanskim državama.

Ovdašnje državno vodstvo odlučilo je slijediti politiku Europske unije i Amerike, a to znači da se neće protiviti stvaranju još jedne nezavisne države u regiji. Budući se radi o bliskom susjedstvu, izume li se pet velesila u Vijeću sigurnosti, uloga hrvatske diplomacije pratiti će se s osobitom pozornosti. Uspije li odraditi posao na pravi način, Hrvatska bi se doista mogla etablirati kao regionalni lider u ovom dijelu Europe. Uzme li se u obzir relativno brzi ulazak u EU i NATO, postaje očito da se današnja Hrvatska nalazi u najuspješnijem razdoblju vlastite povijesti.

Najveće zasluge za to pripadaju Stipi Mesiću. Iako su u prijelazu iz autokratske vladavine 90-tih, u normalnu fazu sudjelovali i Ivica Račan i Ivo Sanader, upravo je Mesić odradio najvažniji dio posla.

Aktualni predsjednik osobno je dokinuo većinu ovlasti koje je imao Franjo Tuđman, zatim s nekoliko bitnih odluka poput umirovljenja neposlušnih generala, osigurao punu prevagu civilne vlasti nad para-militarnim krugovima, a u međunarodnim kontaktima, nastupao poput istinskog državnika. Uostalom, upravo je Mesićevo lobiranje, osiguralo da u VS uđe Hrvatska, a ne Češka.

Njegov susret s Muhamedom Ahminedžadom, kao i kontakti s Nesvrstanima, osigurali su pedesetak glasova islamskih i slabije razvijenih zemalja. Takva politika treba se nastaviti i u slijedećem razdoblju: čvrsto vezivanje uz Europsku uniju, ali i senzibilitet za interese država Azije, Afrike i Latinske Amerike. Uspije li u tome, Hrvatska će u budućnosti, na svjetskoj sceni, značiti puno više od, objektivno govoreći, male države koju nastanjuje svega 4,5 milijuna stanovnika.