Objavljeno u Nacionalu br. 623, 2007-10-23

Autor: Veljko Barbieri

KUHARSKI KANCONIJER

Riba iz strašnih priča

Starofrancuski putopisac zabilježio je 1395. da su u Dalmaciji murine opustošile obalu i otoke, a jedini je spas stanovništvo pronašlo u paljenju svijeća u crkvama

Veljko BarbieriVeljko BarbieriPričaju da je murina ispuzala iz Hadova podzemnog mora, sa sobom ponijela zlo mračnih dubina i prosula ga svijetom, da je izravni potomak jezovite Meduze, zapravo jedna od njezinih zmijskih vlasi koja joj je otpala s tjemena kad joj je Perzej odrubio glavu. A neki čak pripovijedaju da je murina, ta ukusna riba zloćudna izgleda, jedna od Harpija koja se preobrazila u stanovnicu podmorja kojoj nitko ne može umaći kad ga dohvate njezini strašni zubi. Ta, osim u srednjodalmatinskom arhipelagu, rijetka ali tražena riba, od koje u nas pripremaju niz izvornih i starih jela, nosi staro ime zajedničko cijelom Sredozemlju. Ona je ona zmijolika riba koju su Stari Grci nazivali muraina, Latini muraena ili murena, podrijetlom od prastarog ranomediteranskog ihtioma koji dugujemo legendama što su od murine učinile mitsko biće. Jer sve je kod murine oduvijek obavijeno misterijem. Već Plinije Stariji prepričava stara vjerovanja da je murina samo ženka i da izlazi na kopno pariti se sa zmijama, dok Atenej i Elijan čak tvrde da njezin ugriz može biti smrtonosan jer je začeta od ljutice, “jer zmija mužjak riga otrov prije nego oplodi murinu“. Strašne priče o murini nastavile su se i kroz srednji vijek: iz 1395. sačuvan je anonimni starofrancuski putopis o istočnojadranskoj obali, s posebnim osvrtom na Pulu i Dubrovnik, u kojemu pisac bilježi kako su “u dalmatinskim krajevima murine pustošile obalu i otoke, a jedini je spas stanovništvo pronašlo u paljenju svijeća u crkvama kamo se murine nisu usudile ući, bojeći se Krista.“ Žene su protiv toga zla nosile ogrlice u obliku svijene murine, kako je zapisao srednjovjekovni španjolski prirodoslovac Izidor Seviljski, a uz Demetrija Hvarskog i Dioklecijana najpoznatiji Dalmatinac staroga vijeka, Sveti Jerolim, u prijevodu svoje Biblije, slavne Vulgate, potvrđuje tu tvrdnju u vlastitom prepjevu “Prve pjesme“ u “Pjesmi nad pjesmama“: “Lijepi su obrazi tvoji međ murininim naušnicama/ vrat tvoj pod njenim ogrlicama/ Učinit ćemo za tebe takve zlatne naušnice/ Takve sa zlatnim privjescima.“


Ako su legende o ugoru koje ga prikazuju kao morskog zmaja netočne i preuzetne, priče o murini imaju osnove i doista su mogle poduprijeti vjerodostojnost njezine legende. Murina, koja se lovi vršama i parangalima, vrlo je agresivna i ratoborna. Ugriz joj je strahovito bolan, a ujedeno mjesto može godinama ostati otvrdnuto, premda nema otrovnih žljezda nego je otrovna sluz koja joj se cijedi iz usta. Ipak, ma koliko bila strašna, ta je riba omiljena među sladokuscima. Peku je još od antike, a razni brujeti, popare i lešade nemaju pravi okus bez murinina mesa. No opet se u jela od murine uvlače strašne priče. Zapisano je da su ih osobito okrutni Rimljani uzgajali u bazenima i hranili ih mesom živih robova. Takve su murine Latini nazivali murena fluta ili plutajuća murina, jer su svoj plijen ujedale i trgale plutajući površinom ribnjaka. Strašne su murine koje plivaju našim snoviđenjima, a vraćene u zbiljski svijet peku se na gradelama, kuhaju u loncima, frigaju na vrelu ulju, dok slatki vonj i okus draška naša osjetila. Preostaje nam još samo jedan nezaboravni zalogaj i svi ćemo uspuzati iz mora među kamenje i bilje, uzbuđeni, u potrazi za svojim zmijskim ljubavnikom.

Murina u vlastitoj koži

Murinu od 2 kg zarežite ispod glave i odvojite joj kožu, utrobu i kosti. Začinite je i namažite majčinom dušicom i mravincem. Vratite je u vlastitu kožu, tako da unutarnji, masni dio bude izvana, pa je pecite s obje strane na gradelama, bez podlijevanja maslinovim uljem jer joj koža ima mnogo masnoće.

Brnarska popara

Na 1 l šalše od pomidora, u kojoj ste ukuhali nešto više kapule, položite komade očišćene murine od 1,5 kg, škarpinu i škarpuna od po 30 dag, posolite, popaprite i kuhajte dok se ne prožme, podlijevajući s 0,5 l bijela vina i 1 dl kvasine. Kad riba omekša, služite poparu s korčulanskim makarunima.

Vezane vijesti

FAO: Svijetu ne treba toliko hrane

FAO: Svijetu ne treba toliko hrane

Svijet se može hraniti s manje hrane nego što su to pokazale ranije procjene ako se okrene održivoj poljoprivredi, smanji rasipanje i zaustavi… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika