Ako se na početku predizborne kampanje mogla lansirati besmislena poruka, onda je to napravljeno javnom promocijom ideje o velikoj koaliciji HDZ-a i SDP-a. U opticaj su je pustila dvojica međusobno posvađanih političara – Stipe Mesić i Anto Đapić – i to svaki iz vlastitih razloga. A onda su se fantomske velike koalicije dohvatili svi, od opozicijskih čelnika, preko novinara i komentatora, pa do taksista i kumica na placu.

Pritom je sasvim nevažan podatak to što nema nikakve osnove za bilo kakvu priču o velikoj koaliciji jer ni Milanović ni Sanader, kao i njihovi birači, ne žele čuti za eventualno sastavljanje zajedničke vlade. U stvaranju iluzije otišlo se tako daleko da su objavljena imena članova buduće vlade i resori koje će voditi, kao da je već ponedjeljak 26. studenog, i poznati su rezultati izbora. Iza svega stoji Mesićeva teorija kako će rezultat predstojećih izbora biti vrlo tijesan, a iduća će se vlada temeljiti na tankoj saborskoj većini. Zato predsjednik države predlaže veliku koaliciju koja bi riješila probleme koje čekaju Hrvatsku u iduće četiri godine.

Otkako je izabran, Stipe Mesić je povukao niz dobrih poteza, ali ovoga je puta pogriješio. Koalicija dvije najjače hrvatske stranke definitivno je nepotrebna, teško zamisliva, a posebno bi naštetila Socijaldemokratskoj partiji. Točnije – već je nanijela štetu, budući Milanović i ekipa nisu eksplicitno odbacili Mesićevu zamisao, tako da može djelovati kako u SDP-u niti sami nisu načisto što stvarno žele.- Promjenu vlasti ili isključivo sudjelovanje u vlasti?

Velika koalicija je nepotrebna jer su sve hrvatske stranke demokratske i, više ili manje, podržavaju ulazak u NATO i Europsku uniju. To znači da je nepotreban savez dvije vodeće stranke jer se na suprotnoj strani ne nalazi nitko tko ugrožava strateške nacionalne ciljeve. Isto tako, dobro je da u Hrvatskoj postoji jasna podjela na lijevo-liberalni i desno-tradicionalistički skup stranaka. Na taj način birači doista mogu birati na temelju interesa, ali stranke također moraju održati predizborna obećanja. Kako onda zamisliti koaliciju u kojoj SDP podržava HDZ, koje je optužio kao lopove i smutljivce najgore vrste, dok s druge strane Sanaderova ekipa diže ruku za politiku jednog Slavka Linića i Željke Antunović. Aktualni premijer ionako je Milanovića i Jurčića prozvao «dvojcem bez kormilara», a sumnjam da bi njih dvojica kao svog kormilara željeli gledati Ivu Sanadera.

Ivica Račan je još prije godinu dana odbacio mogućnost koaliranja s HDZ-om, uz obrazloženje kako država nije u opasnosti da bi se zato stvarali nekakvi široki stranački savezi. Imao je pravo i zato treba pričekati završetak izbora i tek tada krenuti u sastavljanje koalicija. Izražena bipolarizacija hrvatske političke scene predstavlja pozitivan proces, a onaj tko skupi relativnu većinu, ionako će moći birati buduće partnere. Uostalom, i sadašnja vlada se temelji na većini od jednog ili dva zastupnika, a bez većih potresa je odradila cijeli mandat.

Iduća može biti stabilnija, i to bez velike koalicije.