SONJA KASTL kao Jela u baletu 'Đavo u selu' s kojim je proputovala pola Europe i osvojila publiku'Svojim sam đacima uvijek nastojala dati ‘tancovalnost’, znači, plesnost, užitak u plesu'', kaže Sonja Kastl (78), jedna od najznačajnijih hrvatskih balerina, koreografkinja, pedagoginja i ravnateljica Baleta u zagrebačkom HNK, kojoj je prošlog tjedna objavljena monografija "Plesati znači živjeti'' u izdanju izdavačke kuće Zaposlena'. Monografiju su napisali pjevač i glazbeni publicist Davor Schopf te plesač i baletni kritičar Mladen Mordej Vučković, koji su prikazali njezinu karijeru od prvih uspjeha u kazalištu "Dječje carstvo'', preko osvajanja svjetskih pozornica i tragične nesreće kćeri jedinice Marine, pa sve do umirovljenja i rada u Gradskom kazalištu u Klagenfurtu i zagrebačkoj Komediji. Na naslovnici knjige otisnut je njezin portret iz 1949. koji je napravio Edo Murtić. U knjizi je objavljeno više od 250 fotografija, koje ilustriraju njezinih 60 uloga, 30 koreografija i 60 baletnih ulomaka, koje je koreografirala za opere, mjuzikle i druge kazališne vrste.

Sonja Kastl počela je plesati kao petogodišnja djevojčica u ritmičkoj školi Mirjane Janeček Stropnik, najčešće male anđele. Zatim je nastavila plesati u čuvenoj školi Roda Rifflera, legende zagrebačke plesne scene, u kojoj je učila prve klasične korake, step, gimnastiku i ritmiku. Potom se usavršavala kod Mercedes Goritz-Pavelić, a kao školarka, plesala je u poznatom kazalištu "Dječje carstvo'' koje su vodili redatelj Tito Strozzi i književnik Mladen Širola.

"Tu me je dočekala slavna balerina i koreografkinja Margareta Froman, koja nam možda nije dala tehničku savršenost, ali nam je poklonila svoju široku rusku dušu i osjećaj za balet i pokret'', kaže Sonja Kastl dodajući da je to bilo prekrasno razdoblje njezina života. Margareta Froman je bila, nastavlja, veličanstvena pedagoginja. Bila je članica Moskovskog carskog baleta, koji je nakon revolucionarnih promjena u Rusiji tražio novo mjesto za život. Za vrijeme jedne turneje 1921. posjetili su Zagreb, koji im se svidio, i gotovo je cijeli ansambl ostao. U tom kazalištu Sonja Kastl je glumila, pjevala i plesala, primjerice, u baletima "Crvenkapica", "Kraljica lutaka" i "Tri djevojčice", a kako je bila najviša, kaže, plesala je i Franza u "Coppeliji".

"Dvoumila sam se između glume i baleta'', nastavila je Sonja Kastl. "Ta je dvojba trajala dugo, no tada me je Margareta Froman povukla u ansambl rekavši mi da bih se trebala baviti plesom. I balet je prevladao, najviše zbog ljepote i osjećaja koji mi je pružao na sceni. Dok sam plesala, potpuno sam se predavala muzici, osjećajući se kao da letim kroz prostor nekog drugog svijeta. To je neopisiv osjećaj. No moj otac je bio konzervativan i očekivao je da ću se baviti arhitekturom ili farmacijom, pa nije bio oduševljen mojim izborom. Tada je Margareta Froman objasnila mom ocu da bi bila velika šteta kad ne bih razvijala svoj talent. I on je popustio. Kasnije je bio, zajedno s mojom majkom, na svim mojim premijerama."

SONJA KASTL nakon promocije monografije 'Plesati znači živjeti' u zagrebačkom HNKSvoj glumački talent Sonja Kastl je pokazala nakon Drugog svjetskog rata glumeći balerinu Mariju u jednom od prvih hrvatskih filmova "Zastava'' Branka Marjanovića. "Moj angažman bio je slučajan'', kaže. "U kazalište su došli neki ljudi i tamo su se muvali, a kolegica Darinka Ilić me upitala što oni tu traže. Odgovorila sam joj bez razmišljanja da traže glavnu glumicu za film i da će izabrati mene, iako nisam znala ni tko su niti što traže. Nakon 14 dana dobila sam poziv da dođem na pokusno snimanje i - prošla. To je bilo predivno iskustvo, no patila sam jer nisam mogla plesati. Film smo snimali pune dvije godine, primjerice, na Kalniku smo danima čekali oblake. Za tu ulogu dobila sam nagradu, a moje fotografije osvanule su na naslovnicama filmskih časopisa.'' Sonja Kastl potječe iz građanske obitelji: otac Đuro je završio arhitekturu u Pragu gdje je upoznao njezinu majku Josipu, nadarenu opernu pjevačicu, koja se upravo pripremala za audiciju za ulogu Lotte u Massenetovoj operi "Werther''. No njezina karijera pjevačice bila je naprasno prekinuta jer njezin suprug i njegova obitelj nisu odobravali njezino bavljenje glazbom. Kad su se preselili u Zagreb, ona je na svoju kćer Sonju prenijela ljubav prema teatru želeći da pođe njezinim stopama. "Ali meni to nije išlo'', kaže Sonja Kastl, "balet me više privlačio.'' Njezina je obitelj povezana s čuvenim hrvatskim političarem Stjepanom Radićem. Njezina prateta Marija, također Čehinja, bila je njegova supruga, a upoznali su se tijekom njegova studija u Pragu. Dvije obitelji često su se posjećivale, a Sonja Kastl je kao dijete, kaže, uživala u njihovu vrtu na Pantovčaku. "Radićev unuk, pijanist i HSS-ovac Stjepan Radić mlađi moj je bratić u drugom koljenu'', kaže.

Sonja Kastl je počela profesionalnu karijeru balerine u Baletu Zagrebačke opere 1944., a od 1947. plesala je solističke uloge. Kako tvrde autori monografije, u povijesti zagrebačkog baleta ostavila je neizbrisiv trag, posebno su bili zapaženi njezina gracilnost, muzikalnost i ekspresivnost, a i dalje je ostala tiha i vjerna svojoj lirskoj prirodi. Prvo je zablistala u teškoj i zahtjevnoj ulozi Plave ptice u "Trnoružici'' Oskara Harmoša. Tu su je zapazili čuveni koreografski par Pia i Pino Mlakar i angažirali za rolu Kneginjice u baletu "Balada o srednjovjekovnoj ljubavi''. Ubrzo su uslijedile brojne uloge kao što su Julija u "Romeu i Juliji'', Swanilda u "Coppeliji'', Pepeljuga, Kraljica Amazonki.

"Jako sam voljela plesati sve uloge, no ipak bih izdvojila Juliju i Jelu, zaljubljenu seosku djevojku iz 'Đavla u selu’ koju sam plesala 73 puta punih 11 godina'', kaže. "Koreografiju za ‘Đavla’ radili su Pia i Pino Mlakar, a s tim smo baletom proputovali cijeli svijet. Oni su imali sasvim drukčiji pristup od Margarete Froman, inzistirali su na tehničkoj preciznosti i plesnim detaljima. Svuda smo nailazili na oduševljenje. U Stockholmu nas je publika 20 puta pozivala pred zastor. Imala sam i prekrasne partnere u tom baletu. To su bili Drago Boldin, Žarko Prebil, Ivica Sertić, Miljenko Vikić, Nenad Lhotka i Damir Novak. Taj je balet bio naš uspješni izvozni proizvod. Obožavala sam plesati i dvije sasvim drukčije uloge - Djevojku u ‘Čudesnom mandarinu’ Béle Bartoka i hirovitu i razmaženu Kraljicu Amazonki u ‘Pokolju Amazonki’ u kojoj mi je partner bio Ivica Sertić.

KAO JULIJA u baletu 'Romeo i Julija' u koreografiji Margarete Froman s partnerom Nenadom Lhotkom u Londonu 1955.Kao jednu od najsvjetlijih točaka u svojoj karijeri Sonja Kastl je istaknula gostovanje HNK u Londonu 1955. godine, kad su izveli tri baleta - "Đavo u selu", "Licitarsko srce" i "Romeo i Julija". Londonska publika je tada prvi put vidjela na sceni taj balet Sergeja Prokofjeva u koreografiji Leonida Lavrovskog. Hrvatsku verziju "Romea i Julije" koreografirala je Margareta Froman, a partner joj je bio Milko Šparemblek.

"Gostovanje u Stoll Theatreu bilo je čarobno'', prisjetila se Sonja Kastl. "Nakon izvedbe, gledatelji su bili malo šokirani, jer im nije išlo u glavu kako se može spojiti tako ozbiljni pisac kao što je bio William Shakespeare i balet. Naime, oni su taj balet vidjeli samo na filmu s Galinom Ulanovom u naslovnoj ulozi, a gostovanje moskovskog ansambla uslijedilo je tek iduće godine, dakle, nakon zagrebačkog. Ja sam dobila prekrasne kritike, čak sam po nekima bila bolja od Ulanove, no mislim da je to bilo pretjerano.''

U Londonu je upoznala uglednog engleskog baletnog kritičara Cyrila Beaumonta, koji je bio, kaže, oduševljen njezinim plesom i pozvao ju je na specijalizaciju u London. Balet "Đavo u selu'' Pije i Pina Mlakara uvrstio je u svoju knjigu "Baleti prošlosti i sadašnjosti'', a o Sonji Kastl i njezinu partneru Nenadu Lhotki zapisao je "da bi bilo teško naći izražajniji par s rijetkom, tajnom sposobnošću da spoje ples i mimu''. Zatim je posredovao da dođe u London k čuvenoj plesnoj pedagoginji Mary Skeaping gdje je izučila Cecchettijevu metodu. Usavršavala se i u Parizu kod Olge Preobraženske.

Sonja Kastl je napustila plesačku karijeru u 35. godini života, na vrhuncu slave, jer je ozlijedila koljeno, i postala ravnateljica Baleta HNK. U to je vrijeme intendant bio Mirko Božić, a ona je zaključila da ne može istodobno obavljati dva tako odgovorna posla. Idućih 40 godina bavila se koreografijom, uglavnom u paru s kolegicom Nevenkom Biđin. Kritičari su njihove balete ocijenili kao neoklasicizam. "Odlično smo se nadopunjavale'', kaže. "Ja sam bila čista klasičarka, a ona je imala želju za modernijim izrazom, premda je u mladosti situacija bila obrnuta.''

S DINKOM BOGDANIĆEM, nekadašnjim ravnateljem zagrebačkog Baleta, izmjenjuje iskustvaIako uspješna u baletnoj karijeri, privatni život Sonje Kastl obilježen je osobnom tragedijom: njezina kći jedinica Marina iz njezina drugog braka s liječnikom Borisom Zimermannom, tragično je poginula u 22. godini u prometnoj nesreći na putu od Zagreba prema moru.

"To mi je bio najteži trenutak u životu, tada je nestao dio mene'', priznaje Sonja Kastl dodajući da se do danas nije potpuno oporavila od te tragedije. "Više od godine dana nisam se osjećala živom, kao da sam lebdjela zrakom, čak sam posjećivala psihijatre i jedan od njih jako mi je pomogao vrativši mi nadu u život. Pomogli su mi i moji prijatelji, koji su me stalno održavali na životu. No konačno su me izvukli iz mrtvila Milana Broš i Vlado Štefančić. Milana me je zamolila da je zamijenim u Funkcionalnoj školi Elly Bašić, jer je navodno trebala ići na put, a Vlado mi je ponudio da u Komediji koreografiram mjuzikl 'Lady Šram'. I balet me vratio među ljude, u život, tako da sam malo-pomalo ponovo počela disati. Rad u Komediji bio je posve druga priča, a posebno me je zaintrigirao pedagoški rad. Naime, tu je bilo puno talentiranih, ali nedovoljno školovanih plesača, koje sam pokušala usavršiti. Jako sam ponosna na taj ansambl.''

Govoreći o situaciji u današnjem baletu, Sonja Kastl je primijetila da se "zaboravlja da smo svi mi djeca iste muze Terpsihore'', ali da o njegovoj budućnosti misli "sve najbolje''. Iako je tijekom karijere dobila brojne nagrade, žali što u svojoj karijeri nije pred publikom otplesala ulogu Giselle, jednu od najljepših baletnih rola u povijesti baleta. Kad je postala ravnateljica zagrebačkog Baleta, postavila ga je na repertoar i počela uvježbavati ulogu Giselle, unatoč problemima s ligamentima. No želja joj se nikada nije ostvarila. "Giselle sam plesala jedino na probi'', kaže. "Tada sam doživjela predivno iskustvo: cijeli mi je ansambl pljeskao! Na žalost, zbog bolova nisam došla do premijere.'' Žali i što nije stigla postaviti balet "Pjesme o mrtvoj djeci'' na Mahlerovu muziku. "No možda to još ostvarim'', zaključila je Sonja Kastl.