Počelo je počelo: najprije je Zoran Milanović zbog slogana "Idemo dalje" Ivu Sanadera usporedio sa Slobodanom Miloševićem, da bi HDZ-ovci TV-spotove socijaldemokratskog šefa na kojima se pojavljuje okružen građanima, povezali sa sličnom reklamom Čede Jovanovića, predsjednika Liberalno-demokratske partije Srbije. Još je samo falilo da Zoki Ivu nazove Slobom, a ovaj njega Čedom, i dobili bismo hrvatsku verziju Monthyja Pythona. Odnosno, cirkus u kojem se klaunovi vrijeđaju i gađaju uvredama, a naposljetku i potuku. Tko zna, do 25. studenog se i to može desiti.

Budimo ozbiljni, ovo do sada predstavlja karikaturu od kampanje. Nitko ne treba misliti kako drugdje sve vrvi od akademskih debata i ozbiljnosti – i tamo se političari ulizuju građanima, obećavaju bolji život i oblače u narodne nošnje, pokazujući kako su i oni «samo obični ljudi», ali prethodnih sedam dana, od Vukovara do Dubrovnika, svjedoci smo cirkusa koji je ozbiljan koliko i medijski istupi Miroslava Ćire Blaževića, a inteligentan poput Big Brothera.

U takvom miljeu logične su uvrede poput ovih na relaciji SDP-HDZ. Jer ima li gorega nego ako suparnika usporediš sa Srbima, bez obzira zovu li se Čedo ili Slobo. Kada je Milanović napao Sanadera za sličnost sa nekadašnjim "voždom", što li je mogao uraditi Ratko Maček, glasnogovornik vlade? Kazati SDP-ovom vođi da ima loš ten, noge koje idu u iks ili karijes na dvojki lijevo? Naravno da nije, to bi bilo vrijeđanje zbog fizičkog izgleda, a ovo je civilizirana država u kojoj se to ne radi. Tko tebe optuži da kopiraš mrtvog Srbina, ti mu odmah uzvratiš da on liči na živog Srbina, i da vidimo kako će ti napadač uzvratiti.

Ovih dana u Haagu se sudi poluludom četničkom vojvodi Vojislavu Šešelju, koga su politički protivnici vrijeđali tvrdnjama kako su mu preci bili - Hrvati. Iz nekog razloga, u Sanaderovom i Milanovićevom trustu mozgova, odlučili su ući u istu igru, samo s promijenjenim nacionalnim repertoarima.

Idući korak – u skladu s propozicijama koje su uvele vodeće stranke – moglo bi biti širenje ovakve diskusije na neke druge liste, recimo, one za zastupnike nacionalnih manjina. Neka sada neki srpski kandidati za sabor optuže Milorada Pupovca kako liči na Thompsona, ili neki bošnjački suparnik Šemsu Tankovića da je sijed kao rahmetli Mate Boban, i kampanja može biti nastavljena.

A opet, i u ozbiljnom dijelu dosadašnjih sučeljavanja nije se moglo saznati puno toga. Kad su kod poslodavaca, tada svi premijerski kandidati jednoglasno kažu da će olakšati davanje otkaza radnicima, a onda se presele u goste sindikalistima i tamo počinju zaklinjati kako će povećati razinu socijalne sigurnosti. U prijevodu, svi koji u razdoblju 2007/11. na poslu dobiju otkaz, imati će dosta novca, osigurano zdravstveno osiguranje i besplatan prijevoz. Provedba ovakvog koncepta idućem šefu vlade garantira Nobelovu nagradu za ekonomiju.

Do tog sretnog dana, proći će još neko vrijeme. Sudeći prema količini do sada izgovorenih ludosti, slijedeća dva tjedna će biti 24-satni zabavni program.