Veljko BarbieriU drevnoj kineskoj kronici “Putovanje na zapad“ zapisana je pripovijest o vladaru sjevernih pokrajina, kralju Xuanwuu čija su dva glavna zapovjednika predvodila njegove pobjedničke vojske. Generalu Kornjači i generalu Zmiji nakon njihove je smrti, budući da je sam bio besmrtan, podigao dvije planine u gorju Wudaj koje se još i danas dižu sa suprotnih obala rijeke što teče kroz njegovu nekadašnju prijestolnicu Wuhan u pokrajini Hubei. Još starija taoistička pripovijest tvrdi da je Xuanwu bio sin kineskog cara koji se odrekao prijestolja kako bi se posvetio izučavanju taoizma. U dobi od 15 godina napustio je roditeljsku palaču i u samostanu na sjeveru predano izučavao blaženstvo nadzemaljskog života i božanske pute. Nadmašio je učitelje i svojim umom proniknuo u tajnu božanstva. Stoga su mu bogovi dali snagu besmrtnosti i proglasili ga sebi ravnim. Ali iako je mudri Xuanwu već bio blizak nebesima i besmrtnom životu, a njegovo vanjsko tijelo i unutrašnja duša već su boravile među bogovima, morao se odreći dijela svoje tjelesnosti koji su upravo taoisti smatrali najljudskijim, svojih ponutrica. Budući da je odrastao na zemaljskoj hrani, njezini sokovi skupljeni u ponutricama, trbuhu, bubrezima, jetri, srcu, slezeni i crijevima još su kolali njegovom krvlju i nisu mu dali da se uzvisi do božanske časti. Postojao je samo jedan put, pun pogibelji, ako je kraljević htio postati bog. Morao je božanskom liječniku dopustiti da mu izvadi srce, jetra, bubrege, slezenu i crijeva, što još nikomu nije pošlo za rukom. Slični pokušaji kod drugih taoista završili su njihovom smrću i nitko od tih mudraca nije bio uzivšen do besmrtnosti. Xuanwu se nije bojao smrti znajući da ona, ako operacija i ne uspije, neće biti uzaludna. Mnogo je on već mudrosti i dobrote udijelio narodu i čak i da umre kao smrtnik, oni bi ga i dalje slavili kao blaženoga.

Cijela Kina strepila je za Xuanwuovu sudbinu. I bogataši i sirotinja prinosili su na žrtvu bogovima jela od životinjskih ponutrica ne bi li udbrovoljili da dopuste da kraljević postane besmrtan. Ali oni su već odlučili. Božanski liječnik spokojnom je Xuanwuu izvadio sve ponutrice a mudrac nije osjetio ni najmanju bol. I Xuanwu je postao besmrtan. Prema taoističkoj legendi, od njegova trbuha nastala je planina Kornjača, a od crijeva planina Zmija. Ali ni mračne sile nisu mirovale. Ljubomorni što im je kraljević postao nadređeni bog, zli demoni pretvore Kornjaču i Zmiju u čudovišta koja su pustošila po Kini. Ali potamanio je Xuanwu i demone i čudovišta, a Kornjaču i Zmiju postavio za zapovjednike sila dobra i od tada su poznati kao general Kornjača i general Zmija i odano su služili božanskom vladaru na zadovoljstvo bogova i smrtnih podanika. Otad u Kini i po cijelom svijetu, jela od ponutrica smatraju svetima, pridaju im proročke moći, a okorjeli gurmani u njima uživaju ne opterećujući svoj duh i tijelo, svoje srce i ponutrice razmišljanjem o božanskom kraljeviću, mudrom Xuanwuu.