Premijer Sanader povjerio je ministru Draganu Primorcu ulogu dirigenta jer na okupu mora držati članove neprijateljskih stranakaStrateški cilj Ive Sanadera i Dragana Primorca je osvajanje pet ili šest zastupničkih mandata putem HDZ-ove liste za dijasporu. Kako bi to postigao, Sanader je sastavio potpuno heterogenu listu na kojoj su većim dijelom Zagrepčani, a ostatak sačinjavaju članovi dviju neprijateljskih stranaka: HDZ BiH i HDZ 1990. Njihovi lideri Dragan Čović i Božo Ljubić prošle su subote na skupu HDZ-a 1990, potvrdili da su obje stranke pod direktnom kontrolom središnjice u Zagrebu. Pobijedi li HDZ 25. studenog, može se očekivati ujedinjenje Ljubićeve i Čovićeve frakcije, a time i puno veći utjecaj hrvatske vlade na prilike u Bosni i Hercegovini.

Tako se na listi nalaze Ljubićevi kadrovi poput Dragana Vukića, Ruže Sopte, a njima su bliski Ivan Bagarić, Dragan Schwarz i Goran Marić, koje je odabrao Sanader. Kao rezultat kompromisa s Čovićem, visoko su pozicionirani Ivo Andrić Lužanski i Rade Bošnjak, članovi HDZ BiH, i članovi Čovićeve frakcije koji imaju izglede ući u idući saziv Sabora. Donedavno su ovi političari jedni druge nazivali “karcinomima”, a sada zajedno pozivaju birače da podrže HDZ. Razlog je HDZ-ova težnja za osvajanjem najmanje četiriju mandata i stoga su osnovana čak 124 izborna mjesta, odnosno 400 posto u odnosu na izbore 2003. Dragan Primorac je glavni operativac i njegov je zadatak da na izbore iziđe barem 100.000 birača iz dijaspore, što bi jamčilo pet zastupničkih mjesta i zato predvodi listu koju čine Ljubičevci, Čovićevci i Zagrepčani. Već letimično čitanje njihovih biografija pokazuje da su to kandidati koji su tek porijeklom vezani za BiH, a među “autohtonim” kandidatima većina je u prošlosti ulazila u sukobe s međunarodnom zajednicom. Dragana Primorca, ministra znanosti i prvoga na HDZ-ovoj listi za dijasporu uz iseljeništvo povezuju tek dva biografska podatka. Rođen je u Banjoj Luci, a početkom 90-ih je nekoliko godina proveo na stručnom usavršavanju u SAD-u. Uostalom, ni za HDZ ga ne veže mnogo toga jer je u Sanaderovu vladu ušao kao izvanstranački član, a pristupnicu je potpisao tek u četvrtoj godini ministarskog mandata.

Sada ministar znanosti svakodnevno obilazi mjesta u Bosni i Hercegovini u kojima žive Hrvati i agitira za HDZ. Pritom obavlja i posao dirigenta jer je jako teško zajedno na okupu držati predstavnike neprijateljskih HDZ-a, koji su se donedavno optuživali za izdaju hrvatskih nacionalnih interesa. Ivo Andrić Lužanski drugi je na listi, a dolazi iz Tuzle. Njegovo je pravo ime Ivo Andrić, no kako ga netko ne bi zamijenio s književnim nobelovcem, tražio je da se redovito oslovljava i kao Lužanski. Razlog je porijeklo - dolazi iz sela Lug u općini Živinice, i zato se sada preziva Andrić Lužanski. Godinama je bio u vrhu HDZ-a, a jedno vrijeme i predsjednik Federacije BiH. U isto je vrijeme na političkim skupovima tvrdio kako su Hrvatima oduzeta prava koja su dobili Daytonskim sporazumom, a mediji su ga optuživali da zagovara osnivanje trećeg entiteta.

GORAN MARIĆ, nekada nogometni sudac, a od prije mjesec dana član HDZ-aZbog ovakvih političkih stajališta, 2001. godine, Wolfgang Petritsch, tadašnji Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, doživotno je zabranio Ivi Andriću Lužanskom kandidiranje na izborima kao i obavljanje bilo kakvog istaknutog stranačkog položaja. U veljači 2002. podnio je ostavku na članstvo u vrhu HDZ-a kako bi stranka mogla izići na izbore. Politički je uskrsnuo kada je u Tuzli osnovan Hrvatski narodni sabor, a za predsjednika imenovan Ante Jelavić. Lužanski je postao dopredsjednik, a u vodstvo su ušli i Dragan Čović i Mijo Brajković, članovi desnog političkog krila. U ožujku 2003. održan je skup Hrvatskog narodnog sabora na kojem je zatražena samouprava za Hrvate u BiH, kao i promjena ustroja ove države, a među organizatorima je bio Ivo Andrić Lužanski. Stvar je propala jer se suprotstavila Amerika, a kada je došao na vlast, Sanader više nije podržavao radikalne zahtjeve sestrinskog HDZ-a. Zadatak Ive Andrića Lužanskog je prikupljanje glasova Hrvata iz Usore i Posavine, a Sanader ga je stavio na visoko mjesto na listi iako je prije dvadesetak dana iz HDZ-a BiH objavljeno da ne podržavaju kandidaturu Lužanskog.

Treći na listi je Ivan Bagarić iz sela Mesihovina pokraj Tomislavgrada, makar se kao njegovo službeno prebivalište navodi Kaštel Gomilica. On je liječnik koji je tijekom rata stekao naklonost Andrije Hebranga, a u posljednjem je mandatu bio saborski zastupnik. Bagarić se rijetko javljao u protekle četiri godine, ali je u materijalnom smislu glavni lobist kada novce iz hrvatskog proračuna treba preusmjeriti u Hercegovinu. Upravo zahvaljujući njemu hrvatska je vlada u dvije godine izdvojila oko 15.000.000 kuna za dovršetak izgradnje Kliničke bolnice u Mostaru, kao i 300 milijuna kuna za studentski kampus u hercegovačkom središtu. Unatoč tomu postao je gubitnik kada je došlo do raskola unutar HDZ-a u susjednoj državi. Ivan Bagarić je kao gost posjetio sabor HDZ-a 1990, koji vodi Božo Ljubić, a podržava Ivo Sanader, i odmah je smijenjen s položaja predsjednika Upravnog vijeća KB Mostar. Smjenu je inicirao Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH.

MINISTAR PRIMORAC svakodnevno sa svojim pomoćnikom Draganom Schwarzom i ostalima s liste obilazi mjesta u BiH u kojima žive HrvatiDragan Vukić, četvrti na listi za dijasporu, dolazi iz sela Petrače u hercegovačkoj općini Ravno. Jedan je od najbližih suradnika Bože Ljubića koji je nakon poraza od Dragana Čovića napustio “izvorni” HDZ BiH i s istomišljenicima, koji su imali punu Sanaderovu potporu, osnovao HDZ 1990. Na osnivačkoj skupštini, koja je održana 9. travnja 2006. u mostarskom kinu Croatia, Čović i HDZ proglašeni su “karcinomom u tijelu hrvatskog naroda i razaračima hrvatskog subjektiviteta”, a Vukić je postao član predsjedništva nove stranke koja je uživala potporu zagrebačke središnjice. Prije toga bio je ministar u vladi Hercegovačko-neretvanske županije, a na lokalnim izborima održanim 2004. nositelj HDZ-ove liste za Općinsko vijeće Ravno. Iste godine Vukić se svrstao uz pobunjenu stranačku frakciju koja je zahtijevala ostavke HDZ-ovog vodstva, no Čovićeva ekipa je relativno lako skršila pobunu. Otprilike dvije godine poslije Vukić je postao jedan od osnivača HDZ-a 1990 i žestoki suparnik ranijih stranačkih kolega. Dijametralno drukčije stavove zastupa Rade Bošnjak, koji je na petom mjestu iseljeničke liste. Jedno je vrijeme bio glavni tajnik HDZ-a BiH, a posljednjih godina blizak je suradnik Dragana Čovića. U dokumentima stoji da živi u zagrebačkom kvartu Stara Pešćenica. Bošnjak je dio HDZ-ove desnice, i nerijetko je ulazio u sukobe s predstavnicima međunarodne zajednice. Tako je 1999. kao zamjenik župana Hercegovačko-neretvanske županije operaciju SFOR-a u Mostaru nazvao “brutalnim i nasilnim discipliniranjem Hrvata”. U jednom drugom istupu Bošnjak je pokazao specifičan osjećaj za povijest: “Još uvijek postoje duboke rane među Hrvatima zbog komunista koje su doveli neki dijelovi međunarodne zajednice, pa sada umjesto HDZ-a žele na vlast dovesti socijaliste”.

U svibnju ove godine Christian Schwarz-Schilling optužio je lokalne dužnosnike za opstruiranje formiranja vlasti u Hercegovačko-neretvanskoj županiji i među odgovorne uvrstio i Bošnjaka. Unatoč ovim sukobima Bošnjak je nastradao od Hrvata, budući da je s položaja direktora Zavoda za zdravstveno osiguranje Hercegovačko-neretvanske županije smijenjen odlukom HDZ-a 1990.

IVAN BAGARIĆ, treći na listi, bio je zastupnik u zadnjem mandatuDragan Schwarz je Primorčev pomoćnik u ministarstvu, a odnedavno i direktor HDZ-ove kampanje u dijaspori. Postavljen je na šestu poziciju i realno ima male izglede postati zastupnik. Schwarz je rođen 1966. u Sarajevu, a diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao kirurg na Svetom Duhu, no posljednjih je godina zadužen za informatizaciju. Unutar aktualne vlade nazivaju ga “Primorčeva desna ruka”. U izjavi za Nacional Schwarz je opisao dosadašnji dio kampanje: “Do sada smo održali skupove u Odžaku, Orašju, Tuzli, Žepču i Jajcu, posjetili smo Bihać i Kupres. Održat ćemo skupove i u Vitezu, Kiseljaku te u drugom dijelu kampanje krećemo prema Širokom Brijegu, Čapljini, Mostaru, a obići ćemo i naše birače u Münchenu”, najavljuje Dragan Schwarz.

Goran Marić je godinama bio vodeći prvoligaški nogometni sudac, no dok se još aktivno bavio suđenjem doktorirao je ekonomske znanosti, a sada je sedmi na listi za dijasporu. Njegova karijera je zanimljiva jer je tijekom 90-ih obavljao direktorske poslove u Hrvatskoj tiskari, Vjesniku i Tisku, odakle ga je maknula vlada Ivice Račana. Trenutno je direktor tvrtke Štedinvest, a predaje i studentima ekonomije. Marić je iz Gruda, a u Zagrebu živi od 18. godine. U HDZ je ušao prije mjesec dana jer je procijenjeno da može donijeti glasove Hercegovaca.