SDP pokušava napraviti odmak od suparničke stranke gospodarskim programom, ali on se u ciljevima ne razlikuje bitno od HDZ-ova“Mislim da u strateškom pogledu nema velike razlike u tome hoće li na izborima pobijediti HDZ ili SDP, kako zbog činjenice da su njihovi programi u velikoj mjeri slični, tako i zbog međunarodnih okolnosti.

Obje najveće stranke su kao važan cilj definirale ulazak Hrvatske u Europsku uniju, i upravo zbog međunarodnih obveza koje su preuzele, nemaju prevelik prostor za odstupanja. Ulazak u EU sam po sebi nameće slične političke smjernice kao što su reforma javne uprave i sudstva ili stvaranje konkurentnoga gospodarstva, i tko god sastavljao Vladu, neće imati prevelik manevarski prostor”, iznio je vlastite dojmove Krsto Cviić, nekadašnji urednik The Economista u razgovoru za Nacional.

Cviićeva razmišljanja pogađaju bit problema vezanog uz izbore 25. studenog, a on se svodi na pitanje u čemu će se Hrvatska tijekom iduće godine razlikovati u slučaju pobjede Ive Sanadera, odnosno dvojca Zoran Milanović - Ljubo Jurčić. Kada se apstrahiraju uvrede koje su tijekom posljednjih tjedana razmijenili Milanović i Sanader, govoreći jedan drugome da je lopov, odnosno nesposobnjaković, ostaje pitanje što nude te stranke ako pobijede.

Riječ je o strateškom pitanju jer u mandatu iduće vlade Hrvatska će, vjerojatno, postati članica Europske unije i NATO-a. Kada bi se u obzir uzeli nastupi u ovogodišnjoj kampanji, ispada kako se nude dvije dijametralno oprečne vizije budućeg razvoja Hrvatske. HDZ se u retoričkom smislu još jednom polarizirao prema desnici, kao branitelj tradicionalnih vrijednosti, u čemu ga je ponovo podržao velik dio crkvene hijerarhije. Zaradom od prodaje velikih tvrtki, Sanaderova vlada je namirila dug umirovljenicima, a osigurala je povoljnu kupnju dionica za nekoliko stotina tisuća građana. Ostanu li na vlasti, hadezeovci najavljuju nastavak dosadašnje politike, a to znači relativno malo miješanja u gospodarstvo.

Postavlja se pitanje u kojoj mjeri bi SDP-ov dolazak na vlast doveo do bitnih i kvalitetnijih promjena. Ljubo Jurčić tvrdi kako će njegova gospodarska politika osigurati jačanje industrije i rast dohotka na približno 10.000 eura po stanovniku. S obzirom na situaciju u hrvatskom gospodarstvu, ali i iznimno velike zahtjeve vjerojatnih koalicijskih partnera kao što su HSS ili HSU, pitanje je u kojoj mjeri su najavljeni projekti provedivi.

Sigurno je da će buduća vlada imati punu međunarodnu podršku. Potvrđuje to i Krsto Cviić koji smatra da u inozemstvu nemaju favorita na predstojećim izborima, i da će pobjednik uživati podršku drugih vlada. Unatoč tako neutralnom ponašanju, može se pretpostaviti da je Sanader u određenoj prednosti zbog kontinuiteta koji bi garantirala njegova nova pobjeda. “Kontinuitet ima svojih prednosti, a Sanaderu u prilog ide i vrlo visok ugled koji ima u inozemstvu. On ima status pouzdanog partnera, a to cijene u stranim vladama”, smatra Cviić.

S druge strane, može se očekivati da će i Milanović nastaviti politiku približavanja euroatlantskim integracijama, međutim SDP-ov čelnik je potpuno nepotrebno pokrenuo pitanje raspisivanja referenduma oko ulaska u NATO. Hrvatski ustav ne propisuje obvezu referenduma pri ulasku u tu vrstu integracija, i nejasni su Milanovićevi motivi, posebno kada se uzme u obzir da je on eksplicitno podržao ulazak u Sjevernoatlantski savez. S obzirom na negativno raspoloženje velikog dijela javnosti oko NATO-a, postoji velika opasnost da referendum propadne, a takav rasplet bio bi jako loš za međunarodni položaj, ali još više za sigurnost Hrvatske. Ustraje li u slučaju pobjede na tom stajalištu, Zoran Milanović i SDP morat će biti spremni snositi konzekvencije ulaska u referendumske igre.

Postoji elegantniji način da se stvar izgladi, a to je zajednički referendum o ulasku u EU i NATO, ali pitanje je što ako pozivnica za vojno pridruživanje stigne u trenutku kada će završetak pregovora biti daleko. Za razliku od svojeg najvećeg protivnika, Ivo Sanader bezrezervno podržava varijantu u kojoj Hrvatski sabor treba odlučiti o ulasku u NATO, i na tom pitanju može se vidjeti zbog čega strane vlade pozitivno ocjenjuju njegovu politiku. HDZ od početka ovog mandata vodi poznatu vanjsku politiku, i takav stabilan partner više odgovara međunarodnoj zajednici nego heterogena koalicija koja bi podsjećala na vladu Ivice Račana, u kojoj je usklađivanje, čak i vezano uz banalna pitanja, trajalo mjesecima. Unatoč tim Milanovićevim potezima, Cviić misli da je vođa socijaldemokrata unio niz pozitivnih trendova u domaćoj politici. “Očito je da ljudi žele nova lica, a Milanović i njegova ekipa u SDP-u to nesumnjivo jesu.

Nova vlast morat će se snažno pozabaviti korupcijom, a to može iziskivati bolne poteze čak i u vlastitim redovima. Ipak,Ako HDZ pobijedi na izborima, može se očekivati kontinuitet u ekonomskoj politici Vlade a to je što manje miješanja u gospodarstvo najveći Milanovićev problem je odluka da premijerski kandidat postane Ljubo Jurčić, za koga se postavlja pitanje koliko je sposoban obavljati tako kompleksnu ulogu. Uzmu li se u obzir i zahtjevi koje će postavljati manji koalicijski partneri, svi ti problemi već na početku mandata mogu oslabiti buduću vladu”, upozorio je Krsto Cviić.

Kada je riječ o borbi protiv korupcije, teško se može očekivati da je HDZ i u predstojeće četiri godine spreman ozbiljno rješavati taj problem, unatoč ozbiljnim kritikama koje stižu iz Europske komisije. Nema naznaka da će i jedna velika afera - od Bechtela do Brodosplita - biti kazneno sankcionirana, i ostane li na vlasti vlada pod vodstvom Hrvatske demokratske zajednice, ništa se neće promijeniti. Jedina razlika je u tome da je Sanader potiho politički kaznio neke ministre uz koje se povezuju ti skandali, poput Branka Vukelića, plasiravši ga nisko na izbornoj listi, ali sadašnja vlast nije spremna ići dalje od toga. S obzirom na takvo ponašanje, ne iznenađuju opaske upućene iz Bruxellesa u kojima se podsjeća kako do sada nije zabilježen niti jedan sudski postupak protiv nekog visokorangiranog dužnosnika. SDP ima veliku šansu da prekine taj negativni trend, međutim razgovori s njihovim vodećim članovima upućuju na to da postoji suzdržanost oko toga koliko energije uložiti u sukob s korupcijom.

Formalno gledajući, Ivo Josipović je napravio kvalitetnu strategiju rješavanja problema u pravosuđu, a Milanović u kampanji često spominje Sanaderovu zbirku satova vrijednih oko 100.000 eura, čime podsjeća da porijeklo premijerova bogatstva nije poznato. Međutim kada se razgovara s tim osobama, one rezolutno odbacuju mogućnost da osobnim autoritetom poguraju pravosuđe i tužiteljstva na snažniji angažman.

“Naš je posao stvaranje uvjeta da sudovi i policija rade svoj posao bez pritisaka i ometanja. Ali ako netko očekuje da ćemo nazvati Mladena Bajića i odrediti mu kojim se predmetima mora pozabaviti, taj ne poznaje naš način rada”, ispričao je u ponedjeljak ujutro član vrha Socijaldemokratske partije.

Ustraju li esdepeovci na tome da politika neće stimulirati pravosudne institucije na efikasnije djelovanje, teško je očekivati veće pomake. U državi s visokim stupnjem korupcije u pravosuđu nije realno očekivati da će to isto pravosuđe samoinicijativno promijeniti način rada bez intervencija vlasti. Takvu politiku nemiješanja provodio je Račanov kabinet i rezultati su bili katastrofalni. U svakom slučaju, bit će zanimljivo vidjeti koliku energiju će Milanović uložiti u obračun s korupcijom, te kako će reagirati u slučaju istraga protiv poslova nekih utjecajnih esdepeovaca, poput zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića. Jer unatoč verbalnim optužbama na račun aktualnog premijera, Milanovića jako ljute tekstovi u kojima se piše da će on “ako dođe na vlast, dati uhititi Sanadera”.

RADIMIRA ČAČIĆA Ivan Grubišić smatra najboljim izborom kad je riječ o premijerskoj pozicijiIznimno važno pitanje na kojem SDP pokušava pokazati da ima bolji program od HDZ-a je gospodarstvo. Premda obje stranke najavljuju rast od 6 do 7 posto, socijaldemokrati tvrde da njihov program osigurava revitaliziranje industrije i zaustavlja rasprodaju strateških tvrtki. Posljednja teza je prilično neuvjerljiva kada se zna da je SDP-ova vlada prodala Inu i dodatni paket dionica T-HT-a. Zanimljivo je da i neki uvaženi ekonomski analitičari smatraju kako se niti gospodarske strategije HDZ-a i SDP-a ne razlikuju u bitnim dijelovima. Među njima je i Vladimir Gligorov, analitičar Međunarodnog instituta za ekonomske studije iz Beča. On tvrdi da niti jedna stranka nije spremna početi smanjivati inozemni dug koji iznosi 30 milijardi dolara, i na koji upozorava i Međunarodni monetarni fond. U hrvatskoj javnosti samo rijetki stručnjaci kao što je Željko Rohatinski, guverner HNB-a, izražavaju zabrinutost zbog rasta zaduživanja, a Gligorov misli da potencijalni šefovi iduće vlade ne pridaju preveliku pozornost toj opasnosti, isto kao što izbjegavaju suočiti se s potrebom rezova u javnom sektoru, koji je jednostavno preglomazan i skup.

“Ako je suditi prema predizbornim najavama, nema ključnih razlika u gospodarskim politikama HDZ-a i SDP-a, ili one nisu velike. Mislim da obje stranke griješe jer ne pokazuju preveliku želju za smanjenje velikog proračunskog deficita i sve većeg zaduživanja s kojim se suočava Hrvatska, a na koje je nedavno upozorio i Međunarodni monetarni fond. Jedina značajna razlika je fiskalna politika, gdje HDZ ne namjerava ništa mijenjati u odnosu na protekle četiri godine, štoviše, kroz nekoliko godina planiraju deficit svesti na nulu. Izgleda kako vladajuća stranka nema neke nove ideje vezane za razvoj gospodarstva, nego će nastaviti postojeću politiku. S druge strane, Ljubo Jurčić je najavio spremnost da odustane od politike smanjenja deficita tako što će pokrenuti razvojne projekte i stimulirati razvoj industrije, otvaranje slobodnih zona i pokušati ulagati i u razvoj znanosti”, objasnio je Gligorov.

Taj ekonomski analitičar se pita koliko je SDP-ov koncept realan jer socijaldemokrati žele rast gospodarstva od 7 postoIAKO SVEĆENIK, Ivan Grubišić zastupa slične političke stavove kao i predsjednik Republike Stjepan Mesić financirati daljnjim proračunskim deficitom. To je kompleksan zadatak, budući da postoji opasnost da tako velik deficit počne odbijati strane investitore od ulaganja u Hrvatsku.

“Isto tako su nerealne HDZ-ove najave o 7-postotnom rastu gospodarstva. Sanaderova ekipa taj rast planira ostvariti i istovremeno smanjivati javnu potrošnju, a to nije moguće. Ako pada javna potrošnja, logično je da opada i proizvodnja, što znači i smanjivanje rasta nacionalne ekonomije. Kada je riječ o poreznoj politici, HDZ je u predizbornoj kampanji 2003. obećao smanjenje poreza, ali u ovom području nisu ostvarili ozbiljnije pomake. Koliko vidim, u aktualnoj kampanji šute o tome. Jedina veća novost u SDP-ovu programu jest uvođenje poreza na kapitalnu dobit, što je u skladu s ljevičarskom politikom i čini se da dosta građana to podržava jer osjećaju da se radi o pravednoj mjeri”, ocijenio je Vladimir Gligorov.