Kada je u svibnju 2005. godine ministar gospodarstva, rada i poduzetništva Branko Vukelić potpisao Pravilnik o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s računalom, u pravilniku je stajalo da poslodavci svako novo radno mjesto ili mjesto koje se oprema računalom uskladiti sa Pravilnikom u roku od dvije godine. Već postojeća radna mjesta sa računalom, poslodavac mora uskladiti u roku od četiri godine.

Prošle su dvije godine od donošenja Pravilnika, a nitko zapravo nije siguran što točno treba promijeniti i prilagoditi. Niti kako će to poslodavci financirati.

Dakle, prema Pravilniku radno mjesto obuhvaća „računalo sa zaslonom, tipkovnicu i/ili napravu za unošenje i/ili programsku opremu, koja predstavlja vezu između uređaja i radnika, dodatnu opremu, vanjske jedinice koje imaju disketni ili drugi pogon, telefon, modem, pisač itd., držač za predloške, radni stolac, radni stol ili radnu površinu, okruženje koje ima neposredni utjecaj na radno mjesto, radne zadatke radnika“. Znači da se prilagoditi mora cijeli radni prostor. U Pravilniku, doduše ne piše da vam boja zidova mora biti žuta kako biste bili kreativniji ili zelena kako biste bili opušteniji, ali vam zato propisuju gotovo sve drugo. Zanimljivo je da se odredbe Pravilnika odnose i na rad kod kuće, kao i na rad u prostoru koji nije prostor poslodavca.

Pravilnikom je tako predviđeno i kakva mikroklima mora biti na radnom mjestu. „Mikroklimatski uvjeti moraju odgovarati zahtjevima za toplinsku udobnost pri radu bez fizičkog naprezanja (temperatura 20 – 24 °C). Ukoliko se koristi klima uređaj u toplom razdoblju temperatura prostorije može biti najviše 7 °C niža od vanjske temperature“. Znači, nema više stavljanja klime na 20 stupnjeva kad je vani 35 samo zato što je vama tako ugodno. No, znači li to da bi svaki poslodavac trebao ugraditi i termometar?

Pogledajmo dalje. Određena je i razina buke koja je dopuštena u radnom prostoru. „Buka opreme i drugih izvora u prostoriji ne smije ometati rad i ne smije biti veća od 60 dBA.“ Znači, sljedeći put kad kolegica do vas na sav glas razgovara preko telefona, fino ju upozorite kako time krši Pravilnik.

U Ministarstvu su se lijepo potrudili i propisali i jačinu svjetla koju bi poslodavac morao osigurati u radnom prostoru. „Prirodna ili umjetna rasvjeta mora osiguravati zadovoljavajuću osvijetljenost već prema vrsti rada od najmanje 300 luxa.“ Nije navedno kako bi to običan radnik mogao provjeriti, ali to sada i nije tako važno.

Poslodavac je dužan izraditi procjenu opasnosti za zdravlje radnika za svako radno mjesto s računalom. Kao preventivna mjera, uvodi se pregled vida radnika i to prije zapošljavanja, i tijekom radnog odnosa na zahtjev radnika.

Računalni monitor mora biti udaljen najmanje pola metra od očiju radnika te mora biti namješten tako da ne dolazi do odbljeska. Frekvencija osvježavanja monitora mora biti barem 75 Hz kod CRT i 60 Hz kod LCD monitora. U prijevodu slika na monitoru ne smije biti previše tamna ili svjetla te ne smije titrati. Također, monitori se moraju moći namještati i po visini, nagibu i smjeru. To bi mogao biti problem sa novijim monitorima koji nemaju tu mogućnost. No, u Ministarstvu su nam rekli kako se to „može postići na više načina: ili kupnjom podesivog naslona ili, ako isti nema podesivo postolje, dodavanjem podloške zaslonu odnosno podizanjem stolice u maksimalni ergonomski položaj (uz odgovarajuću podlošku za noge)“.

Možda su još zanimljivije odredbe koje se tiču tipkovnice, a one kažu da srednja visina tipkovnice ne smije prelaziti 30 mm, te da mora imati podložak za šaku ako joj je donji rub viši od 1,5 cm. Ne smije imati sjajnu površinu, a tipke i pripadajući im simboli moraju biti lako raspoznatljivi i čitljivi. Isto tako, "razmještaj tipki mora odgovarati ergonomskim zahtjevima".

S obzirom na to da je prošao onaj zakonski rok od dvije godine koje su dopuštene za prilagodbu novog radnog mjesta, vrijeme je da i inspektori rada Državnog inspektorata krenu u akciju. Naime,u Ministarstvu su nam rekli kako inspektori mogu kazniti poslodavca koji ne provede Pravilnik sa kaznom od 20 do 90 tisuća kuna. A ukoliko isti prekršaj ponovi, kazna može biti i dvostruka.

„Ako poslodavac odbija provesti mjere iz Pravilnika, radnici se mogu obratiti inspekciji rada, ovlašteniku poslodavca za zaštitu na radu (neposrednom rukovoditelju koji je odgovoran za provođenje mjera zaštite na radu), svojem povjereniku za zaštitu na radu (kod poslodavaca koji zapošljavaju preko 20 radnika) odnosno stručnjaku za zaštitu na radu (preko 50 zaposlenih radnika) ili službi zaštite na radu (preko 250 radnika)“, poručuju iz Ministarstva.

I sad šećer na kraju za poslodavce. Sve prilagodbe radnog mjesta poslodavac je dužan obaviti uz vlasititi trošak. Država neće sufinancirati ništa niti prilagodbu radnog mjesta poslodavac može navesti kao poreznu olakšicu. Zato se nemojte iznenaditi ako vaše radno mjesto i dalje ostane takvo kakvo je bilo do sada. Poslodavcima je to jednostavno prevelik izdatak.