CARICE VAN HOUTEN i Sebastian Koch u 'Crnoj knjizi'Nakon dvadesetak godina na privremenom radu u Americi, glasoviti redatelj Paul Verhoeven vratio se u rodnu Nizozemsku. Razočaran promjenom klime u holivudskim studijima u Bushovoj eri i činjenicom da je “Nevidljivog čovjeka“ morao režirati protiv svoje volje, Verhoeven je spakirao kofere i vratio se u domovinu. Bliži sedamdesetoj nego šezdesetoj, počeo je ispočetka, suočen sa sasvim petnaestim svijetom od onoga koji je napustio 1983., snimivši završni nizozemski biser “Četvrtog čovjeka“. Nakon “Crne knjige“, koja je, prema očekivanjima, pobudila brojne kontroverze, Verhoevena komotno možemo svrstati u trenutačno najzanimljiviju internacionalnu redateljsku grupaciju - vitalne starce koji na pragu 70-ih ili već debelo u sedmom desetljeću, poput Eastwooda ili Yamade, snimaju neke od najzanimljivijih i najhrabrijih filmova recentne kinematografije. “Crna knjiga“ počinje prologom u Izraelu. Desetak godina nakon II. svjetskog rata sretnu se dvije prijateljice, jedna koja je došla na izlet sa suprugom Kanađaninom, i druga koja u kibucu predaje djeci glazbeni. Potresena susretom, učiteljica se prisjeća svoje ratne sudbine.

Darovita židovska pjevačica Rachel/Ellis (Carice van Houten) skrivala se 1944. kod katoličke obitelji, čiji bi je patrijarh, da je mogao, rado obratio na kršćanstvo, sve dok tu obitelj nisu ubile njemačke bombe. Bježeći pred nacistima, Rachel je upadala u brojne probleme, ostavši bez obitelji. Na kraju se pridružila pokretu otpora i špijunirala moćnog njemačkog oficira Ludwiga Müntzea (Sebastian Koch). S vremenom zavoli Nijemca koji nastoji ostati koliko-toliko častan u nečasnim vremenima, što se baš i ne može reći za sve nizozemske rodoljube, a ni strane osloboditelje. Verhoevenov novi film dočekali su na nož neki povjesničari, antifašisti i preživjeli članovi nizozemskog pokreta otpora. Očekivano, jer osim što nije odustao od poetike koju najbolje opisuje naslov njegova prvog filma na engleskom “Krv i meso“, Verhoeven je prikazao II. svjetski rat kao sveopću klaonicu u kojoj ni nacistima ni nizozemskim borcima ne upravljaju ideali, nego elementarna želja za preživljavanjem i stjecanjem materijalnog bogatstva, a poratno strano oslobođenje Nizozemske kao novu okupaciju. Kao u prošloga tjedna recenziranom filmu Johna Sturgesa “Orao je sletio“, i u “Crnoj knjizi“ najsimpatičniji su likovi “drugi“, jedna Židovka i jedan nacistički oficir, dok se “vlastita“ strana prikazuje kao moralno nakaradna i prijetvorna. Film objedinjuje dvije redateljeve opsesije - tematiziranje očuvanja ljudskosti u neljudskim uvjetima (“Robocop“, “Potpuno sjećanje“, “Krv i meso“‘) i divljenje snažnim ženskim likovima (“Svemirski vojnici“, “Showgirls“, “Krv i meso“, “Sirove strasti“), s tim da je motivacija zbivanja i likova znatno “realističnija“ nego u Verhoevenovim holivudskim ostvarenjima. “Crna knjiga“ satkana je od spomenutih “krvi i mesa“, seksa, nasilja i ubijanja, s tipičnim Verhoevenovim žestokim prizorima, poput onoga u kojem glavna junakinja Rachel, Židovka, boji stidne dlačice u plavo, kako bi djelovala što uvjerljivije pred nacistom kojem će se iz viših razloga podati, ili scene u kojoj građani Rachel nepravedno kažnjavaju kao suradnicu okupatora, zalijevajući je izmetom! Naravno, “Crna knjiga“ sadržava i uobičajenu porciju potencijalnog kiča, poput prizora sa smrtonosnom injekcijom i čokoladom, no zahvaljujući Verhovenovoj redateljskoj virtuoznosti, velikom trudu na realističnoj motivaciji priče i likova, subverzivnoj slici rata i revolucije koja priziva u sjećanje najmučnije ratne i poratne drame poput Pavlovićeve “Zasede“, te gorkoj završnici u kojoj je sloboda glavne junakinje i njezine obitelji razotkrivena kao nova porobljenost, takvi su prigovori posve nevažni.

Posebno poglavlja valjalo bi posvetiti fenomenalnoj Carice von Houten, čija je pojava i gluma savršena a 20-minutni razgovor s njom, koji možete pronaći među dodatnim prilozima, zanimljiv koliko i film. Vrati li se Verhoeven u Hollywood, mogao bi svoju najnoviju muzu lansirati među zvijezde, ali nadajmo se da će ipak ostati na Starom kontinentu i režirati najavljivanu ekranizaciju “Azazela“, povijesnog krimića Borisa Akunjina (Grigorija Čhartišvilija). Sumnjam da bi Verhoeven ikad više dobio novac da se usred Amerike sprda s njenom kulturom i politikom, a u Europi mu, kako vidimo, ide sasvim dobro. “Crna knjiga“ je, bez konkurencije, premijera godine u hrvatskim videotekama 2007., ali nisam siguran koliko bismo se zbog toga trebali radovati. Naime, onoga tko je onemogućio prikazivanje “Crne knjige“ u kinima trebalo bi kazniti barem onako kako u filmu sunarodnjaci kažnjavaju nevinu Rachel.

SHREK TREĆIBLITZ
“Shrek treći“ zaradio je gomilu novca, ali uglavnom bitno slabije kritike od razvikanih prethodnika. Šteta, jer trojka je u najmanju ruku ravnopravna, ako ne i superiorna jedinici i dvojci. Lišen pretencioznih štosova i silne citatnosti, zaštitnih znakova dosadašnjeg serijala, novi je “Shrek“ emotivan, zanimljiv i duhovit crtić koji ne donosi revoluciju, ali je nedostižan standard za veći dio konkurencije. Simpatična pričica o sazrijevanju Shreka vrhunac duhovitosti doseže u odličnim scenama njegove roditeljske paranoje. Hrvatska sinkronizacija nije loša, ali svatko dovoljno star za čitanje titlova ipak bi morao gledati izvornu verziju.

Shrek the Third, am. anim. film, 2007. R: Chris Miller, Raman Hui GLASOVI: Mike Myers, Eddie Murphy, Cameron Diaz, Antonio Banderas
FILM: 4
DVD: 4

HARRY POTTER I RED FENIKSACONTINENTAL FILM
Fascinantna završnica i raspoložena Imelda Staunton (“Vera Drake“) ipak su nedovoljni da, osim kronološki, “Harry Potter i Red Feniksa“ ne bude i kvalitetom peti nastavak čuvenog serijala. Ni jednom segmentu novog “Pottera“ ne može se uputiti ozbiljan prigovor, osim da je zrelijeg Daniela Radcliffea sve teže gledati kako leti na metli. Lišen zanatske vještine Chrisa Columbusa, emotivnosti Mikea Newella ili ambicioznosti Alfonsa Cuaróna, peti “Potter“ Britanca Davida Yatesa nije više od dobrog dječjeg filma, zanimljivog ponajprije zbog stostruko većeg budžeta od onog s kojim djelca toga žanra obično raspolažu.

Harry Potter and the Order of the Phoenix, brit.-am. fantazija, 2007. R: David Yates GL: Daniel Radcliffe, Emma Watson, Rupert Grint, Ralph Fiennes, Imelda Staunton
FILM: 3
DVD: 4

13 ZADATAKAPA-DORA
Tajlandski film, snimljen prema popularnom stripu, počinje obećavajući, kao crnohumorna triler-drama o otpuštenom običnom čovjeku, uvučenom u tajnovitu i opasnu nagradnu igru, motivima i tonom na tragu “Dana ludila“ i Fincherove “Igre“. Prvih pola sata, dok se glavni junak suočava s novom situacijom, spada među duhovitije trenutke viđene ove godine u videotekama, ali koscenarist i redatelj Ma-Deaw Chukiatsakwirakul nije imao pravu ideju kako da rasplete zapetljanu priču pa je “13 zadataka“ samo još jedan triler koji morate na vrijeme prestati gledati kako bi vam ostao u dobrom sjećanju.

13 Game Sayawng, tajland. triler, 2006. R: Ma-Deaw Chukiatsakwirakul GL: Krissada Terrence, Achita Wuthinounsurasit, Sarunyu Wongkrachang
FILM: 3
DVD: 2