Kaže mi prijatelj, strastveni poklonik elektronskog jednookog čudovišta da su u nekoj televizijskoj emisiji pokrenuli izbor za naj-krumpir godine. Navodno, natječu se najuspješniji u prodavanju magle i bezrazložnom zauzimanju medijskog prostora. A na nekoj drugoj televiziji, navodno, napraviše top-listu nikogovića koji se kite naslovom celebrity. Budući da će se uskoro u nakladničko-književno-knjiškoj branši dodijeliti godišnje nagrade pretenciozna i znakovita imena, koje osim izgleda s krumpirom dijele i početno slovo, nisam mogla odoljeti sirenskom zovu asocijacija i usporedbi. K vragu, lažnih kumira ima u svakoj vreći krumpira za veliki tek svih kiklopa

Toliko-i-toliko minuta slave

U našoj maloj avliji stoljećima dalekom svijetu, odavno su se dosjetili kako ismijati raznorazne izbore za naj-ovo-i-ono. Na žalost, nikada mi nećemo uspjeti ni u prvome (izboru za naj-) ni u drugome (izboru za antinaj-) jednostavno zato što smo odveć maleni za ikakav iole relevantan kriterij i prikolko razumnu objektivnost; odveć smo tašti da bismo si dopustili duhovitu samokritičnost i gospodski primili pokudu. Tu su još neke stvari koje se ne mogu točno kvantificirati, ali im je učinak nesporan: slavni hrvatski jal i snažna potreba da se po svaku cijenu dobije toliko-i-toliko minuta slave (iliti egotrip). Pa kad je svojedobno pukla bruka zvana "časna koncepcija" (da podsjetim: riječ je o katastrofalno lošem prijevodu Brownova Da Vincijevog koda, u kojem je bezgrešno začeće postalo časna koncepcija), netko je na forumu Hrvatskoga društva književnih prevodilaca duhovito predložio da se hrvatska "zlatna malina" za najgori prijevod nazove "časna koncepcija". Na žalost, ideja nije zaživjela, a i dalje je uglavnom nepristojno govoriti ne samo o lošim prijevodima, nego i o očajnim prijevodima.

Nepristojno je također (iako se o tome sa zgražanjem govori) naglas reći da se, premda načelno dobro zamišljena, cijela ideja kiklopskih nagrada izvrgla u grotesknu karikaturu. Tja, možda i prispodobivo nazivu i izgledu figurice koja se daje u trajno vlasništvo laureatima. Počevši od prijavljivanja za nagradu, bilo bi možda bolje da se nagrada zove Narcis - jer se svaki narcis može sam kandidirati. Tako na kiklopske liste nikad nisu dospjele mnoge važne knjige medijski neambicioznih nakladnika, sjajni naslovi skromnih autora, ključna izdanja samozatajnih urednika, vrsni prijevodi nečastohlepnih prevoditelja i sl. No zato su se nizala brojna imena iz, recimo primjereno početnome nadahnuću, roda lažnih celebrityja, naslovi iz krumpirske kategorije, prijevodi "štetapapira", uradci lažnih kumira i sl. Dakako, u svem tom silnom kukolju, već i prema zakonu vjerojatnosti i velikih brojeva (čak i u maloj zemlji s malo knjiga), našlo se ljudi i knjiga koji jamačno zaslužuju svaku moguću pohvalu. Počesto u tom pogledu vlada opća suglasnost - stoga o njima nećemo. Sporna je skupina za koju nitko da kaže: "Car je gol!"

Tko je što uredio

Ne znam jesu li televizijske ekipe za onaj naj-krumpir i naj-nikogovića angažirale kakav odvjetnički ured da jamči legalnost izbora, ali to im svakako treba preporučiti - prema uzoru na kiklopske krumpire. Doduše, ne zna se baš točno što jamči ta fiškalska kancelarija, ali vjerodostojnost podataka kandidiranih zacijelo ne jamči.

Tako se eto za biblioteku godine natječe biblioteka "Na tragu klasika" s potpisom Irene Lukšić - premda dotična uopće nije urednica svih pobrojanih naslova. (Autorica ovog teksta zna to iz pouzdanih izvora, naime većinu je naslova upravo sama odabrala i uredila.) Dakle, prijava je lažna, a čak je ušla u uži izbor (pretpostavljam, vjerojatno prema onom načelu prema kojem se u nas uglavnom glasuje: daš glas protiv, a ne za). No, fiškale koji svekolikoj kulturnjačkoj javnosti šalju zaporke za glasovanje (hmm… je li to zato da bi poslije mogli provjeriti tko je koga štrigulirao?), što je u najmanju ruku smiješno kad se zna da svaki haker amater može sve to u nekoliko minuta provaliti (a što su prošle godine neki i učinili, tek tako!), ne zanima istinitost prijava. Znači li to da se samozvanci mogu prijaviti za što žele i kako požele? A fiškalska kancelarija ne udostoji se niti odgovoriti na upit o istinitosti podataka. Uostalom, ako se glasovima trguje kao krumpirima, čemu se truditi?

Koliko god mi šutjeli o tome, krumpiri se neće pozlatiti, a krumpirasti kipići neće postati pravi kumiri, sve dok se budemo pretvarali da car nije gol. Vol.