Direktorica marketinga koncerna Agrokor, najveće privatne kompanije u Hrvatskoj, Iva Balent, rođena Todorić, nerado daje intervjue jer, kako tvrdi, ni dan-danas joj nije jasno zašto je toliko zanimljiva medijima. Povodom intervjua, srdačno nas je primila u svom uredu u Ciboninu tornju u Zagrebu u kojem sa svojim užim timom osmišljava izlazak pojedinih brendova na tržište, pa tako i novoga funkcionalnog napitka Smart koji će se uskoro naći u prodaji. Iva je još kao studentica počela raditi u očevoj tvrtki, a danas je jedna od vodećih ljudi u Agrokoru. Iako je majka troje djece, 5-godišnje Tare, 3-godišnjeg Ivana i jednogodišnjeg Ante, majčinstvo je nimalo nije omelo u karijeri. Njezin majčinski senzibilitet vidljiv je i u poslu pa je tako kroz svoju funkciju inicirala mnoge humanitarne akcije koje je u zadnje vrijeme pokrenuo Agrokor, poput akcija "A bebe?" i "Vratimo djeci igrališta".
EXTRA: U tvrtki svojeg oca počeli ste raditi još kao studentica. Koji je bio vaš prvi posao?
- Pa, ovisi na koji način gledate na prvi posao. Ako mislite kada sam zaradila prvi novac za svoj rad, bilo je to još dok sam bila jako mala. Imala sam svega 6 godina i radila sam u obiteljskom stakleniku s cvijećem kad god sam bila kod djeda i bake u Kloštar Ivaniću, a bilo je to često. Sadila sam lukovice, sortirala i pakirala cvijeće. Nakon toga, za vrijeme srednje škole, radila sam na Agrokorovu štandu na Velesajmu, prvih godina kao konobarica, a zatim i kao voditelj štanda. Na drugoj godini fakulteta počela sam raditi na puno radno vrijeme kao asistent u marketingu Agrokora.
EXTRA: Kakvi ste bili kao student? Koliko su vam - zbog vašeg prezimena - profesori popuštali?
- Bila sam dobar student. Ne sjećam se više kakve sam ocjene dobivala, ali znam da sam u četiri godine fakulteta pala svega jedan ispit, i to najlakši. Diplomirala sam među prvima u generaciji, ali ne zato jer mi je to bilo važno, nego zato što sam se htjela čim prije riješiti fakulteta kako bih mogla nesmetano raditi. Nikada nisam išla na predavanja nakon što sam počela raditi pa nisam ni imala previše doticaja s profesorima, osim na ispitima, gdje smo svi jednaki. Nakon studija upisala sam magisterij.
EXTRA: Magisterij obično upisuju oni koji se žele baviti znanstvenim radom, a vi to ne radite.
- Da magistriram, bila je velika želja moga dida Ante koji bi htio i da doktoriram. Jako sam vezana za njega, on je jako vitalan, ima i svoj ured u zgradi, no trenutno nemam vremena za to. Magistrirala sam vanjsku trgovinu prije tri godine, a u to vrijeme sam bila i trudna s Ivanom. Lijepo je imati titulu, no nikad svoje školovanje ne potenciram u javnosti.
EXTRA: Počeli ste kao asistent u marketingu, a danas ste izvršna direktorica marketinga cijelog koncerna. Kako ste došli do ove pozicije?
- Nakon dvije godine rada kao asistentica, htjela sam dobiti šire znanje pa sam otišla u odjel financija i nakon dvije godine postala direktor budžeta. Rad u financijama mi je puno pomogao za ovo što radim danas. Mogla sam ostati i dalje tamo, no ne bih bila posve sretna. Kreativan sam tip i zaista uživam u svom poslu.
EXTRA: Vaša funkcija podrazumijeva i dosta stresa te odgovornost. Kako se suočavate s pogreškama koje sami napravite?
- Mogu ih podnijeti. Zapravo, moram. Snosim veliku odgovornost i na neki način odgovorna sam i prema javnosti. Primjerice, jedna je televizija prošli tjedan pustila reklamu s vikend-akcijom za Konzum od prijašnjeg vikenda i ljudi su pohrlili u dućane tražeći na akciji ono čega više nije bilo. To je pogreška televizije, ali i ja snosim dio odgovornosti. A to je samo jedan u nizu primjera. Što se tiče stresa, kanaliziram ga. Kad u životu naučite biti odgovorni prema djeci, ovo se čini kao prava sitnica.
EXTRA: Kako se ponašate kad dođe do sukoba sa suradnicima?
- Pa ne vičem, ako ste na to pomislili, ali sam dosta glasna kad pričam i u normalnoj komunikaciji. Glasno pričam jer imam tu imotsku temperamentnu krv u sebi. U mojoj obitelji svi glasno govore i kad bi nas netko čuo, pomislio bi da se svađamo. Kad sam ljuta na nekog od svojih suradnika, više sam ozbiljna nego glasna. Od svojih suradnika tražim odgovornost, poštenje i efikasnost. Moj najuži tim sastoji se od pet mladih žena i samo je jedna malo starija od mene.
EXTRA: Kad ne biste radili ovaj posao, čime biste se onda bavili?
- Kad sam bila mala, uvijek sam sanjala da ću postati teta u vrtiću. No, nakon završene osnovne škole malo mi se orijentacija promijenila i sada radim ono što volim. Svoju budućnost mislim provesti u Agrokoru. San mi je jednog dana postati potpredsjednica za marketing u Koncernu Agrokor. A snove o radu u vrtiću ispunila sam kroz majčinstvo. No, kad dan-danas razmišljam o tome što bih radila da se moram maknuti iz Agrokora, sigurno je da bih otvorila dječji vrtić. Nije mi drago kada vidim da u vrtiću 30-ero djece odgaja jedna teta. Pokrenula sam prije dvije godine inicijativu da svakoj od 17 gradskih četvrti Grada Zagreba Konzum daruje dječje igralište.
EXTRA: Najstariji ste od troje djece. Je li vam bilo lakše ili teže nego braći Ivanu i Anti?
- Probijala sam sve putove. Roditelji mi na sreću nisu bili strogi, ali u svakom je slučaju mojoj braći bilo lakše. Dok sam bila mala, postavljene su granice kojih sam se pridržavala. Iako potičem iz imućne obitelji, nikada nisam imala sve što bih poželjela. Kojem djetetu se ostvare svi snovi? A to ne bi bilo ni dobro. Čovjek je po meni sretniji kada uvijek ima neku želju za koju bi još želio da mu se ispuni. Slična sam svojim roditeljima u odgoju vlastite djece. Dosljedna sam u odnosu prema svojoj djeci, a takav je i moj tata. Mama je više popuštala, hvala bogu. Moja mama je danas moja najbolja prijateljica, ali pri tome mi je još uvijek mama koja se i danas brine o meni kao da sam još uvijek malo dijete. Nekad me to ljuti, ali s druge strane, to je divan osjećaj za koji se nadam da ću ga i ja prenijeti na svoju djecu.
EXTRA: Kao dijete pohađali ste vrtić kod katoličkih časnih sestara i nedjeljne mise bile su vam obvezne. Kako religijske sadržaje prenosite djeci i koliko je vjera važna u njihovu odgoju?
- To je jednostavno sastavni dio mojeg, a onda i njihova života. Vjera se ne nameće, ona se prihvaća, a moja djeca žive u vjeri. Ne idemo svaku nedjelju u crkvu, crkve su otvorene i preko tjedna.
EXTRA: Vaša cijela obitelj uvijek živi zajedno i to trenutačno na imanju Kulmerovi dvori, kamo ste se preselili prije godinu dana. Poželite li se nekad udaljiti od svojih roditelja?
- Bez obzira na to što živimo zajedno, mi imamo svoj mir. Svi živimo u istom dvorištu, ali svatko ima svoju kuću. Majku viđam češće, a braću ne vidim nekad i po tjedan i više dana. Nemam osjećaj da sam zagušena. Naprotiv. Mi smo svi tako povezani da mislim da bismo svi patili da se netko odvoji. Svaki se dan moram čuti s roditeljima minimalno jednom. Za blagdane i rođendane, ili nama kao obitelji neke važne datume, obvezno smo svi na okupu. Moji roditelji su moj najvažniji stup u životu pa možete pretpostaviti koliko lijepih trenutaka imam u sebi.
EXTRA: Ponekad se o vašoj obitelji piše i u negativnom kontekstu. Kako to podnosite?
- U početku mi je bilo jako teško prihvatiti neke stvari. Sad mi je to sve već normalno. Meni ni dan-danas nije jasno zašto novinari žele intervju od mene. Fame o velikoj dinastiji Todorić su potpuna glupost. Da sam pjevačica ili glumica, shvatila bih zašto sam nekome zanimljiva, no meni je to ovako još uvijek enigma. Gdje god se pojavim, slikaju me. Razumijem da živimo u maloj sredini i da se uvijek ponavljaju isti ljudi, ali nekad se pitam gdje je tome kraj. Na neke stvari moram otići, na neke pak volim otići i na kraju ispadne da sam stalno u novinama, a to nije ugodno.
EXTRA: Ali, i sami ste dali slikati svoju djecu za neke magazine.
- Prevelik je bio pritisak medija, a nekad im morate izići i ususret. Kad narastu, probat ću ih maksimalno zaštiti od toga jer ni meni nije bilo lako pa znam da neće biti niti njima.
EXTRA: Jednom ste izjavili da je vaš posao trošiti novac te da uživate u tome.
- Mi u marketingu trošimo da bismo zaradili. Upravo sam završila s prezentacijama marketinških budžeta za 2008. godinu i vjerujte mi da mi nije lako kad se sjetim koliko je novca u pitanju i koliko moramo biti dobri u svom poslu da bismo ga povratili.
EXTRA: Pomaže li vam u poslu i otac svojim savjetima?
- Uvijek je tu kada ga trebam, cijeli moj život, pa tako i u poslu.
EXTRA: Otac vam je ugledni gospodarstvenik i vaše djevojačko prezime Todorić otvaralo je sva vrata. Je li bilo frustrirajuće odrastati s tako visoko postavljenim kriterijima?
- Već sam nebrojeno puta odgovorila na to pitanje. Ja sam ponosna na svoje prezime i koje god breme mi predstavljalo, ja sam ga s ponosom nosila. I sad, kada sam preuzela muževo prezime Balent, još uvijek me često zovu starim prezimenom, što nikako nije jasno mojoj kćeri Tari.

Više u novoj Extri...