Trpimir Renić odrastao je i školovao se u Kanadi; u Hrvatsku je došao 1996. na odmor i sasvim slučajno zaposlio se u DalmacijacementuMeksički Cemex, sa sjedištem u Monterreyu, u 101. godini od osnutka treći je najveći proizvođač cementa u svijetu i vodeći svjetski proizvođač betona. Cemex je 70-ih osvojio tržišta i kupovao tvornice cementa u Latinskoj Americi, na Filipinima i u SAD-u. Sredinom 90-ih preuzeo je niz cementara u Španjolskoj, 2000. postao najveća cementna tvrtka u SAD-u, a 2005. kupio britansku grupaciju. Kupnjom RMC-a, preuzeo je i dvije hrvatske tvrtke u njegovu sastavu, Dalmacijacement i Readymix Croatia.

U srpnju 2007. Cemex je za predsjednika uprave Dalmacijacementa, vodećeg regionalnog proizvođača cementa i jednu od najuspješnijih hrvatskih tvrtki, čiji godišnji prihod premašuje milijardu kuna, postavio 37-godišnjeg diplomiranog inženjera građevinarstva Trpimira Renića, odraslog i školovanog u Kanadi. Renić je 1996., s dvije diplome sveučilišta kanadske savezne države Manitobe, prihvatio ponudu, vratio se u domovinu svojih roditelja Nade i Karla i zaposlio u Dalmacijacementu, koji je tada bio u procesu privatizacije. Renić je profesionalno stasao upravo u Dalmacijacementu i prošao put od financijskog konzultanta za vrijeme privatizacije do direktora financija. Nakon što ga je Cemex prije dvije godine, preuzevši Dalmacijacement, postavio za direktora razvoja i integracijskih procesa nakon akvizicija u regionalnoj podružnici u Londonu, Renić je postavljen na čelo Dalmacijacementa, čije tri tvornice u Kaštelima i Solinu - Sv. Kajo, Sv. Juraj i 10. kolovoza - proizvode do 2,5 milijuna tona cementa godišnje i pokrivaju regionalno tržište u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, s oko 800 zaposlenih. Renić je rođen u Beču, a kao dijete hrvatskih ekonomskih emigranata odrastao je, uz kanadski hokej i hrvatsku tamburicu, u Winnipegu, usred kanadske prerije. Renić sa svojim timom mladih menadžera, većinom u dobi između 30 i 40 godina, u poslovanju Dalmacijacementa provodi Cemexovu strategiju održivog razvoja.

NACIONAL: Što je strategije održivog razvoja, posebice s obzirom na to da je Dalmacijacement jedan od osnivača Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj?
- To je razvojna strategija stalnog ulaganja u nove tehnologije, u educiranje i stručno usavršavanja zaposlenika, u zaštitu okoliša i posebno u suradnju s lokalnom zajednicom. I Cemex i gradovi Solin i Kaštela svjesni su koliki je naš utjecaj na lokalnu zajednicu. Jasno je da se Dalmacijacement ne može ponašati kao prije deset ili dvadeset godina. Okružila su nas građevinska područja, a mi smo svjesni da poduzimamo operacije na velikom prostoru. Želimo ostati ovdje dugoročno, raditi na ovom području, ali ne želimo da o nama ljudi misle kao o problemu. Cemex i Dalmacijacement profitabilne su tvrtke i zato možemo ulagati u ljude, u zapošljavanje i obrazovanje, u nove tehnologije, zaštitu okoliša i pomoći razvoju lokalne zajednice. Naša se politika gradi promicanjem održivog razvoja koji nudi ravnotežu između poslovnog rasta i korporativne društvene odgovornosti, uključujući i zaštitu okoliša.

NACIONAL: U kakve se nove tehnologije investira i u kakvoj je to vezi sa zaštitom okoliša?
- U sklopu programa zaštite okoliša Dalmacijacement je u sanaciju zraka utrošio oko 40 milijuna eura. Ove smo godine ugradili novi vrećasti filter na hladnjaku klinkera u tvornici Sv. Juraj, uloživši 6 milijuna eura. Takav filter tvrtka je ugradila u tvornicu Sv. Kajo 2006., a sredinom 2008. planira se puštanje u rad istog filtera i u tvornici 10. kolovoza, što je investicija od oko 4 milijuna eura. Novi filter smanjuje emisiju prašine kudikamo ispod razine propisane hrvatskim zakonima i zakonima koji će u Europskoj Uniji stupiti na snagu 2009. Sve primarne stacionarne izvore i uzroke prašine smo riješili i dovršili sanacijski program dogovoren 2001. s Ministarstvom za zaštitu okoliša.

NACIONAL: Što je Dalmacijacement u ovom trenutku?
KOMPJUTORSKO UPRAVLJANJE Renić sa suradnicima u sobi s centralnim upravljačkim sustavom vrijednim 5 milijuna eura - Dalmacijacement je vodeći proizvođač cementa u široj regiji. Naša je osnovna prednost u tome što Hrvatskoj nedostaju infrastruktura, stambeni, komercijalni i industrijski prostor, a za sve to potreban je naš proizvod. Zadnjih pet godina kapital je bio relativno jeftin i Hrvatska je odlično iskoristila situaciju, izgradivši puno više nego neke članice EU. Mi smo se razvijali i napredovali s našim glavnim kupcima, građevinskim tvrtkama, betonarama. Na vrhuncu gradnje autoceste u nju smo godišnje ugrađivali oko 130.000 tona cementa. Kako autocesta za sobom vuče puno drugih objekta, taj se broj množi s pet. Dakle autocesta je povukla do 650.000 tona našeg cementa.

NACIONAL: Što se želi postići rušenjem starih mlinica i silosa, koji su u svim trima cementarama sagrađeni prije stotinjak godina?
- Dalmacijacement želi promijeniti izgled svojih tvornica. U rušenje starih objekata Cemex i Dalmacijacement uložit će 34 milijuna kuna, kako bi se izbjegle nesreće na radu i štete, jer se stari objekti raspadaju. Posebno je nesiguran i ružan ambijent u tvornici 10. kolovoza, pa bi dijelovi te tvornice mogli poslužiti kao scenografija za film strave. Do kraja iduće godine bit će uklonjeno sedam starih silosa i mlinica cementa u tvornici Sv. Kajo, u Sv. Jurju skladišta, u 10. kolovoza vertikalne peći napuštene prije 30 godina. Očekujemo građevinske dozovole za rušenje tih objekata u sljedeće dvije godine. U krugu naših tvornica sada ima 80.000 četvornih metara zelenih površina a nakon rušenja dobit ćemo još 11.000 četvornih metara zelenog pojasa. U 10. kolovoza nakon rušenja starih objekata ostat će veliki plato koji graniči s eksploatacijskim poljem. Poboljšat ćemo vizualni identitet tvornice, a s Hrvatskim vodama i na tom prostoru razviti projekt šetnice uz rijeku Jadro i uređenja njene obale. Želimo pokazati lokalnoj zajednici i radnicima da ozbiljno namjeravamo ovdje ostati i unaprijediti proizvodnju. Nitko neće ulagati 34 milijuna kuna i 6 milijuna eura u filtere ako želi zatvoriti pogone.

NACIONAL: Cemex je nedavno u Monterreyu proglasio pobjednike svoje 16. međunarodne Graditeljske nagrade. Kako su prošli projekti iz Hrvatske?
- Puno ljudi razmišlja o cementu i betonu kao materijalu od kojeg može nastati nešto lijepo. Cemexova nagrada za graditeljstvo, odnosno arhitekturu, način je da ljudima predočimo mogućnosti namjene naših proizvoda za graditeljsku kulturu. Ove godine, u konkurenciji 30-ak zemalja, Hrvatsku su predstavljali projekti stambenoposlovne zgrade Brodarica, Muzej Narona i most na Cetini. Ali nije se ponovio lanjski uspjeh, kad su zadarske morske orgulje i skradinski most osvojili drugo mjesto u kategorijama javnih i poslovnih te infrastrukturnih objekata. To je dokaz da se u Hrvatskoj radi kvalitetno, kreativno i lijepo.

NACIONAL: Kako ste se kao mlad inženjer iz Kanade zaposlili u Dalmacijacementu?
- Te 1996. godine bio sam na ljetnom odmoru i putovao Europom. U Hrvatskoj sam posjetito rodbinu. Te sam godine završio drugi studij, poslovnu školu za menadžere prema MBA programu. Prije sam već završio građevinski fakultet. Odlučio sam se dobro odmoriti, jer me na jesen čekao posao u Kanadi. U Hrvatskoj sam upoznao vodeće ljude Dalmacijacementa. Direktor Zvonimir Radić ponudio mi je posao. U Kanadi nisam imao velikih poslovnih obveza, nisam bio oženjen i imao obitelj, te sam nakon drugog razgovora prihvatio ponudu. Namjeravao sam ostati godinu-dvije. Isprva sam bio konzultant u privatizaciji Dalmacijacementa. Tvrtku je 1997. preuzeo RMC Group iz Engleske. Postao sam šef kontrole u računovodstvu, a 2001. financijski direktor. Na tom mjestu ostao sam do 2005. Kad je došao Cemex, u njihovoj organizaciji nije postojalo mjesto financijskog direktora poduzeća, jer se financijski dio poslovanja centralizira i vodi iz regionalnog središta. Prije je to bio London, sada je Madrid.

NACIONAL: Cemex vas je povukao u London i postavio na zahtjevno radno mjesto?
TVORNICA DALMACIJACEMENTA Sveti Juraj u Kaštel Sućurcu kraj Splita - Cemex mi je ponudio radno mjesto u direkciji u Londonu, u grupi koja se bavila integracijom Cemexa i RMC-a. Postao sam direktor kontinuiranog razvoja integracijskih procesa nakon akvizicija. Posao je bio zanimljiv. Namjera je da što djelotvornije stimuliramo ljude iz bivšeg RMC-a, bolje ih komunikacijski i radno povežemo s novim kolegama iz Cemexa, koji su u Europu stigli većinom iz Latinske Amerike, sa španjolskog govornog područja. U početku je bilo poprilično kulturoloških šokova i razlika u općim informacijama, ali to je trebalo znati uskladiti, razmijeniti spoznaje, uspostaviti sustav uzajamnog podučavanja i ujednačiti standarde na komunikacijski prihvatljiv način. To je bio moj posao. U Europi je trebalo povezati ljude u 22 Cemexove tvornice cementa, nekoliko tisuća betonara i oko 900 kamenoloma. To se radilo iz Londona, dok se Cemexova centrala u lipnju nije preselila u Madrid.

NACIONAL: Jeste li se nadali povratku u Dalmacijacement?
- Ni najmanje. Otišao sam u London da steknem iskustvo i učim. Nisam razmišljao kamo ću dalje. Kad se Regionalni ured selio iz Londona u Madrid, i ja sam se namjeravao tamo preseliti. Već smo odabrali kuću i djeci školu, a onda je stigla ponuda za predsjednika uprave Dalmacijacementa. To nisam očekivao, ali rado sam se vratio u Hrvatsku, jer vidim veliku priliku da unaprijedim ovo poduzeće. Rastao sam u DC-u, dobio priliku u Londonu i novu priliku da dođem na čelo tvornica u Solinu i Kaštelima. Jaka je strana Cemexa to što se ne boji ulagati u ljude. Već sada imamo dvije kolegice mlađe od mene u Madridu u programu “Profesionalci u razvoju“. Cemex prepoznaje i stimulira uspješne menadžerske timove, uz mene su u upravi također uspješni ljudi, Zlatko Jelić, Mijo Rako i Meksikanac Carlos Martínez. Mladi ljudi dobivaju priliku i u srednjem menadžmentu. Direktor najveće tvornice, Sv. Juraj, mladi je inženjer i hrvatski olimpijac u veslanju Damir Vučičić, zaposlili smo ga prije pet godina.

NACIONAL: Kako je obitelj Renić stigla u Kanadu?
- Otac i majka su bili ekonomski emigranti. Majka Nada je iz Zagorja, a otac Karlo iz okolice Tomislavgrada. Upoznali su se u Zagrebu i otišli u Austriju. Rodio sam se u Beču dok su čekali odgovor na zahtjev za odlazak u SAD ili Kanadu. Prvi pozitivan odgovor stigao je iz Kanade. Tako se obitelj 1971., kad sam imao šest mjeseci, preselila u Kanadu. Iz Ottawe smo se preselili u Winnipeg, usred kanadske prerije. Ondje su i danas majka, dva brata i sestra s obiteljima. Pokojni otac je bio građevinski radnik, a poslije bojadisar. Majka je čuvala nas četvero, a potom se zaposlila u tvornici namještaja. Još radi u odjelu za razvoj i dizajn. Dvije sam godine kao građevinski inženjer radio u komunalnom poduzeću. Studirao sam i poslovanje i menadžment. U Hrvatskoj sam se oženio i sa suprugom Vesnom imam troje djece.

Preko milijardu kuna prihoda

"Dalmacijacement proizvodi od 2,2 do 2,5 milijuna tona cementa godišnje. Ukupan prihod u 2006. bio je 900 milijuna kuna, sad smo već prešli milijardu kuna. Zapošljavamo oko 800 ljudi, uz prosjek plaće iznad državnog prosjeka. U zadnje dvije godine zaposlili smo 120 visokoobrazovanih stručnjaka pa tvrtka ima 27 posto zaposlenih s visokom ili višom stručnom spremom. U obrazovanje zaposlenika ulaže se više od 1,5 milijuna kuna godišnje, a menadžeri tvrtke usavršavaju se na INSEAD-u, Stanfordu i Harvardu. Dalmacijacement je lider na tržištima Hrvatske, BiH i Crne Gore. Naš je cement uvijek najbolji. Prije godinu dana plasirali smo brendove cementa Optima i Strukto, jer cement ne mora biti bezlični proizvod bez imena", kaže Trpimir Renić.