Bojan Šrot, politika, Janez Podobnik, Bško Šrot, biznis, Srečko Šrot, medijiKada je nedavno Boško Šrot, direktor Pivovarne Laško, otvoreno napao predsjednika vlade Janeza Janšu, a poslije nekoliko dana i vođu opozicije Boruta Pahora, bio je to prvi veliki sukob između oligarha i političara u Sloveniji. U tih nekoliko dana postalo je jasno da su se u susjednoj državi dogodile velike promjene, i da neformalnu vlast drži “Šrotov klan”, koji čine trojica braće: Boško, direktor Pivovarne Laško, Bojan, koji je nedavno postao predsjednik Slovenske pučke stranke, i Srečko, koji je direktor radija i lokalnih tjednika.

Ta tri brata u svojim rukama imaju golemu moć: pod njihovom kontrolom su neka od vodećih nacionalnih poduzeća, ali i dnevnici Delo i Večer, Radio Celje i Novi tjednik, a odnedavno i Pučka stranka, koja je dio vladine koalicije.

Šrotove kritike upućene Janši i Pahoru potvrdile su kako u Sloveniji postoje neformalni centri odlučivanja i pojedinci, odnosno, obitelji koje imaju veliki utjecaj na tamošnje društvo. U takvim okolnostima sve su češća nagađanja kako će Boško, Bojan i Srečko Šrot za nekoliko godina postati neslužbeni vladari Slovenije.

Boško Šrot spada među vodeće slovenske tajkune, a u političkom smislu godinama je član Socijalnih demokrata, koje vodi Borut Pahor. Premda je slabo politički angažiran, zbog položaja predsjednika uprave Pivovarne Laško, koja spada među najjača poduzeća u Sloveniji, Šrota se smatra i jednom od najutjecajnijih osoba u susjednoj državi. Rodio se 1957. u Celju, a nakon staža u tamošnjoj općini, zaposlio se u Pivovarni Laško kao šef kadrovske službe. Krajem 2005. postao je i predsjednik uprave, a sve zahvaljujući dobrim vezama s Janezom Janšom.

U posljednjih desetak godina Pivovarna Laško je preuzela ili stekla vlasničke udjele u brojnim uspješnim tvrtkama kao što su Mercator, Radenska, Pivovarna Union, Jadranska pivovara iz Splita, kao i u dva iznimno utjecajna dnevna lista: mariborskoj Večeri i Delu iz Ljubljane. U kolovozu ove godine vrijednost dionica Pivovarne Laško iznosila je 820 milijuna eura.

Većina tih transakcija dogodila se nakon što je Boško Šrot postao šef Pivovarne Laško, a mediji su nerijetko upozoravali da, unatoč članstvu u opozicijskim socijaldemokratima, mnogo toga duguje bliskim odnosima s Janezom Janšom. Kada je 2004. vlast preuzela koalicija desnog centra, predvođena Slovenskom demokratskom strankom, došlo je do događaja koji su kasnije prozvani “kadrovskim tsunamijem”.

Janšina vlada ubrzo je počistila vodeće kadrove od škola i muzeja, preko Radiotelevizije Slovenije pa do nacionalne naftne kompanije Petrol. Takvi potezi opravdani su tezom kako je riječ o direktorima i predsjednicima uprava koji su na položaje imenovani zahvaljujući vezama s Liberalno demokratskom strankom koja je, uz jedan kratki intermezzo, bila neprekidno na vlasti od početka 90-ih.

PRVA ŠROTOVA ŽRTVA Dugogodišnji direktor Mercatora Zoran Janković (lijevo) smijenjen je nakon što je Boško Šrot postao prvi čovjek Pivovarne Laško; na slici s bivšim direktorom Mercatora u Hrvatskoj Stanislavom Brodnjakom Među najveće političko-gospodarske skandale od osamostaljenja do danas zasigurno spada i događaj iz 2005., kada je s čela Mercatora eliminiran Zoran Janković, koji je to trgovačko poduzeće etablirao kao jedno od vodećih u jugoistočnoj Europi. Ali znalo se da Janković ne podržava desnu vladu, i sredinom 2005. održan je tajni sastanak kojem su prisustvovali Janez Janša, njegova pouzdana suradnica i državna tajnica Ministarstva gospodarstva Andrijana Starina Kosem, šef Istrabenza i bivši ministar unutarnjih poslova Igor Bavčar te Boško Šrot. Kroz medije bliske vladi preuzimanje Mercatora se opravdavalo potrebom jačanja kompanije na regionalnom planu, kako bi se mogla usprotiviti Miloradu Miškoviću i njegovu Delta holdingu, odnosno Agrokoru i Ivici Todoriću. Iako tada nije donesena nikakva pisana odluka, posljedice su se vidjele vrlo brzo: država je svoj udio u Mercatoru prodala Pivovarni Laško i Istrabenzu, a Janković je smijenjen. Nepravedni način na koji je sve obavljeno vjerojatno je u velikoj mjeri utjecao na prošlogodišnji trijumfalni politički uzlet Zorana Jankovića, koji je s lakoćom pobijedio Janšine kandidate i postao gradonačelnik Ljubljane. Poslije nedavne pobjede ljevičarskog kandidata Danila Türka, koji je postao novi slovenski predsjednik, i rezultata anketa koje veliku prednost daju Borutu Pahoru, očito je da će na parlamentarnim izborima 2008. Janšina koalicija jako teško zadržati vlast.

Jedan od najtežih udaraca za Janšu je bilo javno pismo Andrijane Starine Kosem koja je početkom lipnja obznanila da je prema premijerovim nalozima provodila čistke u Delu, ali i dodala da je odbila zahtjev da se Večer proda austrijskim investitorima. Jedan od razloga zbog čega je odbila ideju o prodaji vodećeg štajerskog dnevnog lista treba tražiti u činjenici da su Delo i Večer dio vlasničkog portfelja Pivovarne Laško. Postoji nekoliko teorija o razlozima zbog kojih je grupacija moćnika predvođenih Boškom Šrotom odlučila otkazati poslušnost Janši, iako im je on omogućio preuzimanje udarnih tvrtki i medija u Sloveniji.

Najčešće se govori o tome da su uredničke promjene u Delu dovele do pada prodaje, a time i marketinških prihoda, što je izazvalo nezadovoljstvo novih vlasnika. Prije nekoliko dana objavljeni su podaci o prodaji novina u Sloveniji prema kojima je naklada Dela 65.000, odnosno čak dvadesetak posto manja nego prije promjene vlasničke strukture. Zato je izgledna teorija kako je Boško Šrot inicirao razlaz Janše i Andrijane Starine Kosem, koja je imenovana predsjednicom Nadzornog odbora Dela u koji su vraćeni stari kadrovi, skloniji lijevo liberalnoj opciji.

Ne treba zanemariti još jedan podatak. Šrotov prethodnik na mjestu prvog čovjeka Pivovarne Laško bio je Tone Turnšek, koji sada radi gospodarski program LDS-a, druge po snazi opozicijske stranke. To znači da su se vodeći ljudi jednog od glavnih nacionalnih poduzeća, u najmanju ruku, definitivno distancirali od Janšine vlade. U hobotnici koja postoji unutar slovenskog političko-gospodarskog miljea važnu ulogu ima i Katarina Kresal, predsjednica liberalnih demokrata i nekadašnja pravnica u odvjetničkom uredu Mire Senice. Upravo su Senica i njegovi partneri instalirali Katarinu Kresal na položaj šefice LDS-a, iako ona u prošlosti nije bila politički aktivna. Međutim, Miro Senica je ujedno odvjetnik Pivovarne Laško i snažan igrač iz pozadine koji brani interese Šrotove grupacije.

Janez Janša takav komplot protiv svoje vlasti više nije mogao trpjeti i nedavno je u parlamentu, nakon što je izglasano povjerenje njegovoj vladi, u dvosatnom nastupu žestoko optužio medije, ponajprije Delo, ali i slovenske tajkune. Bio je to odgovor Bošku Šrotu. Janša je Pivovarnu Laško označio kao konglomerat koji vlada medijima, ali i tvrtku zbog čijeg dizanja cijene piva raste inflacija u Sloveniji.

Nije dugo trebalo čekati Šrotovu reakciju, a pismo upućeno predsjedniku vlade objavilo je Delo. Sasvim očekivano, demantirani su svi Janšini stavovi, uz dodatak da Pivovarna Laško nema običaj upletati se u uređivačku politiku, ali da ne može prihvatiti ničiji politički diktat. U odgovoru vezanom za inflaciju uzvratio je udarac i naveo kako je povećanje cijena posljedica loše vladine ekonomske politike.

I dok je tajkunski odgovor Janši bio očekivan, potpuno iznenađenje bilo je novo otvoreno pismo Boška Šrota, ovoga puta upućeno šefu opozicije Borutu Pahoru. U njemu je Pahor kritiziran jer je šutke promatrao dvoboj Janša-Šrot i tako još jednom pokazao kolebljivost. Uz upozorenje kako kandidat za budućeg premijera u sličnim situacijama mora pokazati odlučnost, Boško Šrot je objavio da napušta socijaldemokrate.

VOĐA OPOZICIJE, socijaldemokrat Borut Pahor, također se našao na udaru Boška Šrota, koji ga je nazvao kolebljivcem nedostojnim da bude kandidat za premijera Samo nekoliko dana prije, u subotu 17. studenog, u Ljubljani je za predsjednika Slovenske pučke stranke (SLS) izabran 47-godišnji Bojan Šrot, dugogodišnji celjski gradonačelnik. Zahvaljujući dogovoru s prijašnjim predsjednikom Janezom Podobnikom, podržalo ga je 211 od 212 delegata, i Bojan Šrot je postao vođa jedne od stranaka aktualne Janšine vlade. Unatoč sukobu u kojem se nalazi Boško Šrot, novi šef SLS-a dao je do znanja kako ne namjerava izići iz vlade, ali analitičari smatraju kako će za ostanak postaviti brojne uvjete.

Bojan Šrot već godinama spada među najuspješnije slovenske gradonačelnike, a pod njegovim vodstvom Celje, koje je treći grad po veličini, doživljava snažan gospodarski uzlet. Najmlađi od trojice braće, rodio se 1960., u mladosti se bavio alpinizmom i tri puta popeo na Himalaju. Prije ulaska u politiku bio je zaposlen kao sudac, zatim je od 1991. do 1997. imao vlastiti odvjetnički ured, a potom godinu dana radio u Ministarstvu pravosuđa. U Sloveniji se gradonačelnici biraju direktno, i na posljednjim komunalnim izborima Bojan Šrot je pobijedio sa 78 posto osvojenih glasova, a 2004. je iznio prijedlog da se sjedište slovenskog parlamenta premjesti iz Ljubljane u Celje. Kada je 17. studenog dobio i unisonu potporu članova Pučke stranke, u jednom trenutku na pozornici su se našla sva trojica pripadnika “Šrotova klana”, braća Bojan, Boško i Srečko.

Premda sva trojica tvrde da ne utječu jedan na drugoga, a Bojan Šrot je u nedavnom intervjuu kazao kako na subotnjim kavama ne razgovaraju o politici, tek rijetki vjeruju tim objašnjenjima. To više jer i Večer i Delo, iznimno benevolentno i bez većih kritika, prate njihove političke i menadžerske postupke.

SLS je konzervativna stranka, poznata po Podobnikovu animozitetu prema Hrvatskoj. Bojan Šrot je u nastupnom govoru potvrdio kako ne namjerava mijenjati dosadašnju politiku, uz objašnjenje kako “oko granica s Hrvatskom neće biti ni arbitraže ni pregovora jer sva sporna područja pripadaju Sloveniji”.

Kada su ga novinari pitali postaje li zbog “Šrotova klana” SLS strankom krupnog kapitala, dobili su odgovor da su i neke velike europske stranke također stranke kapitala, a govoreći o unutarnjim prilikama, ostao je lojalan desničarskoj vladi, uz obrazloženje kako je “aktualna gospodarska situacija u Sloveniji zadovoljavajuća, a Janez Janša je dobar premijer”.

Slovenske analitičare takvo ponašanje ne iznenađuje, budući da je SLS jedina stranka koja je u prošlosti bila članica svih tamošnjih vlada. Gotovo je sigurno kako će i na izborima 2008. prijeći izborni prag i snažno utjecati na politiku izvršne vlasti.

Koliki je utjecaj Šrotovih na Sloveniju, vidjelo se u nedavnom komentaru dnevnika Finance, gdje je napisano “Imenovanje Bojana Šrota predsjednikom SLS-a značit će da je Pivovarna Laško preuzela stranku. Obitelj Šrot će privatizirati dio politike, kao što su već privatizirali značajan dio gospodarstva”.

JANEZA JANŠU, slovenskog premijera, u godini prije izbora žestoko napadaju moćnici koje je sam stvorio Neupitno je da Šrotovi doista predstavljaju gospodarsko-medijski-politički imperij u Sloveniji. Dio toga je i najstariji brat, Srečko Šrot, nekadašnji novinar, koji je sada direktor Novog tjednika i Radija Celje. Mediji pod njegovim nadzorom u prošlosti su snažno podržavali političke kampanje Bojana Šrota i pomogli mu da tri puta zaredom pobijedi u izbornoj utrci za celjskoga gradonačelnika.

Srečko Šrot je vlasnik Atke, koja se bavi tržišnim komunikacijama, te direktor i vlasnik tvornice za preradu keramike Kili, i ove godine je otkriveno kako je Janšina vlada toj tvrtki odobrila 467.000 eura državne pomoći. U to vrijeme, trojica braće Šrot su podržavali vladu.

Sada su se pojavile optužbe kako je njihov konačni cilj tzv. sekundarna privatizacija u kojoj bi Boško Šrot postao vlasnik nekih velikih poduzeća, koja će biti privatizirana, poput Petrola, Osiguranja Triglav ili Luke Koper. Za sve te tvrtke zainteresirani su i inozemni ulagači, i sada slijedi borba s domaćim menadžerima, koje Slovenci, baš kao i Rusi, nazivaju “oligarsima”. U svakom slučaju, ako će Bojan Šrot i SLS ostati dio vladajuće koalicije, mnogi vjeruju da će tada Boško Šrot imati lakši put u jačanju svog imperija. Prema drugoj teoriji, glavni cilj Šrotovih je kupnja dionica tamošnje elektroprivrede, dok bi Delo, Večer, a možda i Mercator mogli prodati. U svakom slučaju, ono što su u Srbiji donedavno bili braća Karić, a u Hrvatskoj znače Ivica Todorić i njegovi nasljednici, u Sloveniji su trojica braće Šrot. S tom razlikom da se “Šrotov klan” nije ograničio isključivo na gospodarstvo nego ima ključnu riječ u medijima, kao i snažan politički utjecaj.