HARRISON FORD u filmu 'Blade Runner'Peterostruko DVD izdanje “Blade Runnera“, koje se upravo pojavilo u maloprodaji, u posljednji trenutak olakšava recenzentima dvojbe o proglašenju DVD događaja sezone. Osim gomile dodataka, sati i sati audiokomentara i golemog dokumentarca o nastanku “Blade Runnera“, izdanje sadržava čak pet različitih verzija Scottova remek-djela: američku kino verziju iz 1982. godine, međunarodnu kino verziju iz 1982., staru radnu verziju, redateljsku verziju iz 1992. te napokon tzv. “završnu verziju“, na kojoj je Scott radio posljednjih godina. Isplati li se gledati sve te verzije? Američka i europska kino-verzija gotovo su identične, a završna verzija je digitalno poboljšana redateljska verzija. To znači da nam ostaju zapravo dvije verzije - producentska, iz doba kino-premijere i redateljska, skrpana malo prije 15 godina a malo danas, kada je napredak tehnologije redateljima definitivno omogućio da se ponašaju kao književnici, pa za nova izdanja prepravljaju filmove kao da je riječ o pjesmama ili romanima. Dvije verzije i vječita zagonetka tko je bio u pravu: Ridley Scott ili producenti?

Snimanje “Blade Runnera“, utemeljenog na romanu Philipa K. Dicka “Sanjaju li androidi električne ovce“, bilo je sporo, skupo i mučno, obilježeno sukobima Ridleyja Scotta i ekipe, koji su davno ušli u legendu. Nakon prvih negativnih reakcija na probnim projekcijama, Scott je bio prisiljen nadosnimiti sretan završetak da bi potom producenti, smatrajući da priča nije dovoljno jasna, dodali filmu unutarnji monolog Harrisona Forda. Bez obzira na to, “Blade Runner“ je slabo prošao na kino-blagajnama, a ni kritike ispočetka nisu bile bajne. Ipak, reputacija filma rasla je iz godine u godinu i do konca desetljeća većina se kritičara i filmofila slagala kako je riječ o remek-djelu.

Ipak, Scottu su se producentski prepravci gadili, pa je iz redateljske verzije, napokon prezentirane 1992. godine izbacio i voice-over i sretni kraj, još otvorenije sugerirajući kako je i Deckard replikant. Reakcije su bile podijeljenje. Dok se nekima učinilo kako je Scottova verzija efektnija, bilo je možda i više onih koji su preferirali producentsku, ponajviše zbog voice-overa, koji je filmu donio chandlerovsku noir dimenziju.

Tvrdoglav u doba snimanja, Scott se ni danas nije nimalo promijenio, pa mu nije ni palo na pamet vratiti u završnu verziju Fordove monologe, kojima se još uvijek ruga u dodatnim prilozima. Iako je i tada i danas bio jedan od najistaknutijih suvremenih filmaša, Scott, čini se, nije u pravu. Dok je izbacivanje umjetnog završetka opravdano, voice-over ipak nedostaje. “Blade Runner“ s voice-overom naprosto je čarobniji od “Blade Runnera“ bez voice-overa. Čini se da je upravo pripovjedačev off taj završni dodir koji ionako čudesno filmsko otjelovljenje čarobnih literarnih svjetova Philipa K. Dicka pretvara u jedno od najimpresivnijih ostvarenja čitave filmske povijesti.

Nakon gledanja redateljske verzije čuli su se komentari da su producenti bili pametniji od Scotta, no čini se da slučaj “Blade Runnera“ zapravo ne svjedoči toliko o nečijoj pameti ili gluposti, koliko o kolektivnoj prirodi filmske umjetnosti, koliko god iza svakog velikog filma stajao jedan autor. Jednostavno, producenti su osjetili nešto što milijun puta darovitiji Scott nije, a nije želio prihvatiti njihovu sugestiju, kao što je, primjerice, prihvatio intervencije Rutgera Hauera na ključnom monologu umirućeg replikanta Roya Battyja. Legendarna uzrečica Biće Mladinića da čovjek i magarac znaju više od čovjeka ne vrijedi samo u nogometu.

Sve u svemu, producentska verzija filma još uvijek je najbolja, no “Blade Runner“ je toliko snažan film da bi ga vjerojatno vrijedilo gledati i u verzijama Harrisona Forda, Rutgera Hauera ili Sean Young, a kamoli ne redatelja “Aliena“, “Thelme i Louise“, “Šibicara“, “Pada Crnog jastreba“ i “Kraljevstva nebeskog“, čija je redateljska verzija, recimo i to, višestruko superiorna producentskoj. Različite verzije “Blade Runnera“ nalik su genijalnim glazbenim kompozicijama koje izvode najbolji svjetski orkestri.

PLANET TERORADISCOVERY
Za razliku od Tarantinova dragulja “Otporan na smrt“, koji je posveta eksploatacijskim filmovima, Rodriguezov segment “Grindhousea“ “Planet terora“ nije nikakva posveta nego je i sam pravo eksploatacijsko djelce. Poput cijelog Rodriguezova opusa, unutar kojeg “Planet terora“ zauzima najviše mjesto, odmah uz bok “Sin Cityju“. Da je malo kraći, “Planet“ bi ostavio još bolji dojam, no crnohumorni Rodriguezov horor-akcić i ovako postavlja teško dostižne standarde filmske zabave, iako nije poštena konkurencija trash uzorima, jer je koštao više od cijelih opusa nekih kultnih niskobudžetnih autora.
Planet Terror, am. akc. horor, 2007. R: Robert Rodriguez GL: Rose McGowan, Freddy Rodríguez, Josh Brolin, Marley Shelton
FILM: 4
DVD: 3

AMERIKA PROTIV JOHNA LENNONABLITZ
Oko godišnjice smrti Johna Lennona u videotekama su se pojavila dva “prigodna“ filma - psihološka drama “Poglavlje 27“, o Lennonvu ubojici Marku Davidu Chapmanu, i dokumentarac “Amerika protiv Johna Lennona“. Puno je zanimljiviji potonji, dinamično ispričano i duhovito djelce o tome kako je pokojnog rockera navodno maltretirala Nixonova administracija. “Navodnim“ zato što autori baš i nisu uspjeli prodrijeti u srž problema i otkriti je li Amerika uistinu progonila Lennona ili je on bio paranoik. No i bez toga “Amerika protiv Johna Lennona“ ima dovoljno zanimljivog materijala da zakuca uz ekran gledatelje iole familijarnije sa svijetom koji prikazuje.
The U.S. vs. John Lennon, am. dok. film, 2006. R: David Leaf, John Schenfield GL: Yoko Ono, Ron Kovic, Walter Cronkite

SUSPIRIAPA-DORA
Izgubljen u gomili blagdanskih izdanja, na kioscima se ovoga tjedna pojavio kultni horor “Suspiria“, jedan od najpoznatijih filmova glasovitog talijanskog redatelja Darija Argenta. Osim knjižice, izdanje nema dodatne priloge, no fanovi Argenta i talijanskih horora ionako su šoping obavili davno preko interneta. Ostalima će biti sasvim dovoljan i film, vizualno čudesno, zapravo apstraktno djelce čija je šlampava pričica samo izlika za redateljeve slikovne bravure. Iako su njegovi kolege u međuvremenu smislili tisuće načina za ubijanje junaka, Argentove likvidacije još uvijek djeluju maštovito i šokantno.
Suspiria, tal. horor, 1977. R: Dario Argento GL: Jessica Harper, Stefania Casini, Flavio Bucci, Barbara Magnolfi
FILM: 4
DVD: 2