Kontrabasist Zsolt Boni i cimbalist Károly Vadász, član jedne od najpoznatijih mađarskih dinastija cimbalista, u HNK Split Jedan od najpoznatijih svjetskih orkestara, Mađarski nacionalni romski orkestar, koji ima šezdeset i pet vrsnih romskih glazbenika, pod vodstvom umjetničkog direktora i prvog violinista, primaša Ferenca Sánta, u Split su došli na poziv velike splitske građevinske kompanije Konstruktora. Ta tvrtka svake godine prije Božića i Nove godine za „Večeri Konstruktora“ organizira koncert s poznatim glazbenim zvjezdama. U organizaciju koncerta pomogli su i intendant splitskog HNK Milan Štrljić i menadžerica Katarine Frankovics. Ona je mađarska Hrvatica i u Budimpešti ima agenciju Impresario koja se bavi menadžerstvom u kulturi.

“Velika je čast, obveza i odgovornost biti na čelu ovakvog orkestra koji stalno nastupa turnejama širom svijeta“, istakao je Ferenc Sánta, osnivač i ravnatelj romskog orkestra i dobitnik nagrade Lajos Kossuth, najvišeg mađarskog nacionalnog priznanja za kulturno i umjetničko stvaralaštvo.

“Orkestar treba držati na okupu, sastaviti program, pripremiti dionicu svakog instrumenta, održavati zasebne probe sa svakim muzičarem i zajedničke probe. Za to treba disciplina i ja sam dosta strog. Dobro je što će Mađarska od siječnja 2008. pomoći financijski i osigurati još bolje uvjete.

Ferenc Sánta je počeo svirati sa sedam godina i četvrti je član dinastije Santa. “Brat, otac, djed i pradjed su bili violinisti i svi primaši u svojim orkestrima. Za razliku od mojih predaka, ja sam diplomirao violinu na Muzičkoj akademiji Franz Liszt. Godine 1969. završio sam Konzervatorij i kao akademski obrazovani muzičar svirao u Simfonijskom orkestru u Göteborgu. Sviram širok repertoar djela ozbiljne glazbe i obožavam Brahmsa, Liszta, Bartóka, Straussa. Danas akademske titule ima većina članova Mađarskog nacionalnog romskog orkestra“, naglašava Sánta.

Sánta je bio zadovoljan prijemom splitske publike i kaže da cijene i vole romsku glazbu. “Ona je mađarska tradicija i ima duboke korijene u mađarskoj povijesti i kulturi. U Mađarskoj postoje tri velika romska orkestra - osim našeg tu su još Rajko i Stotinu roma te bezbroj manjih. Kad god sviram klasičnu muziku, željan sam romske. Kada sviram romsku, zaželim se klasike. Zato smo na koncertu u Splitu izveli i jednu i drugu", istakao je Santa.

Prva violina u orkestru i solist Sándor Burai ni trenutka se ne odvaja od svog instrumenta jer već godinama svira na violiniFerenc Sánta s članovima orkestra - mahom akademski školovanim muzičarima - na plaži hotela Medena u Trogi Qudadini izrađenoj prije 250 godina. “Čuvam je kao oči u glavi. Njoj je svirao moj prapradjed, pradjed, djed, otac i ja“, ističe Burai koji je s Ferencom Sántom 1994. godine bio suosnivač Mađarskog nacionalnog romskog orkestra. “Sviram od svoje treće godine. Ozbiljnu glazbu sviram sa svojim komornim orkestrom. Upravo smo se prije nekoliko dana vratitli s gostovanja u SAD“, ističe Burai koji je oduševio publiku izvedbom „Leti lastavice“, mađarskog kompozitora Ede Reményija.

Károly Vadász je cimabalist i ima 33 godine, a u Mađarski nacionalni romski orkestar došao je iz orkestra Rajko gdje je bio solist. U orkestru Rajko sviraju juniori Mađarskog nacionalnog romskog orkestra. “Ferenc Sánta poslušao me kao 18-godišnjaka i pozvao da s velikim orkestrom pođem na gostovanje u Japan. Taj nastup u Japanu je bio tako uspješan da sam već petnaest godina u ovom orkestru. Upravo smo se vratili s dvadesete turneje po Japanu“, ističe Károlyi.

Kaže da se virtuoznost na cimbalu dugo uči, a njegova obitelj generacijama svira samo cimbal. ”Trenutno nas je šestoro u obitelji koji vrhunski sviramo cimbal. Cimbal je naša obiteljska tradicija i s pravom nas zovu dinastija cimbalista. Da bi postao virtuoz na cimbalu, treba puno vježbati, voljeti glazbu, dati srce u svakom trenutku. Važna je i vatrena publika. Kad vidim da publika prihvaća, to me dodatno nosi“, srčano priča Károlyi. Cimbal je počeo svirati u šestoj godini, potom je šest godina pohađao muzičku školu i počeo svirati u orkestru Rajko. “Moj uzor u cimbalu je moj otac Karl, koji mi je bio prvi učitelj, a potom jedan od najvećih svjetskih cimbalista Aladar Ratz, koji živi u Parizu. Znam sve svirati, volim klasike, ali u srcu mi je tradicionalna mađarska romska glazba“, iskren je Károlyi.

KATICA ILLÉNYI i Ferenc Sánta pred kipom Johanna Straussa u BečuKontrabasist Zcolt Boni najbolji je Karolyijev prijatelj. „Uvijek mi se sviđao zvuk kontrabasa. Jedan stari Rom mi je rekao da je kontrabas osnova cijele muzike, iz pozadine daje ritam i sve kontrolira. Bez kontrabasa se u ciganskom orkestru ne može“, naglašava 40-godišnji Boni.

“Svirao sam u puno orkestara, ali slučajnost je da su mene i prijatelja Károlyija zajedno pozvali u Mađarski nacionalni ciganski orkestar. I od tada sviramo zajedno. Prošao sam sve muzičke škole, od osnovne do Konzervatorija u Budimpešti. Volim svirati jazz, ali najbolje se osjećam u tradicionalnoj romskoj muzici. Ovaj orkestar mi je velika ljubav. Bilo je puno upečatljivih nastupa i lijepih uspomena. Ali najveći doživljaj bio je nedavno koncert u Tokiju ispred pet tisuća oduševljenih Japanaca. Mirni istočnjaci potpuno su primili viruoznu i temperamentnu mađarsku romsku glazbu. Možda zbog toga što su oni jedina koja je u cijelosti primjenila metodu mađarskog glazbenog pedagoga Zoltana Kodaja u učenju glazbe od osnovne škole do akademija“, ističe Boni.

U Mađarskom nacionalnom romskom orkestru sviraju otac i sin. Otac je već renomirani glazbenik, a Gyula Varodi ima deset godina i drugi je primaš Mađarskog nacionalnog ciganskog orkestra. Violinu svira tri godine, a u Splitu je imao svoj prvi solo nastup i premijeru s velikim orkestrom.

“Već sam neko vrijeme svirao s malim orkestrom Varodi, orkestrom svoga oca. Sviram i u orkestru muzičke škole. Uza sve to, vježbao sam naporno najmanje tri sata dnevno da bih mogao doći u priliku svirati s primašem Sántom. Tek oko deset navečer stignem pisati školske zadaće. Osim violine ništa ne bih volio drugo raditi. Za nekoliko godina volio bih i ja biti primaš velikog orkestra“, kaže Gyula Varodi.