U REMETINCU Ana-Maria Getoš s nećakinjom Laurom, kćeri Gordane Getoš Magdić ispred zatvora u RemetincuProteklog tjedna svoju je obranu pred Županijskim sudom u Zagrebu počela iznositi 39-godišnja Gordana Getoš-Magdić, koja je uz Branimira Glavaša suoptuženica na suđenju za ratne zločine u Osijeku. Istodobno je njezina sestra Ana-Maria Getoš, 28-godišnja asistentica na Katedri kaznenog prava zagrebačkog Pravnog fakulteta, krenula u bitku za puštanje svoje starije sestre iz pritvora u kojem se Gordana Getoš nalazi već 14 mjeseci. Premda nema zamjerki na suđenje koje je u Zagrebu započelo ove jeseni, Ana-Maria Getoš u svom je obraćanju raznim domaćim i stranim institucijama navela nekoliko slučajeva kršenja prava svoje sestre Gordane, a jedini joj je cilj da Gordana bude puštena iz dugotrajnog pritvora i da joj se omogući obrana sa slobode. Kao najveći razlog za to navodi da je Gordana majka osmogodišnje djevojčice kojoj je tijekom cijelog slučaja uskraćeno pravo da provodi vrijeme s majkom. Prošlog tjedna Ana-Maria Getoš povela je kćer svoje sestre u posjet Gordani Getoš u pritvor zagrebačkog Remetinca, a potom je za Nacional dala ekskluzivni intervju u kojem je objasnila svoju pravnu bitku za vlastitu sestru.

NACIONAL: Premda dosad niste javno istupali, nedavno ste se raznim državnim institucijama obratili dopisom u kojem ukazujete na nezakonite radnje koju su poduzete protiv vaše sestre Gordane Getoš-Magdić. O čemu je riječ?
- Kao njezina sestra, ali i kao pravnica, ja sam u postupak uključena od prosinca prošle godine i od početka puno toga znam, ali zbog tajnosti istrage koja je bila proglašena pod kaznenom odgovornošću morala sam potpisati da neću ništa odavati, zapravo do početka glavne rasprave nisam mogla slati dopise i obraćati se javnosti, odnosno objavljivati dijelove spisa koji upućuju na mnoge nezakonitosti. Početkom listopada na temelju cjelokupne dokumentacije napravila sam analizu iz koje proizlazi niz nezakonitosti, a još veći broj indicija upućuje na pritisak uprave za zatvorski sustav i policije kako moja sestra ne bi mijenjala iskaz i bunila se, odnosno kako bi optužnica protiv Glavaša opstala. Zbog toga sam se obratila Ministarstvu pravosuđa, potpredsjednici Vlade Jadranki Kosor, pučkom pravobranitelju, OESS-u, predsjedniku Europskog parlamenta, predsjedniku Mesiću, predsjedniku Sabora Šeksu, Đapiću...

NACIONAL: Što ste u tim dopisima objašnjavali?
- Čudna događanja i nezakonitosti prema mojoj sestri Gordani: od prvog trenutka policijskog postupanja, kad je na vrlo čudan način pozvana u policiju, mobitelom ju je osobno pozvao načelnik Faber, do trenutka uhićenja, dolaska odvjetnika Arambašića, potpisivanja njezina iskaza izvan zakonskih okvira od maksimalnih 48 sati, preko sumnjivog premještaja u Zagreb, zapravo postoji niz indicija koje upućuju na kršenja redovite procedure. Ja time ne mislim implicirati da je cijeli proces montiran i politički namješten, ali mislim da ima dovoljno relevantnih indicija da se institucije time počnu baviti. Jer da je bilo sve po zakonu, ja te dopise ne bih imala na temelju čega napisati. Konkretno sam nabrojila i obrazložila dvanaest slučajeva u kojima su prekršena prava moje sestre.

GORDANA GETOŠ-MAGDIĆ i njezina osmogodišnja kći kojoj majka nedostaje, što pokazuju i njezine božićne željeNACIONAL: Što zapravo zahtijevate od mjerodavnih institucija?
- Mi kao obitelj tražimo samo jedno, a to je da Gordanu puste iz pritvora, odnosno da joj dopuste obrana sa slobode. U cijelom slučaju nisu se uzimale u obzir individualne okolnosti, poput toga da je ona u inkriminirano vrijeme za zločin, za koji čak nije ni prvostupanjski osuđena, imala 22 godine, danas ima dijete od osam godina, lošeg je zdravstvenog stanja, uvjeti u pritvoru su loši. Mislim da je 14 mjeseci pritvora, isključivo na temelju stavka 4. zbog teških okolnosti djela, maksimalno iscrpljeno. Neka se vodi sudski postupak, ali smatram da ugled pravosuđa i javni moral ne bi ni na koji način bili pogođeni ako bi moja sestra, majka osmogodišnje kćeri, Božić dočekala u svom domu, a ne u Remetincu.

---

NACIONAL: U kakvim uvjetima provodi pritvor?
- Tri ženske osobe dijele jednu sobu u kojoj se ne mogu ni mimoići ako se ne postave postrance. Tako živi zadnjih 14 mjeseci. Ima televizor, ali se u deset navečer isključuje struja, u 7 ujutro se budi. Tako ne može pratiti informativne emisije poput “Otvorenog” i slično. Da bi pratila izborni program na HTV-u, morala je pisati posebnu zamolbu upravitelju zatvora, da joj se izvanredno produlji vrijeme u kojem je smjela gledati televiziju. Dnevni tisak može primati ograničeno, u paketima ne smije primiti kožnate rukavice, nego samo vunene, ne smije dobiti zubnu pastu, jer bi to valjda moglo sadržavati neke zabranjene supstancije, izvana može primiti samo trgovački papir, ali ne i blok papira. Zapravo je njezino ljudsko dostojanstvo svedeno na minimalnu razinu, a o tome dovoljno svjedoči i to da je moja sestra kao majka u proteklih 14 mjeseci svaki posjet svoje osmogodišnje kćeri provela u prisutnosti stražarke. Možete samo zamisliti koliko opušteno dijete od osam godina komunicira s majkom u prisutnosti stranaca. Telefonski pozivi su joj ograničeni na pet minuta tjedno. Dijete ju ima mogućnost vidjeti dva puta mjesečno. I tako to traje već više od godinu dana. A najgore u svemu tome je to što sam ja uvjerena da, kad prvoptuženi ne bi bio Glavaš, moja sestra i ostali suoptuženici uopće ne bi bili u pritvoru. Oni su totalno zanemareni i nebitni u cijeloj priči, i tu su samo kako bi poslužili da Glavaš bude osuđen, a ne zato što bi dokazi protiv njih bili evidentni.

NACIONAL: Vratimo se malo na prigovore koje ste iznijeli u javnom dopisu. Od početka slučaja, sve do danas nejasno je kakva je bila uloga odvjetnika Radoslava Arambašića koji je u početku zastupao vašu sestru.
- Od početka je sporno njegovo javno prenošenje dijelova Gordanina iskaza, načina na koji je taj iskaz dobiven, što apsolutno ne odgovara profesionalnoj i odvjetničkoj etici. Što se tiče obiteljske strane, mislim da su bile krajnje neukusne njegove izjave da su Gordanin otac, suprug ili brat, ili možda čak i ja, vršili pritisak na Gordanu u kojem smjeru da kanalizira svoju obranu. To je išlo toliko daleko da su medijski napisi utjecali i na istražnog suca Kovača, koji je čak i izravno pitao Gordanu je li netko od rodbine utjecao na nju. Mislim da je sve to bilo krajnje neukusno od odvjetnika Arambašića i služilo je samo u njegovu obranu, jer on iz neznanih razloga nikako nije želio dići ruke od cijelog slučaja, a zapravo je samo bio angažiran prve noći da osigura da se Gordani u policijskoj postaji ne krše njezina elementarna ljudska prava. Na žalost, baš u tome je potpuno zakazao.

NACIONAL: Javnost je imala mogućnost pročitati oba iskaza vaše sestre. Koji je pravi?
- Konačni sud o tome sigurno neće doći sada, ali mislim da to javnost može jako dobro zaključiti. Pogotovo ljudi koji su bili u Osijeku u ratno vrijeme mogu jasno zaključiti koliko je vjerojatno da je moja sestra u dobi od 22 godine osnovala specifičan, tzv. “killer vod”, za koji nije dokazano da je uopće postojao, te da je tim tzv. vodom i zapovijedala. Dakle, da je 22-godišnja djevojka bila šefica skupine vojnika. A da ne govorimo o tome da Državno odvjetništvo ni do danas nije objasnilo motiv svih tih radnji.

NACIONAL: Vratimo se na njezin prvi iskaz: je li legitimno od policije da privede pet osumnjičenika, i da svakome zasebno kaže otprilike “svi drugi su priznali, priznaj i ti”?
- To nije legitimno, ali je to uobičajeno policijsko postupanje. Isto kao što je uobičajeno da se osumnjičenika pozove u policiju pod izlikom poziva na obavijesni razgovor, iako već postoje ozbiljne indicije da se radi o osumnjičeniku, drži ga se u policiji kao gospodina Sivića 13 sati, i tek kad on stvarno više ne može izdržati pritisak i želi otići, onda ga se zavede kao uhićenu osobu. Ne znam zašto se policija služila takvim metodama, kad svi pričaju o nekakvom profesionalnom radu policije? Profesionalni rad policije zapravo ne ovisi o priznanjima osumnjičenika, nego o čvrstim materijalnim dokazima i dokazima u smislu iskazivanja svjedoka i očevidaca. U ovom slučaju nema ničeg takvog.

TIJEKOM BORAVKA u pritvoru Gordana Getoš je vidno smršavjela, što se prvi put vidjelo tek kad je počelo suđenje u ZagrebuNACIONAL: Prošli tjedan MUP je demantirao tvrdnje da se vaša sestra žalila na postupanje policije, da bi potom ipak priznali da je bilo pritužbi. Kako to komentirate?
- Pa, gospodin Mehun je nedavno izjavio da se Gordana ni na što nije žalila, a meni se žalila već prvi put kad sam ju vidjela u pritvoru, tjedan dana nakon uhićenja. Već tada mi je u suzama rekla da je njezin iskaz iznuđen, da su joj prijetili da će joj uhititi oca, supruga i brata zbog ratnih zločina, da imaju dokaze protiv njih, a da će joj dijete završiti u domu za nezbrinutu djecu. Ja sam još u studenome prošle godine o tome izvijestila IGFM, međunarodnu organizaciju za zaštitu ljudskih prava, znači znatno prije nego što je u slučaj došao odvjetnički tim Krsnik - Matijević - Babić. To ujedno i opovrgava sve teze o novoj strategiji obrane.

NACIONAL: Na što se još žalila?
- Recimo na to da joj je dva mjeseca bilo zabranjeno telefoniranje, što znači da ona u tom razdoblju nije imala mogućnost efektivno pripremati svoju obranu, niti se savjetovati sa svojim odvjetnicima.

NACIONAL: Otkako je započelo suđenje, vi ste uvijek prisutni u sudnici. Kako ocjenjujete atmosferu na suđenju?
- Gospodin Horvatović to izvrsno vodi, prema svim pravilima struke.

NACIONAL: O vašoj se sestri jako malo zna. Čime se ona bavila u životu i u kakvim odnosima je vaša obitelj bila s Branimirom Glavašem?
- Moja obitelj poznaje Glavaša iz vremena neposredno prije početka Domovinskog rata. Poznajemo i obitelj gospodina Šeksa još iz vremena bivše Jugoslavije. Šeks je dolazio k nama u Njemačku gdje je naša obitelj godinama živjela, zajedno smo odlazili na skijanja, zimovanja i ljetovanja. Moji roditelji, otac Andrija i pokojna majka Vesna, aktivno su se preko IGFM-a zalagali za Šeksa da mu se pomogne kad je završio u zatvoru. Uplaćivali su i novac za njega i na kraju je postao predstavnik IGFM-a za jugoistočnu Europu upravo zahvaljujući mojim roditeljima. To vam govorim zato što je u javnosti plasirana teza o navodnom Šeksovu tajnom pomaganju Glavaševoj, odnosno Gordaninoj obrani - moj se otac obratio dugogodišnjem prijatelju za pomoć oko angažiranja odvjetnika u trenutku kad Gordanu nitko nije htio braniti, osim Arambašića, naravno. Međutim, moja sestra je u to doba bila još vrlo mlada i uopće nije poznavala Glavaša, nego su se bolje upoznali tek početkom devedesetih, kad se ona aktivno uključila u rad Mladeži HDZ-a. Nije netočno da su se oni tijekom rata češće susretali, s obzirom na to da su radili u istoj zgradi, Osijek je u to vrijeme bio vrlo mala sredina, i to uopće nije čudno osim nekome tko tada nije bio u Osijeku. Nakon rata Gordana je nekoliko godina radila u vojsci, pa je upisala višu trenersku školu u Zagrebu, nakon toga je otišla u invalidsku mirovinu, a posljednjih godina se počela baviti nekretninama, ali ništa značajno. Gospodin Faber i njegovi suradnici možda su procijenili da bi politički sukob našeg oca i Glavaša mogao utjecati na Gordanine izjave, ali konstrukcije da bi Gordana pod utjecajem oca mogla lažno teretiti Glavaša bile su potpuno promašene. Tu je Faber najviše pogriješio, jer je mislio da će Gordana iz mržnje prema Glavašu odlučiti da ga tereti za ratne zločine.

NACIONAL: Što sad očekujete od pravosudnih institucija? Na kojim elementima temeljite svoju molbu da vašu sestru pusti iz pritvora?
- Na pravnim temeljima koji za to definitivno postoje: Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava, a i tri presude Europskog suda za ljudska prava jasno navode da se pritvor zbog teških okolnosti može koristiti kao osnova samo za inicijalno određivanje pritvora, a ne i za njegovo sustavno produljivanje gdje se ne uzimaju u obzir individualne okolnosti, jer se ovdje samo grupno određuje pritvor zbog Glavaša. Mislim da doista nema opravdanog razloga da moja sestra sjedi u pritvoru ako čak i iz Haaga optuženici idu na božićni dopust.
Jamči se za Gotovinu koji je tri godine bio u bijegu. Ovdje se radi o ženi koja je u inkriminirano vrijeme imala 22 godine, a danas je majka osmogodišnje curice i nema ni novca ni mogućnosti za ikakav bijeg, niti je zbog te mogućnosti u pritvoru. Na slobodi ona sasvim sigurno ne bi ni na koji način omalovažavala hrvatsko pravosuđe i mislim da nikome ne bi smetalo da ona Božić umjesto u Remetincu dočeka u kućnom pritvoru. To je sve što tražimo.

Susret s kćeri pod nadzorom stražara

Gordana Getoš-Magdić nakon uhićenja u listopadu prošle godine svoju je kćer vidjela tek kad su tada 7-godišnju Lauru policijski službenici doveli u osječku policijsku postaju, a prema navodima obrane taj je posjet bio organiziran kako bi se Gordanu Getoš nagovorilo da potpiše sporni prvi iskaz. Nakon toga najveći je dio vremena provela u pritvoru u Remetincu, kamo joj je kći smjela doći u posjet samo dva puta mjesečno, a i ti susreti bili su pod nadzorom stražara. Osim toga, telefonom smiju razgovarati pet minuta tjedno.

Dopisi na sve adrese

Otkako je počelo suđenje u Zagrebu, Ana-Maria Getoš poslala je detaljne dopise svim državnim institucijama i tijelima te domaćim i stranim organizacijama za zaštitu ljudskih prava. Osim konkretnih slučajeva nezakonitog postupanja prema Gordani Getoš, njezina obitelj jedino traži da joj se dopusti obrana sa slobode.