Vesna Pusić mora biti svjesna da Josip Posavec, Srećko Ferenčak i Radimir Čačić ne ovise o saborskoj plaći i teško će izdržati još jedan mandat u opoziciji jer bi time njihovo bavljenje politikom postalo besmislenoHrvatska narodna stranka u snažnom je previranju a Vesna Pusić pod jakim pritiscima. Premda je ovih dana najveći medijski odjek izazvala predsjednička kandidatura Josipa Posavca, ona je po mogućim reperkusijama ipak sporedna. Kudikamo su važniji sve češći zahtjevi Vesni Pusić da HNS napusti opoziciju i da se jače izjasni za koalicijske pregovore s HDZ-om, potvrdilo je za Nacional nekoliko utjecajnih članova HNS-a.

“Josip Posavec teško može postati predsjednik stranke jer ima malu potporu članstva, osim u Međimurju. Vidjelo se to prije nekoliko mjeseci, kad je Središnji odbor s 90 posto odbio njegov zahtjev da bude drugi na listi za III. izbornu jedinicu i na to mjesto stavio Dragutina Lesara. On je lokalni šef i teško može preuzeti stranku. Ali neosporno je da je pozicija HNS-a u ovom trenutku bitno drukčija nego prije dvadesetak dana i više nipošto ne treba isključiti pregovore s HDZ-om. Pitanje je prekrupno i konačnu odluku donijet će Predsjedništvo HNS-a”, objašnjava Nacionalov sugovornik. Dva krucijalna razloga dovela su do bitnih promjena u HNS-ovu položaju na stranačkoj sceni. Prvi je unutarnji, povezan s poslijeizbornim odnosima između članova vodstva Hrvatske narodne stranke.

Koliko god se Vesna Pusić i Radimir Čačić izvlače da su i dalje treća stranka u Hrvatskoj, HNS je, objektivno, jedan od najvećih gubitnika na prethodnim izborima. Ovdje je manje riječ o samo sedam osvojenih mandata, koliko o tome što je stranka de facto doživjela kolaps u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci, urbanim središtima koja su njena izborna baza. U Zagrebu je sa šest posto glasova osvojen jedan mandat, ali i to je strahoviti silazni trend. Na lokalnim izborima 2001. HNS je u glavnom gradu sa 17 posto bio druga stranka, ali zbog niza skandala i promašaja 2005. pali su na 9 posto i pretekao ih je čak i HSP, a ovaj put uz dosta teškoća jedva su prešli izborni prag. Očito je nestala karizma koju je Vesna Pusić imala u vrijeme formiranja trećesiječanjske vlasti i danas HNS-u i u Zagrebu predstoji borba za politički opstanak.

ANDRO VLAHUŠIĆ jedan je od onih haenesovaca čija egzistencija i afirmacija ne ovise o politici i koji za loše izborne rezultate krive predsjednicu strankeStvar je u tome što je HNS po unutarnjoj strukturi pretežno poduzetnička, a ne intelektualna stranka. Simbol tog dijela HNS-a nedvojbeno je Čačić, ali tu su i glavni tajnik Srećko Ferenčak, Ivan Vrdoljak iz Osijeka, pa čak i bivši ministar zdravstva Andro Vlahušić. Kad je početkom kolovoza postalo jasno da HNS-ov rejting rapidno pada, neki od njih govorili su da će u slučaju poraza izići iz politike. U većini slučajeva to su ljudi čija egzistencija ne ovisi o 14.000 kuna saborske plaće i teško su izdržali jedan mandat u opoziciji, gdje gotovo i nisu mogli sudjelovati u konkretnim projektima. Još četiri godine izvan centara odlučivanja mnoge od njih dokraja bi demotiviralo za bavljenje politikom.

Osim toga, treba potpuno zaboraviti bilo kakve ideološke razlike među vodećim strankama, jer one su manje-više zanemarive. To je posredno priznala i Vesna Pusić, kad je na Novoj TV potvrdila da se sadašnji HDZ bitno razlikuje od onoga iz 2003., a gotovo da i nema dodirnih točaka s ponašanjem pokreta koji je predvodio Franjo Tuđman. Doda li se tomu i velik rivalitet između HNS-a i SDP-a, razumljivo je da Čačiću i ekipi ne pada na pamet iz sentimentalnih razloga ostati u oporbi, gdje se mogu zadržati samo ako ne uspije dogovor s HDZ-om ili ako stranačko vodstvo procijeni da bi mu ulazak u vladajuću koaliciju nanio više štete nego koristi.

Drugi razlog tiče se pregovora između HDZ-a i koalicije HSS-HSLS. Unatoč čestim najavama da pregovori odlično napreduju, istina je ponešto drukčija. Već na načelnim temama bilo je dosta nesuglasica, a tek treba vidjeti kako će riješiti glavne probleme, od ZERP-a do popunjavanja ministarskih fotelja. HSS se postavio kao zaštitnik seljaka i, logično, ne želi odustati od Ministarstva poljoprivrede, kao što je razumljivo i da Sanader i Polančec to cjelokupno područje ne žele prepustiti svojim rivalima. Uzmu li se u obzir zahtjevi koje je kao uvjet postavio Josip Friščić, može se slobodno reći da HSS ucjenjuje Vladu. I to ne samo financijski, nego i sudbinski, jer ustrajavanje na ZERP-u ugrožava pregovore s Europskom Unijom.

FRIŠČIĆ I SANADER tvrde da pregovori odlično napreduju, a informacija o mogućoj koaliciji HDZ-a s HNS-om trebala bi smanjiti apetite HSS-a i HSLS-aZato su Sanaderovi suradnici kroz medije plasirali priču o koaliciji s HNS-om, računajući da će tako smanjiti apetite HSS-a i liberala. Najprije se odazvao Čačić, koji je u intervjuu za Nacional potvrdio da će HNS u Saboru - čak ako i završi u opoziciji - podržavati Vladine europske i reformske programe.

Niz relevantnih dužnosnika HNS-a zadnjih dana potvrđuje da Čačić ne nastupa samoinicijativno. Važno je što su to osobe koje su donedavno bezrezervno podržavale koaliciju sa SDP-om, dakako, dok su još postojali izgledi za formiranje vlade lijevog centra. Ali u međuvremenu se puno toga promijenilo i sada je HNS, najblaže govoreći, spreman na razgovore s Hrvatskom demokratskom zajednicom.

Koliko god su HDZ i HNS još od 1990. na suprotnim stranama, u političkom pogledu, te su dvije stranke poprilično kompatibilne. Ovdje treba zaboraviti uzajamne optužbe, koje su u biti iste - HDZ je godinama optuživao Čačića da sumnjivo posluje, a HNS je protekloj vlasti svakodnevno predbacivao korumpiranost. Na kraju se ništa nije promijenilo, HDZ je ponovno pobijedio, a Čačić je varaždinski župan i jedan od najvažnijih hrvatskih političara.

Međutim, u programskom smislu, HDZ i HNS su proeuropske stranke, koje nesumnjivo ne bi stvarale probleme oko ribolovne zone ili riskirale odugovlačenje pregovora zbog antiliberalnih ideja o zabrani prodaje nekretnina strancima. Takve ideje možda dobro zvuče siromašnijim slojevima stanovništva, ali u biti pojačavaju ksenofobiju i jednostavno su neizvedive u globalizciji.

Razumljivo je da bi Čačić imao najveće koristi od ulaska u koaliciju, ali HNS ima još kadrova koji mogu kvalitetno participirati u izvršnoj vlasti. Pero Lučin bio je kandidat za ministra obrazovanja, a i šef jedinih dvaju pregovaračkih timova koji su zatvorili poglavlja s EU. Liječnici Andro Vlahušić i Davorin Đanić etablirani su u zdravstvenim krugovimna, Ivan Vrdoljak i Srećko Ferenčak u gospodarstvu, a Dragutin Lesar u socijalnoj politici. Problem je to što je Lesar jedan od glavnih protivnika suradnje s HDZ-om i pitanje je bi li prihvatio promjenu stranačkog kursa.

DRAGUTIN LESAR jedan je od glavnih protivnika suradnje s HDZ-om i pitanje je bi li prihvatio promjenu stranačkog kursaU svakom slučaju, nema nepremostivih prepreka za suradnju HNS-a i HDZ-a, i to sve češće ističu unutar Hrvatske narodne stranke. Naravno da to donosi i velik politički rizik, posebno u slučaju ulaska u pregovore koji bi naposljetku propali. HNS bi se tada pokazao kao nevjerodostojan partner i teško bi mogao ostati relevantna stranka. Upitna je i reakcija birača, koji su u većini radikalni protivnici HDZ-a, ali u proteklih šest mjeseci ionako su ih napustili brojni građani koji su ih u prošlosti podržavali.

Iako je Čačić najzaslužniji za HNS-ov opstanak na parlamentarnim izborima, predstojeće pozicioniranje stranke ovisi o Vesni Pusić. Ona još uvijek ima snažan utjecaj u stranci i teško da bi Čačić ulazio u sukob, koji bi ga možda uveo u Vladu, ali bi definitivno podijelio HNS. U ovom trenutku pred njom su samo dvije opcije, ili ostanak uz SDP ili približavanje vladajućoj stranci. Iz principijelnog razloga, zadržavanje stranke u oporbi možda bi potvrdilo HNS kao stranku čvrstih stavova, ali i zacementiralo na margini hrvatske politike. Osim toga, takav scenarij neizbježno će izazvati pojavu novih kritičara, koji će tražiti njezinu odgovornost za poraz na izborima. Naposljetku, principi su lijepi, ali malo tko ih se drži, a ljevica nije nikakva iznimka. Pokazuje to ovih dana i Zoran Milanović, čiji SDP u Osijeku pregovara o formiranju gradske vlasti sa strankom Branimira Glavaša, kojem se sudi za ratne zločine.

HNS-ove najave moguće promjene partnera realno su jedan od najvećih strateških preokreta u hrvatskoj politici. Nešto slično dogodilo se 70-ih u Njemačkoj, kad su liberali napustili socijaldemokrate i ušli u koaliciju s demokršćanima. I ovdje je riječ o trećoj stranci po snazi, koju su u HDZ-u još donedavno proglašavali “ekstremnom ljevicom”. Šutnja iz HDZ-a povodom učestalih najava o mogućem otvaranju suradnje s HNS-om je znakovita i potvrđuje da su u politici sve opcije otvorene.