Objavljeno u Nacionalu br. 633, 2007-12-27

Autor: Damir Radić

HRVATSKI KINOREPERTOAR

Najbolji filmovi 2007.

U PROTEKLOJ GODINI u kinima su dominirali komercijalni hollywoodski naslovi, samo nekoliko filmova je pogledalo više od 100 tisuća ljudi a najkvalitetniji su bili američki nezavisni i dalekoistočni filmovi

R: ROBERT RODRIGUEZ Virtuozno eksplozivna oda filmskoj trivijali, apsolutni 'tour de force' Rodriguezove karijereR: ROBERT RODRIGUEZ Virtuozno eksplozivna oda filmskoj trivijali, apsolutni 'tour de force' Rodriguezove karijereProtekla godina nije donijela pozitivan pomak u stanju hrvatskih kina i repertoara. Kinima posve dominiraju komercijalni i najčešće kreativno inferiorni hollywoodski naslovi, a ne tako davno za jake produkcije uobičajena brojka od sto tisuća gledatelja postala je čarobnim dostignućem. Ove godine uspjeli su je doseći i premašiti tek “Harry Potter i red Phoenixa” (132 tisuće gledatelja), “Shrek Treći” (125 tisuća) i ”Mr. Bean” (116 tisuća), dok su ispod nje ostali i takvi megahitovi poput završnog dijela trilogije “Pirati s Kariba” i treći izdanak serijala o Dannyju Oceanu i njegovoj ekipi, što je doista porazno. Ipak, najmoćnija hrvatska prikazivalačka kompanija Blitz-CineStar otvorila je novi multipleks u Novom Zagrebu koji je, barem zasad, iznimno slabo posjećen, što je već godinama realnost drugog bitnog hrvatskog kinoprikazivača Intercom Isse (Broadway 5 Tkalča), koji ne želi zaostati za glavnim konkurentom, pa dok Blitz otvara ili će uskoro otvoriti nove CineStar multiplekse u Rijeci i Zadru, Intercom Issa nedavno je startala minipleks Broadway Split. No Issa je prije dva tjedna doživjela težak udarac kad je Blitz preuzeo kinodistribuciju Warnerovih filmova koje je Issa godinama distribuirala naslijedivši deal od Jadran filma. Tim činom distribucijska scena u Hrvatskoj svela se na samo dva velika igrača - Blitz i Continental Film, uz koje jedina relevantna tvrtka ostaje maleni Discovery, specijaliziran za nezavisne i izvanameričke produkcije. Pitanje je, međutim, koliko će Discovery u budućnosti imati prostora za plasman svojih vrijednih filmova u kina, s obzirom na monopolne prikazivalačke tendencije Blitz-CineStara koji u vlastitim kinima dakako favorizira filmove koje distribuira sam Blitz, no možda će neki pomak nabolje, bar u Zagrebu, donijeti ponovno stavljanje u punu funkciju kina Europa koje je preuzeo svestrani Boris T. Matić. Doista, ostvarenje uspješne redovne kinodistribucije nehollywoodskih filmova bit će jedan od najvećih izazova u Matićevoj dosad blistavoj karijeri.

U sveopćoj suši ni hrvatski filmovi nisu prošli dobro. Dok je prošle godine “Što je muškarac bez brkova?” uvjerljivoR: MICHAEL MOORE Dinamičan i retorički nepogrešivo sugestivan dokumentarac o užasima zdravstva u SAD-uR: MICHAEL MOORE Dinamičan i retorički nepogrešivo sugestivan dokumentarac o užasima zdravstva u SAD-u premašio sto tisuća gledatelja, “Karaula” se zaustavila na pedesetak tisuća, a dječje djelce “Duh u močvari” senzacionalno skupilo čak 40 tisuća posjetitelja, najgledaniji ovogodišnji domaći naslov je “Pjevajte nešto ljubavno” s nepunih 18 tisuća gledatelja, što bi bio solidan rezultat da se ne radi o filmu koji je sve podredio pretpostavljenim prohtjevima publike ciljajući na bar pedesetak tisuća gledatelja. Drugi najgledaniji hrvatski film “Armin”, iako rađen i kao “crowd pleaser”, ipak je umjetnički dovoljno seriozno ostvarenje da bi skupio više od nepunih deset tisuća posjetitelja, dok je nešto manje od sedam tisuća gledatelja u ovakvim okolnostima zadovoljavajući rezultat za turobnu krimi-dramu “Put lubenica”.

U kvalitativnom pogledu, repertoarom su dominirali američki nezavisni i dalekoistočni filmovi, potonji prisutni zahvaljujući Discoveryjevoj Reviji azijskog filma. Quentin Tarantino i Robert Rodriguez za europsko su tržište odvojili svoje, na američkom tržištu u jednu cjelinu vezane filmove, što je bio pun pogodak s obzirom na to da smo dobili dva sjajna ostvarenja. Na jednoj strani “Otporan na smrt”, elaborirana i zaljubljena posveta ženskom svijetu u srazu s agresivnim i antipatičnim mačizmom, na drugoj “Planet terora”, jedan od najurnebesnijih intertekstualnih filmova svih vremena, fascinantan vatromet eksploatacijske trivijale kao razgaljujući spomenik dirljivo naivnom filmofilstvu kakvo vjerojatno leži u temelju svake autentične ljubavi prema filmskoj umjetnosti. Na listi najboljih filmova godine slijedi još jedan američki nezavisni uradak, neočekivano izvrsno ostvarenje “Alpha Dog” Nicka Cassavetesa, koji nijednim filmom dosad nije pokazao da posjeduje i djelić kreativnog dara svog slavog oca Johna. U “Alpha Dogu”, međutim, uranja u adolescentski svijet u najboljoj tradiciji Larryja Clarka, dosežući izniman emocionalni naboj, a tek nepotrebno produljen kraj dijeli ga od savršenstva.

Dok sam vrh drži američka nezavisna produkcija, sredina ljestvice pripala je dalekoistočnim filmovima. “Izbori” hiperproduktivnog hongkonškog autora Johnnyja Toa maestralna su mafijaška opera na način posve različit od Coppolinih “Kumova”, a poslastice stigle iz Japana dva su međusobno udaljena, no podjednako impresivna ostvarenja. “Skrivena oštrica” veterana Yojija Yamade film je blizanac njegova prvog velikog zapadnjačkog uspjeha “Sumraka samuraja”, pa iako nije toliko zapažen, riječ je o podjednako vrsnom, ako ne i vrsnijem ostvarenju kojem su ponovo u središtu odnosi dužnosti, časti i ljubavi u samurajskom ambijentu. Nasuprot vrhunskoj demonstraciji klasičnog narativnog stila “Skrivene oštrice” stoji modernistički inspirirana humorno-dramska obiteljska priča “Okus čaja” u nas malo znanog Katsuhitoa Ishiija, fin primjerak osebujno poetičnog, a opet nimalo pretencioznog filmotvorstva.

R: ANTON CORBIJN Dojmljiva biografija Iana CurtisaR: ANTON CORBIJN Dojmljiva biografija Iana CurtisaDominaciju dalekoistočnog filma i nezavisne američke produkcije na listi filmova godine zaključuju dva indie uratka: “Bolesno”, još jedan nesmiljeno oštar i zabavan, retorički briljantan dokumentarac Michaela Moorea, te satirična obiteljska suburbana drama “Mala djeca” Todda Fielda, kojom ovaj sad već samo povremeni glumac potvrđuje velik talent nagoviješten prvim redateljsko-scenarističkim ostvarenjem “U zamci”. Listu privode kraju možda ponajbolji izdanak njemačke filmske renesanse, “Život drugih” Floriana Henckela von Donnersmarcka, suveren spoj klasične naracije i društveno-političke kritičnosti, potom meksičko-španjolska koprodukcija “Panov labirint” Guillerma del Tora, bajkovito nadrealna afirmacija nevinosti i potrage za pravednošću u okrutnom svijetu simboliziranom španjolskim fašistima iz doba građanskog rata, te britanska “Kontrola” debitanta Antona Corbijna, vizualno prekrasna i emocionalno zarobljavajuća biografija karizmatičnog frontmena Joy Divisiona, Iana Curtisa.

Po vrijednosti odmah do najboljih smješteni su “Radijski show”, posljednji film Roberta Altmana, koji svojom smrću potkraj prošle godine kao da je navijestio ovogodišnji odlazak slikopisnih velikana (Bergman, Antonioni, Peterlić, Tadić, Sembéne), potom akcijski SF-horor “Domaćin” Korejca Joon-ho Bonga (“Sjećanja na ubojstvo”) i ekološki dokumentarac “Neugodna istina” Davisa Guggenheima i Ala Gorea. Vrijedi istaknuti i sljedeće naslove: “Unutarnje carstvo” Davida Lyncha, “Simpatiju za gđu Osvetu” Chan-wook Parka, “Mrtvu djevojku” Karen Moncrieff, “Prestiž” Christophera Nolana, “28 tjedana kasnije” Juana Carlosa Fresnadilla, “Prognane” Johnnyja Toa, “Dolinu nestalih” Paula Haggisa, “Slom” Gregoryja Hoblita, “Okajanje” Joea Wrighta i “Hostel 2” Elija Rotha. Među hrvatskim filmovima s redovnog repertoara najjači dojam ostavio je “Armin” Ognjena Sviličića, idejno-značenjski vrlo iskalkuliran, ali oblikovno suveren uradak.

Ugođajno dojmljiv no sadržajno tanak, u konačnici vrlo pristojan je “Put lubenica” Branka Schmidta, a među onima koji tekARMIN' Ognjena Sviličića najbolji je hrvatski film u redovnoj kinodistribucijiARMIN' Ognjena Sviličića najbolji je hrvatski film u redovnoj kinodistribuciji iščekuju redovnu distribuciju valja istaknuti “Žive i mrtve” iznenađujućeg pulskog pobjednika Kristijana Milića, te “Moram spavat’, anđele” Dejana Aćimovića. No uvjerljivo najbolji hrvatski film viđen ove godine jest “Ajde, dan... prođi...”, ultraniskobudžetni debi mladog Matije Klukovića čija mozaično-fragmentarna struktura hvata svakodnevno življenje niza raznovrsnih likova; nažalost, takva kreativna ambicioznost bila je prezahtjevna za standarde naše redovne distribucije.

Što se tiče festivalske ponude, ona i dalje buja, no glavni festivali ove se godine nisu proslavili. Zahvaljujući promašenoj koncepciji umjetničkog direktora Zlatka Vidačkovića Pula nije ponudila ni jedan izniman naslov u međunarodnoj konkurenciji, Motovun i ZFF tek po jedan (“Šumu žalovanja” Naomi Kawase, odnosno “California Dreamin’” Cristiana Nemescua).

Spomenuti Vidačković zaslužan je i za buru koja se digla među domaćim kritičarima, lobiranjem si osiguravši, nakon Cannesa i Berlina, i u Veneciji mjesto u žiriju međunarodne kritike, promoviravši se u zemlji i svijetu u vodećeg hrvatskog kritika, iako se objektivno radi o “razmjerno minornom kritičaru”, kako je to sročio kolega Nenad Polimac. No ni sam Polimac nije ostao bez putra na glavi; pretjerano zanesen u ulozi medijskog sponzora Motovunskog festivala isfabricirao je filmskonovinsku patku desetljeća - nevjerojatnih 40 tisuća gledatelja na ovogodišnjem Motovunu, što je otprilike dva i pol puta više od teorijski mogućeg maksimalnog broja. Nekako u sjeni tih zbivanja ostala je Diana Nenadić, ovogodišnja dobitnica nagrade za filmsku kritiku “Vladimir Vuković”, prva osoba koja se dva puta ovjenčala tim uglednim priznanjem.

NAJBOLJI FILMOVI GODINE

1. Otporan na smrt ; R: Quentin Tarantino
Briljantna studija ‘djevojačke subkulture’ u srazu s agresivnim mačizmom, vrhunac Tarantinova opusa.

2. Planet terora; R: Robert Rodriguez
Virtuozno eksplozivna oda filmskoj trivijali, apsolutni tour de force Rodriguezove karijere.

3. Alpha Dog; R: Nick Cassavetes
Sin znamenitog nezavisnjaka Johna Cassavetesa polučio je najbolji larryclarkovski film ikad.

4. Izbori; R: Johnny To
Osebujna mafijaška saga dosad je najbolji film iznimno darovitog Hongkonžanina Toa.

5. Skrivena oštrica, R: Yoji Yamada
Drugi dio samurajske trilogije japanskog veterana Yamade o ljubavi i časti savršenstvo je klasične naracije.

6. Bolesno; R: Michael Moore
Dinamičan i retorički nepogrešivo sugestivan dokumentarac o užasima američkog zdravstva.

7. Okus čaja; R: Katsuhito Ishii
Neobična obiteljska humorna art drama vrlo je ugodno otkriće iz Japana.

8. Mala djeca; R: Todd Field
Izvrsna nezavisna satirična drama o američkog suburbiji potvrđuje Fieldov autorski dar.

9. Život drugih; R: Florian Henckel von Donnersmarck
Novi prilog preporodu njemačke kinematografije odlična je studija ljudskih odnosa pod komunističkom diktaturom.

10. Panov labirint; R: Guillermo del Toro
Kontrola; R: Anton Corbijn
Krvava nadrealistička bajka u ambijentu španjolskoga građanskog rata i biografija Iana Curtisa vrlo su dojmljivi filmovi.

HRVATSKI KINOFILM GODINE

Armin; R: Ognjen Sviličić
Najbolji hrvatski film u redovnoj kinodistribuciji spoj je dojmljivog oblikovanja i idejne tezičnosti.

RAZOČARANJE GODINE

Lov u Bosni; R: Richard Shepard
Stupidna storija o fiktivnom lovu na Radovana Karadžića pravi je fijasko za inače darovita autora.

FESTIVALSKE POSLASTICE

Motovun
Šuma žalovanja; R: Naomi Kawase
Dobitnik Velike nagrade u Cannesu fascinantna je studija interakcije dvoje duševno ranjenih ljudi.


ZFF

California Dreamin’ (nedovršeno); R: Cristian Nemescu
Vrhunski rad tragično stradalog rumunjskog debitanta u čvrsto postavljenim okvirima balkanske tragikomike.


Animafest

Midori; R: Hiroshi Harada
Impresivan kult-film o djevojčici suočenoj s raznovrsnim psihofizičkim izob

ličenjima i erotskim iskušenjima.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika