Objavljeno u Nacionalu br. 633, 2007-12-27

Autor: Dean Sinovčić

INTERVIEW

Woody Allen - europska faza režisera s Manhattana

SLAVNI NEWYORŠKI OSCAROVAC ekskluzivno za Nacional govori o američkoj premijeri filma 'Cassandra's Dream', snimanju u Engleskoj i vječnom pesimizmu u komedijama

SLAVNI NEWYORŠKI OSCAROVAC ekskluzivno za Nacional govori o američkoj premijeri filma 'Cassandra's  Dream', snimanju u Engleskoj i vječnom pesimizmu u komedijama SLAVNI NEWYORŠKI OSCAROVAC ekskluzivno za Nacional govori o američkoj premijeri filma 'Cassandra's Dream', snimanju u Engleskoj i vječnom pesimizmu u komedijama Woody Allen nedavno je proslavio 72. rođendan, ali još uvijek nije smanjio tempo rada, što znači da i dalje jednom godišnje isporuči novi film koji je režirao, za njega napisao scenarij te najčešće i glumio u njemu. Za tri tjedna njegov novi film “Cassandra’s Dream” počet će se prikazivati u američkim kinima a tim povodom razgovarali smo s Woodyjem Allenom ekskluzivno za Nacional.

Novi film Woodyja Allena sniman je, kao i dva prethodna, u Londonu. Nakon što je cijelu karijeru snimao filmove u New Yoku, gradu u kojem je rođen i gdje živi, Allen je odlučio potražiti lokacije u Londonu. Dolazak u London donio mu je dvije značajne promjene. Prvo, žanr njegovih posljednjih filmova nije komedija nego drama. Drugo, u slučaju filma “Završni udarac”, prvog snimljenog u Londonu prije dvije godine, pokazalo se kako Allen može, s novom temom, financijski profitirati jer je film bio iznimno gledan, uz vrlo pozitivne kritike.

Novi film “Cassandra’s Dream” ponovo je drama s ubojstvom gdje Ewan McGregor i Colin Farrell glume braću Iana i Terryja koji upadaju u financijske probleme. Prvi zato što želi impresionirati djevojku u koju se zaljubio a drugi zbog kockarskih dugova. Njihove probleme mogao bi riješiti njihov bogati stric Howard (Tom Wilkinson), ali u zamjenu Howard traži od njih da ubiju njegova bivšeg poslovnog partnera. Woody Allen jedan je od najznačajnijih filmskih autora druge polovine prošlog stoljeća, a njegov značaj nastavlja se i posljednjih godina. Za čak 14 filmova bio je nominiran za Oscara od čega je tri i osvojio. Allen je dobio dva Oscara za režiju i scenarij filma “Annie Hall” 1978. te jedan za scenarij filma “Hannah i njezine sestre” 1986. Gotovo je nevjerojatno da tijekom osamdesetih i devedesetih godina Allen nije snimio niti jedan slab film, tek početkom ovog stoljeća došlo je do pada kvalitete da bi prvo s filmom “Melinda i Melinda” a zatim odlaskom u London i snimanjem filma “Match Point” pokazao da je nadišao krizu.

Njegova duhovitost pokazivala se i tijekom intervjua iako nas je njegova agentica upozorila da jasno i glasno postavljamo pitanja jer Allen slabije čuje. Na sreću, samo jedno uho slabije funkcionira, sve ostalo, inteligencija, visprenost, domišljatost, funkcionira kao i nekada.

NACIONAL: Filmom "Cassandra's Dream" nastavljate seriju drama i udaljujete se od komedije. Znači li to da ste se promijenili, da ste s godinama postali pesimistični?
- Svaki put kada sam snimio komediju, ljudi su govorili “oh, ti si stalno mračan i pesimističan, to je trebala biti komedija a ti si istaknuo tužne elemente tako da si na kraju snimio tužnu komediju”. Želim reći da se nisam promijenio, isti sam kao i nekada, sada nisam ništa pesimističniji nego što sam bio prije 30 ili 40 godina. Uvijek sam svijet vidio kao teško i tragično mjesto i uvijek sam želio snimati filmove koji će pokazati moje osjećaje spram života na ovom svijetu. Svijetu koji nema Boga i nema morala osim onoga morala koji osobno odredite i odaberete. Taj svijet prikazujem kroz komediju i dramu, ali poruka je uvijek ista. Ljudi tu poruku drukčije primaju uz smijeh a drukčije kroz intenzivu dramu, ali za mene nema bitne razlike.

NACIONAL: Tu problematiku kroz prizmu obitelji već ste prikazivali u prethodnim filmovima kao što je “Hannah i njezineZavršni udarac' (2005.) sa Scarlett JohanssonZavršni udarac' (2005.) sa Scarlett Johansson sestre”. Želite li ponovo snimiti takvu vrstu filma?
- Da, upravo sam snimio film u Španjolskoj pod nazivom “Vicky Cristina Barcelona”, koji se može svrstati u romantične drame. To nije drama poput mojih filmova “Završni udarac” ili “Cassandra’s Dream”. To nije tragedija nego romantična priča sa zabavnim elementima, ali je bazično drama. Volim takvu vrstu filma i zabavno mi je snimati ih jer nakon što sam cijelog života snimao komedije, sada snimam film koji sam oduvijek želio ali nikada nisam imao priliku. Uvijek me zanimalo hoće li publika gledati moje filmove koji nisu komedija. “Završni udarac” je bio iznimno dobro gledan film i postao je jedan od komercijalno najuspješnijih filmova koje sam ikada gledao, na kinoblagajnama je zaradio više od “Manhattana” i “Annie Hall”. Ako će i “Cassandra’s Dream” biti podjednako gledan, onda to znači da trebam snimati još takvih filmova.

NACIONAL: Zašto prije 10 ili 20 godina niste snimali drame ako ste to toliko željeli i prije raditi?
- Zato što je to tada bilo mnogo teže. Moja snaga je ležala u komedijama, bio sam uspješan dok sam snimao komedije i uvijek sam osjećao pritisak, koji sam i sam stvarao, kako bih ih uspješno snimio. Kada ste u nečemu uspješni, onda nastavljate u istom stilu jer se osjećate ugodno i sigurno u toj poziciji. Sasvim slučajno napisao sam scenarij za “Završni udarac” čija je radnja bila smještena u New York, ali sam našao financijere koji su ponudili novac ako će se film snimati u Londonu. Pristao sam na to, film je bio uspješan, što mi je dalo samopouzdanja da nastavim s takvim dramama. Pomislio sam: ako su ljudi zainteresirani za takve teme, onda više ne moram snimati samo komedije nego i filmove s mračnijim temama. Takvih očito ima dovoljno, tako da sad mogu raditi obje vrste filmova, i komedije i drame.


KOREJKOM Soon-Yi Previn, posvojena kći Mije Farrow, s kojom je Allen bio u vezi, postala mu je supruga prije 10 godina i s njom ima dvoje djeceKOREJKOM Soon-Yi Previn, posvojena kći Mije Farrow, s kojom je Allen bio u vezi, postala mu je supruga prije 10 godina i s njom ima dvoje djeceNACIONAL: Nema sumnje da su vaše komedije s kraja sedamdesetih i tijekom osamdesetih utjecale na cijeli niz komičara, pa i na TV-serije kao što je “Seinfeld”. Gledate li takve serije i primjećujete li svoj utjecaj?
- Ne gledam baš serije, ali poznajem Larryja Davida, autora “Seinfelda” jer sam s njim surađivao na dva filma, “Dani radija” i “Priče iz New Yorka”, gdje je on bio glumac. Ne gledam previše televiziju i najčešće spavam u vrijeme kad se takve serije prikazuju a obično se prikazuju kasno uvečer. Iako sam vidio jako malo od onog što su Larry David i Jerry Seinfed napravili, moram reći da sam uživao u tome. Teško je govoriti o mojem utjecaju, mislim da njih dvojica, da ih pitate o utjecajima, ne bi spomenuli mene. Da pitate i ostale američke komičare o utjecajima, oni bi spomenuli Lennyja Brucea ili Robina Williamsa, ali ne i mene. Ne mislim da me američka publika pamti kao komičara, više kao redatelja ili glumca. Tu i tamo, u nekoliko komičnih TV-serija, koristili su me kao javno poznatu osobu. Sjećam se da su me u jednom sitcomu tražili da snimim telefonski razgovor u kojem nagovaram mladu djevojku na izlazak. Svako toliko me koriste radi neke dobre šale u serijama i nemam ništa protiv toga. No to još uvijek nije znak mog utjecaja na mlađe komičare. U Americi, recimo, velik utjecaj ima šou “Saturday Night Live” koji također nisam previše gledao jer se prikazivao u kasnim satima, ali nema nikakve dvojbe da je taj šou snažno utjecao na komičare u Americi. Isti je slučaj i s mladim redateljima. Pitajte ih tko je utjecao na njih i oni će vam spomenuti Martina Scorsesea, Stevena Spielberga ili Briana De Palmu, ali ne i mene. Možda, ali samo možda, jedan će od tisuću redatelja reći da sam utjecao na njega.

NACIONAL: Posljednja tri filma, “Završni udarac”, “Scoop” i “Cassandra’s Dream”, niste snimili u New Yorku nego u Engleskoj. Što vam je ta promjena donijela?
- Tome dodajte da sljedeći film snimam u Barceloni. Ta promjena je bitna, ali ne previše. London i Barcelona me podsjećaju na New York. Oba su veliki, kozmopolitski gradovi u kojima živi jako mnogo ljudi i u kojima su prometne gužve svakodnevne. Oba grada su spoj različitih kultura, kazališna i filmska scena je vrlo jaka, oba imaju mnogo muzeja. Dakle, razlika postoji u odnosu na New York, ali nije presudna. Martin Scorsese je snimao “Bande New Yorka” u Rimu pa se ta promjena nije primijetila. Razlika bi se primijetila kad bih sljedeći film snimao u Somaliji. Promjene za mene su bile u tome što sam nailazio na lokacije na kojima nikada do sada nisam snimao a te nove lokacije su me stimulirale. Scenarij za novi film pisao sam u New Yorku a da pritom nisam znao na što ću naići kada dođem u Barcelonu. Kada sam vidio lokacije u Barceloni, rekao sam sebi “Bože, ova Gaudíjeva crkva je prekrasna, nisam ni znao da je tako nevjerojatna”. Kada sam vidio tu crkvu, brzo sam prepravio scenarij kako bi neke scene bile snimane u crkvi ili ispred nje. Takve stvari se mogu naći u svim europskim gradovima a one su, istovremeno, za američku publiku vrlo egzotične. Amerikanci su navikli na filmove snimane u New Yorku i Kaliforniji, a ni ostali američki gradovi poput Chicaga nisu drukčiji. Kada iznenada odete iz New Yorka u Barcelonu, gledatelj će vidjeti golemu razliku.

NACIONAL: Tijekom karijere uvijek ste imali probleme s financiranjem svojih filmova, bez obzira na to koliko ste bili uspješni. Je li se situacija promijenila sada kada snimate filmove u Europi?
- Istina, uvijek imam financijskih teškoća. Kada se “Završni udarac” pojavio u kinima, navodim ga kao primjer, postigaoEWAN McGREGOR kao Ian, siromašan i zaljubljen u Angelu (Hayley Atwell)EWAN McGREGOR kao Ian, siromašan i zaljubljen u Angelu (Hayley Atwell) sam komercijalni uspjeh. Mislim da je to moj financijski najuspješniji film koji sam ikada napravio. Nakon tog uspjeha mislio sam da ću moći snimati film kakav god hoću, da će biti lako naći novac, ali to se nije dogodilo. Problemi pri pronalaženju financijera su ostali onakvi kakvi su bili i prije jer ljudi ne vole staviti novac u vrećicu, dati vam je i reći “u redu, novac je ovdje, javite mi se kada završite snimanje”. Radije kažu “dat ću vam novac, ali prvo mi objasnite o čemu se u filmu radi”, a ja ne volim govoriti unaprijed o svojim filmovima. Onda me pitaju tko će glumiti u filmu, hoće li biti poznatih glumaca, a ja ne volim ni to otkrivati. Zato stalno tražim ljude koji će mi reći “vjerujemo ti, sviđaju nam se tvoji filmovi, evo ti novac”. Pri tome ne tražim mnogo novca. Danas je normalno da film stoji 40, 50 ili 90 milijuna dolara, komedija “Evan Almighty” stajala je 200 milijuna dolara. Ja trebam samo 15 milijuna dolara, milijun više ili manje, i uvijek mi je teško naći taj novac.

NACIONAL: Je li vam pronalazak novca, u ludom svijetu Hollywooda, sada postao preokupacija?
- Ne, ni prije nisam znao kako funkcionira zarada na kinoblagajnama odnosno koliko je ta zarada važna. Nikada me nije zanimalo koliko je moj film zaradio, odnosno koliki su postotak zarade ostvarili ljudi koji su uložili novac u moj film. Ja, osobno, nisam ostvarivao neku zaradu. Kada se pojavio “Završni udarac”, rekli su mi da je film postigao golem uspjeh u gotovo cijelom svijetu. Zato sam mislio da ću na račun tog uspjeha lako dobiti novac za sljedeći film, ali to se nije dogodilo. Priznajem, nikada prije nisam razumio što znači uspjeh na kinoblagajnama kao ni komplikacije koje nastaju kada se novac za filmove dobiva na kredit, uz kamate od banaka.

NACIONAL: Znači li to da ne biste našli financijere za film “Cassandra’s Dream” da u njemu ne glume zvijezde kao što su Colin Farrell i Ewan McGregor?
- Ne, mislim da bih na kraju dobio novac s bilo kojom glumačkom postavom. O tome vam govorim, da sam došao i rekao “snimam film s Colinom Farrellom i Ewanom McGregorom”, novac bih odmah dobio, ali ja tako ne nastupam. Ja dođem i kažem “imam priču, ali vam ne želim reći o čemu se radi, odabrao sam glumce, možda će glumiti Farrell i McGregor, ali možda ih zamijenim s dva potpuno nepoznata glumca”. Tu nastaju problemi. Da sam im dao scenarij na čitanje i rekao koji glumci će glumiti, novac bih dobio jako brzo.

NACIONAL: I u filmu “Cassandra’s Dream”, kao i u nekim vašim prethodnim filmovima, postoje reference na klasične grčke tragedije, što nije uobičajeno za američke redatelje. Otkud zanimanje za tragedije?
- Amerikanci su svjesni značaja grčkih tragedija, dovoljno je pogledati predstave u broadwayskim kazalištima i vidjeti da one privlače značajan broj gledatelja. I ja sam svjestan toga, a osim toga volim grčke tragedije i zato sam inspiriran njima. Uopće me ne zabrinjava činjenica da, ako napustim New York i krenem na put Amerikom, ljudi uopće neće shvatiti o čemu govorim u svojim filmovima. Vjerujem da diljem svijeta postoje obrazovani ljudi koji će shvatiti utjecaj tragedija na moje filmove i za takve želim snimati filmove.

NACIONAL: Iz godine u godinu režirate, pišete scenarije i glumite. Možete li zamisliti vrijeme kada nećete raditi ništa od toga i odmarati se ili, jednostavno, ne možete živjeti bez takvog radnog ritma?
- Volim raditi. Posao ne mora nužno biti vezan uz film, bitno je da radim nešto. Kada bi netko povukao kočnicu i spriječio daljnje financiranje mojih filmova, vjerojatno bih pisao scenarije za kazališne drame ili bih pisao knjige. Što da radite kada ujutro ustanete iz kreveta? Osim što bih mogao vježbati 45 minuta, što je dosadno, i osim što odvedem djecu u školu, nemam drugog posla. Mogao bih posjetiti muzeje, ali to sam već napravio mnogo puta. Na kraju, dođem doma i počnem pisati jer nemam ništa drugo što bih mogao raditi. Zato mislim da ću to uvijek raditi.

Ewan McGregor, Hayley Atwell,redatelj Woody Allen i Colin Farrell u VenecijiEwan McGregor, Hayley Atwell,redatelj Woody Allen i Colin Farrell u VenecijiNACIONAL: Jeste li još uvijek zainteresirani za jazz? To vas pitam zato što se u filmu “Cassandra’s Dream” ne čuje jazz.
- Pokušao sam nekako ugurati jazz u film, ali nisam uspio. Kada sam završio sa snimanjem, želio sam ubaciti glazbu Milesa Davisa. Postoji scena u kojoj Ewan McGregor razgledava kuću koju želi kupiti i pritom kaže svojoj djevojci “ovdje bih mogao vježbati sviranje trube”. Nazvao sam glazbenu kompaniju jer sam želio otkupiti prava na njegove pjesme, ali su prava bila tako skupa da to nisam bio u stanju platiti. Onda sam nazvao Philipa Glassa koji je napisao glazbu za film. Glasss radi strašno brzo. Obično, kada tražite da vam komponiraju glazbu za film, kažu da će to napraviti u roku od šest tjedana. Glass je to napravio za tri dana i toliko toga je komponirao da sam morao bacati višak. Dakle, razmišljao sam o glazbi Milesa Davisa i da sam imao veći proračun filma, koristio bih njegovu glazbu. Želio sam uvrstiti u film ono što je Davis radio s Gilom Evansom jer ta glazba ima mračan, melankonličan zvuk. Tko zna, možda bih, da sam dobio prava na Davisovu glazbu, shvatio da uopće ne pristaje filmu. No tako daleko nisam ni došao.

Mafija u obitelji nižeg srednjeg staleža

NACIONAL: “Cassandra’s Dream” je priča o dvojici braće koji zbog financijskih problema pristaju na zločin na koji ih nagovori stric. Mislite li da je svaka obitelj prikrivena mafija?
- Ne baš, ali ovim filmom želim reći da je krvna povezanost toliko duboka da je ni sami ljudi ne shvaćaju. Kada dođe do kritičnog trenutka, obitelj je ono na što se svaka osoba oslanja i žrtvovanje u ime obitelji je vrlo važno, kako bi se pokazala odanost. Ja dolazim iz obitelji koja je pripadala nižem srednjem staležu a ovim filmom prikazujem vrijednost do koje drže obitelji iz tog staleža a podrijetlom su Talijani, Irci ili Židovi. Ako već morate ubiti za nekoga, onda to napravite za člana svoje obitelji. Sličnost s filmom "Završni udarac" je u tome što u oba filma ubojstvo prolazi nekažnjeno, oba krivca iz filmova se izvuku i ostaju slobodni. Drugih sličnosti ne vidim.

Tri Oscara

Woody Allen je osvojio tri Oscara i bio je nominiran 21 put za tu najveću filmsku nagradu: 14 puta kao scenarist, šest kao redatelj i jednom kao glumac.

Biografija

Rođen 1. prosinca 1935. u Brooklynu, u New Yorku
1961. - 1968. radio kao stand-up komičar u klubu Duplex u Greenwich Villageu, pisac komedija na Broadwayu poput ‘Play It Again, Sam’ te autor kratkih priča, najčešće u The New Yorkeru; svirao je klarinet u jazz grupama
1966. režirao prvi film 'What’s Up, Tiger Lily?' i oženio se glumicom Louise Lasser
1969. postigao prvi komercijalni uspjeh filmom ‘Uzmi novac i bježi’, i razveo se
1970. počeo vezu s glumicom Diane Keaton koja je glumila u mnogim njegovim filmovima
1977. za film ‘Annie Hall’ dobio Oscara za najboljeg redatelja i najbolji scenarij
1979. za film ‘Manhattan’ nominiran za Oscara za najbolji scenarij
1985. za film ‘Purpurna ruža Kaira’ nominiran za Oscara za najbolji scenarij
1986. za film ‘Hannah i njezine sestre’ dobio Oscara za najboljeg redatelja
1980. - 1992. bio u vezi s glumicom Mijom Farrow s kojom je imao jedno dijete a dvoje su posvojili
1995. na filmskom festivalu u Veneciji dobio Zlatnog lava za životno djelo
1996. dobio nagradu za životno djelo Udruženja redatelja Amerike

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika