Francuski predsjednik Sarkozy s Carlom Bruni proveo je božićne blagdane u Luxoru u Egiptu, a snimljeni su pokraj hotela Old Winter Palace na obali Nila okruženi tjelesnim čuvarima Francuski i ostali tabloidi raspisali su se o ljubavnoj vezi 52-godišnjeg francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja s 13 godina mlađom i 10 centimetara višom francusko-talijanskom manekenkom Carlom Bruni. Svi objavljuju njihove fotografije na kojima se drže za ruke i šeću u trapericama obalom Nila na početku višednevnog privatnog boravka u Egiptu, na koji će se nadovezati službeni dio posjeta francuskog predsjednika i razgovori s egipatskim predsjednikom Hosnijem Mubarakom.
O tome pišu i ozbiljne francuske novine, uz komentare koji se ne bave lascivnim pojedinostima predsjedničke romance, nego političkim posljedicama za francuski politički sustav.

Francuski politički komentatori uviđaju veliki presedan, jer je Sarkozy prvi francuski predsjednik koji je u politiku uveo i ljubavni život najvišeg simbola francuske državnosti. To je 18. prosinca učinio posredno obavijestivši francuske medije o svojoj ljubavnoj vezi, očito u želji da oni o njoj pišu, kako bi oni to objelodanili kršeći na njegovu vlastitu inicijativu dotadašnje francuske medijske običaje. A osam dana poslije poduzeo je i korak da se ta veza i službeno potvrdi kao državna stvar - u priopćenju Elizejske palače o privatnom putovanju u Egipat u protokol je uveo i Carlu Bruni, koja mu je zasad samo ljubavnica.

To je apsolutni presedan u ponašanju francuskog šefa države. Nije, naravno, Sarkozy prvi francuski predsjednik koji ima ljubavnicu, imala ih je možda i većina, bile su to skandalozne veze jer su oni bili oženjeni ljudi, a Sarkozy to nije. Za njegova prethodnika Jacquesa Chiraca znalo se da vara suprugu, štoviše, za njegove usputne spolne odnose sa ženama iz svog okruženja, pa je dobio nadimak “gospodin od pet minuta“. Chiracov prethodnik François Mitterrand imao je dvije obitelji, službenu s vjenčanom suprugom Danielle, s kojom je imao dva sina, ali i još jednu obitelj s ljubavnicom Anne Pingeot, s kojom je imao kćer Mazarine, a s ljubavnicom i kćeri, dok je bio predsjednik, provodio je više vremena nego sa službenom obitelji, odlazeći iz predsjedničke palače gotovo svake večeri u njihov pariški stan. Francuski predsjednik Felix Faure 1899. je umro u snošaju s ljubavnicom u palači.

Mnogi predsjednici nisu tajili svoje ljubavne avanture. Za Mitterradnovu kćer znali su mnogi, često je bila u Elizejskoj palači i pratila ga na službenim putovanjima. Ali mediji su o tome šutjeli. U Francuskoj je sve dosad vladalo čvrsto pravilo da se mediji ne bave privatnim životima predsjednika. U Francuskoj o tome postoji i vrlo restriktivan zakon, ali je i opći stav francuskih urednika, izdavača i novinara bio da privatni životi predsjednika nisu tema medijske obrade, da su njihove bračne i izvanbračne prilike njihova stvar. To se odnosilo i na druge političare.

Sa Sarkozyjem se to već prije počelo mijenjati, neki mediji pažljivo su pratili što se zbiva s njegovom hirovitom donedavnom suprugom Cécilijom, koja ga je prvi put ostavila i našla ljubavnika još dok je bio ministar unutarnjih poslova. On je tada ušao u vezu s jednom novinarkom, ali je potom vratio svoju suprugu k sebi, pa mu je ona pomagala u predizbornoj kampanji i pratila ga nakon inauguracije. Službeno su se razveli u listopadu, a ona se preselila u London. Tada su zaredala medijska nagađanja o raznim Sarkozyjevim ljubavnim vezama.

On je zaključio da mu to politički šteti. Popularnost mu je opadala, prema nekim procjenama i zbog bračnih nevoljaa iCARLA BRUNI nakon manekenske karijere počela se baviti glazbom i snimila je dva albuma, 'Quelqu'un m'a dit' i 'No Promise ljubavničkih avantura. S Carlom Bruni upoznao se u studenome na primanju zagovornika veće zaštite autorskih prava na internetu u Elizejskoj palači. Tjedan dana poslije viđeni su na prijemu kod zajedničkog prijatelja, a potom i u pariškom parku, ali snimke iz daljine nisu bile dovoljno kvalitetne za objavljivanje. Fotoreporteri su pred njezinom kućom vrebali pogodan trenutak za bolje fotografiranje.

Sarkozy je procijenio kako mu je najpametnije da se ne skriva, to više što je razveden. Zato je dao obavijestiti medijskog prijatelja Arnauda Lagardèrea, vlasnika Paris Matcha, da će 18. prosinca s Carlom Bruni i djecom posjetiti pariški Disneyland, gdje su prvi put zajedno snimljeni. Iako je izgledalo da su to fotografije paparazzija, sve je bilo unaprijed aranžirano. Uslijedilo je i priopćenje Elizejske palače o zajedničkom odlasku u Egipat, događaj bez presedana, jer je privatni život šefa države i službeno postao javna činjenica.

Carla Bruni rodila se 23. prosinca 1968. u Torinu u bogatoj obitelji. Njezin djed osnovao je tvrtku Ceat, drugog talijanskog proizvođača automobilskih guma iza Pirellija. Njezin otac Alberto Bruni-Tedeschi nastavio je obiteljski posao, ali je kao zaljubljenik u glazbu i skladao opere. Oženio se Marysom Borini, vrsnom koncertnom pijanisticom. Imali su troje djece, sina i dvije kćeri. Sin je prije godinu dana umro, starija kći Valeria Bruni-Tedeschi postala je redateljicom, a najmlađa Carla Bruni trebala je postati arhitekticom.

Kad je početkom 70-ih Italiju preplavio ljevičarski teror, ubojstva i otmice industrijalaca, Alberto Bruni-Tedeschi prodao je tvornicu i 1973., kad je Carli bilo pet godina, s obitelji se preselio u Pariz, gdje je ona provela djetinjstvo i mladost i upisala se na studij arhitekture, ali to je nije osobito zanimalo. Iako situirana, htjela se osamostaliti pa je prihvatila savjet bratove prijateljice da postane manekenka. I 1987. se s 19 godina prijavila u parišku manekensku agenciju City Models, koja je distribuirala njezine fotografije. Vidio ih je i Paul Marciano, marketinški direktor kompanije GUESS? koja je proizvodila traperice, i izabrao je za glavni lik nekoliko reklamnih kampanja sljedećih godina. Zapazili su je i drugi, dobivala je mnogo atraktivnih ponuda brojnih kompanija kao što su Chanel, Prada, Blumarine, Caractère, Cesare Paciotti, Christian Dior, Escada Couture, Giorgio Grati, Givenchy, L’Oréal, MaxMara, Morgan, Suzuki. Sklopila je ugovore i sa manekenskim agencijama Women Model Management iz New Yorka, Marilyn iz Pariza i Storm iz Londona. Bila je u samom vrhu manekenskog posla deset godina, od 1987. do 1997. Bila je jedan od supermodela, manekenki koje su postale superzvijezdama, što je bio novi fenomen masovne kulture, jer su do njene generacije manekenke bile anonimne djevojke, znane kao “hodajuće vješalice“. Među tim novim zvijezdama bila je posebna zbog svoje intelektualnosti. Na putovanja je nosila knjige i u stankama modnih revija čitala Dostojevskoga.

SARKOZY i Carla Bruni u Luxoru su se smjestili u hotelu Old Winter PalaceU mondenom svijetu svjetskih metropola upoznala je brojne slavne ljude. Jedan od najpoznatijih muškaraca s kojima su je povezivali bio je Mick Jagger, koji je s njom bio u vezi istodobno kad i s teksaškom manekenkom Jerry Hall. Povezivali su je i s Ericom Claptonom, Kevinom Costnerom, milijarderom Donaldom Trumpom. Potkraj 90-ih ušla je u vezu s 20 godina starijim francuskim kritičarom i izdavačem Jean-Paulom Enthovenom. Upoznala je i Enthovenova sina Raphaela, koji je od nje bio mlađi sedam godina i oženjen sa Justine Levy, kćeri filozofa Bernarda-Henrija Levyja, prijatelja njegova oca. Zaljubili su se pa je ostavila njegova oca, a on suprugu. Vjenčali su se i 2001. im se u jednogodišnjem braku rodio sin Aurélian. Prije tri godine Justine Levy objavila je roman “Rien de grave“ (“Ništa strašno“) u kojem je opisala raspad svog braka. U romanu jedan je lik - pod drugim imenom - i Carla Bruni, prikazana kao lakoma žena koja ne preza ni od čega da joj otme muža.

Carla Bruni se 1997. nakon desetogodišnje karijere prestala baviti manekenstvom. Kad je 1999. otišla na večeru s francuskim pjevačem Julianom Clercom, ispričala mu je da piše pjesme i jako su mu se svidjele. Pet ih je uglazbio i stavio na svoj novi album “Si j’étais elle“ (“Da sam ja ona“), prodan u 250.000 primjeraka. Počela je pisati i skladati pjesme pa je uz pomoć glazbenika Louisa Bertignaca 2002. izdala vlastiti album “Quelqu’un m’a dit“ (“Netko mi je rekao“), na kojem ju je on pratio na gitari. Kritika je hvalila kombinaciju folka i francuske šansone, a prodan je u 2 milijuna primjeraka, uz niz važnih glazbenih francuskih nagrada.

Sprijateljila se s britanskom pjevačicom Marianne Faithfull, koja joj je dala mnogo korisnih savjeta za njezin drugi album “No Promises“, snimljen na engleskom. Tu je pjevala vlastite glazbene obrade poezije engleskih i američkih pjesnika kao što su William Butler Yeats, Wystan Hugh Auden, Emily Dickinson, Christina Rossetti, Walter de la Mare i Dorothy Parker. Početkom 2007. objašnjavala je u medijima svoj odnos prema glazbi i svoj modni stil.

Proljetos je njezina obitelj organizirala aukciju svojih umjetnina. Neke su je novine spominjale i kad se tijekom francuske predizborne kampanje pisalo komu su se priklonile poznate osobe. Ona je glasovala za socijalističku kandidatkinju Ségolène Royal, a ne za desničara Nicolasa Sarkozyja s čijim se stajalištima, posebno o imigraciji, nije slagala. O njoj se više počelo pisati tek potkraj godine zbog veze sa Sarkozyjem. Novine su nagađale hoće li se romanca održati. Sad se pokazalo da je veza ozbiljna, počela su se družiti i njihova djeca, a Sarkozy ju je predstavio i svojoj 82-godišnjoj majci, koja se navodno o njoj povoljno izrazila, ali je skeptična prema mogućnosti da se ta veza pretvori u treći Sarkozyjev brak: “On je u položaju da bira, ali nadam se da ne razmišlja o braku. Već sam imala dosta snaha.“