Spike LeeProšla godina za videofile uopće nije bila loša. Videoteke su se, doduše, nastavile zatvarati, no dobrih DVD izdanja moglo se pronaći barem stotinu, a i cijene filmova u maloprodaji pale su na do jučer nezamislive razine, pa je kupnja DVD-a mnogima postala zanimljivijom od njihove posudbe. Ključnu stvar u tome odigrali su kiosci, na kojima smo mogli kupovati filmove Alfreda Hitchcocka, Anthonyja Manna, Wernera Herzoga i Istvána Szabóa, serijal Jamesa Bonda, Leteći cirkus Montyja Pythona, brojne hitove, crtiće i klasike, a na kraju godine i Bergmanov “Fanny i Alexander”, no valja spomenuti da su i distributeri snizili cijene “normalnim” izdanjima, kako zbog kioska tako zbog dugo očekivane spoznaje da je isplativije prodavati mnogo filmova po nižoj cijeni negoli malo po višoj. Mnogo dobrih filmova zaobišlo je hrvatske videoteke, no to je realnost kulture i tržišta u kojem živimo. Srećom, porastao je broj festivala, pojeftinio flat rate pristup internetu i ubrzane veze, pa se svi nedostaci daju lako nadoknaditi u beskrajnom carstvu torrenta.

Godine 2007. mnogo se pričalo o Blue-rayu. Vodeći domaći kino i video distributeri Continental Film i Blitz čak su izdali nekoliko desetaka naslova na Blue-rayu, potonji i s titlovima, no tržište zasad nije pokazalo veći interes, posebice ne videotekari, što ne začuđuje imamo li na umu da filmovi stoje više od 250 kuna. Ipak, cijene uređaja za reprodukciju stalno padaju, a padat će i cijene medija, pa optimisti predviđaju da će, kada to velike hollywoodske kompanije odluče, Blue-ray pokopati DVD onako kako je DVD pokopao VHS, no valja biti pošten i reći da je razlika u kvaliteti između DVD-a i VHS-a ipak bila višestruko veća nego što je razlika između DVD-a i Blue-raya. Osim tridesetak vrijednih kinofilmova koji su objavljeni na DVD-u, u videotekama, maloprodaji i na kioscima pojavilo se i pedesetak klasičnih filmskih ostvarenja, a do brojke od 100 zanimljivih izdanja stigli smo pribrajanjem još barem dvadesetak vrijednih naslova koji su premijeru dočekali na DVD-u. Prije najboljih premijera spomenimo i neke ambiciozne promašaje. To je treći film Sofije Coppole “Marie Antoinette”, oku ugodan no posve besmislen, zatim “Zemlja plime” Terryja Gilliama, vizualno nadahnuta no prazna bajka o odrastanju. Razočaranje je i “Svijet Diane Arbus”, mutna biografija velike umjetnice u režiji inače zanimljivog Stevena Shainberga (“Tajnica”), pa i Soderberghov neuspjeli eksperiment “Dobri Nijemac”. Titula najvećeg premijernog DVD razočaranja godine ipak pripada “Fontani života”, očajnom šminkerskom pseudo-artu Darrena Aronofskog.

DVD IZDANJA GODINE Titula DVD izdanja godine bez konkurencije pripada peterostrukom izdanju “Blade Runnera”, remek-djela Ridleyja Scotta, idealnog za spektakularna izdanja, s obzirom na burnu povijest njegova nastanka i dugogodišnju polemiku filmofila oko toga je li bolja producentska verzija filma ili redateljska, koju je posljednjih godina Scott dodatno popravio i proglasio finalnom. Ostala izdanja poredana su abecedno, a kriterij nisu toliko bili dodatni prilozi koliko činjenica da neke filmove nismo imali prilike vidjeti godinama. Nisu uvrštena reizdanja, poput Kubrickove kolekcije. Također, “povezao” sam u jedno izdanje Szabóve filmove koje je distributer, vođen neshvatljivom logikom, izdao u paketu s filmovima drugih autora.