MADS MIKKELSEN i Sidse Babett Knudsen u filmu 'Nakon vjenčanja'Prošlo je 12 godina otkako su Lars von Trier i Thomas Vinterberg objavili manifest “Dogme 95“, sjajan marketinški potez u 10 točaka koji su dobronamjerni laici doživjeli kao značajnu umjetničku objavu. U međuvremenu, više od 200 filmova zaslužilo je "Dogmin" certifikat (235 filmova, prema trenutnim podacima službene "Dogmine" internetske stranice www.dogme95.dk), no pokret nije dugo trajao, jer se pravila nikad nisu pridržavali ni njegovi tvorci. Ipak, neke stvari na koje je “Dogma“ podsjetila, poput snimanja iz ruke ili inzistiranja na realističnoj glumi i emocijama, preživjele su u raznim kinematografijama i stilovima, od skandinavskih pa do naše (“Što je Iva snimila 21. listopada 2003.“), koliko god se gospodin Tomislav Radić kleo da nema nikakve veze s tim i da je davno “Dogmu“ anticipirao “Živom istinom“.

Melodramu “Nakon vjenčanja“ danske redateljice Susanne Bier, istaknute pripadnice kruga filmaša okupljenih oko “Dogme“, moguće je okarakterizirati kao susret pozitivne ostavštine “Dogme 95“ i sapunica. Za objašnjenje ovakve konstatacije gledateljima bi valjalo detaljnije razotkriti fabulu, ali to bi bilo krajnje nepošteno jer je način na koji Bier postavlja i rješava zagonetke jedan od udarnih aduta ovog vrlo dobrog filma. Recimo samo da je priča “Nakon vjenčanja“ krcata očekivanim i neočekivanim obiteljskim preokretima, otkrivanjem znane i neznane djece, ljubavima, prevarama i umiranjima, dostojnima barem deset epizoda neke latinoameričke sapunice.

Radnja filma počinje u Indiji. Sredovječni Danac Jacob (Mads Mikkelsen, Le Chiffre u “Casino Royale“), razočaran u domovinu i imućne ljude, ondje se posvetio dobrovoljnom radu s djecom, brinući se iznad svega o osmogodišnjem siročiću Pramodu.

Nakon dugogodišnjeg egzila, Jacob mora hitno otputovati u Dansku i sresti se s imućnim dobrotvorom Jørgenom (Rolf Lassgård) koji je davanje velikog novca Jacobovu projektu uvjetovao njegovim dolaskom. Jacob nevoljko napušta Indiju, kaneći se za tjedan dana vratiti, no Jørgenu se ne žuri s odlukom pa pozove Jacoba na kćerino vjenčanje. Prvu tajnu Susanne Bier gledateljima razotkrije u svatovima, ali svaka odgonetka u “Nakon vjenčanja“ vodi do nove zagonetke. Sadržajem i načinom nizanja događaja “Nakon vjenčanja“ definitivno podsjeća na sapunice ili najokorjelije američke TV drame, ali ne stilom. Kamera iz ruke, skokovita montaža i česta uporaba krupnih planova i detalja kao da otvoreno poručuju “ovo nije sapunica nego ozbiljna drama“. Takav pristup nerijetko urodi pretencioznim i banalnim djelcima, no “Nakon vjenčanja“ je iznenađujuće uspio i emotivan film.

“Dogmin“ manirizam Susanne Bier doima se kao stvorenim izrazom za redateljicu koja elementarne emocije poput ljubavi, roditeljstva i straha od smrti nastoji problematizirati bez trunke ironije i cinizma, u doba kad ih tako staromodno tematiziraju praktički još jedino autori sapunica i TV filmova, uz iznimke veterana poput Eastwooda ili Yamade. Poput Yamade koji se u “Skrivenoj oštrici“ ne ustručava bez imalo ironije prikazati najobičniju ljubavnu situaciju, znajući da dobro napisana, odigrana i režirana nikad ne može djelovati izvještačeno ili patetično, i Bier briljira u scenama idealnim za potonuće u patetiku, primjerice u scenama razotkrivanja obiteljske tajne i smrtonosne bolesti. Način na koji Susanne Bier, nakon svih modernističkih i postmodernističkih diverzija, iskreno i realistično barata emocijama likova i gledatelja, priziva u sjećanje legendarnog Douglasa Sirka pa se “Nakon vjenčanja“, osim kovanicom “susret 'Dogme' i sapunica“, može okarakterizirati i kao djelce koje bi režirao pokojni Sirk da ga netko uskrsne i prisili na pridržavanje barem dviju od deset “Dogminih“ zapovijedi.

Redateljičin veliki talent, osobito za rad s glumcima, koji su svi odreda u “Nakon vjenčanja“ izvrsni, nije promaknuo holivudskim studijima, pa je Bier ove godine režirala svoj prvi američki projekt, melodramu “Thing We Lost in the Fire“, s Halle Berry i Beniciom Del Torom u glavnim ulogama, pod paskom Shyamalanova producenta Sama Mercera i čuvenog Sama Mendesa (“Vrtlog života“), koja još nije stigla do hrvatskih kina. Nadajmo se da njezino iskreno oduševljenje staromodnim ljudskim vrednotama Hollywood nije okrenuo u patetiku.

GOSPODIN BROOKS BLITZ
Kevin Costner nanjušio je u ulozi uglednog poslovnog čovjeka i filantropa koji je ujedno i serijski ubojica sjajnu priliku za povratak, no kriminalistička drama nekoć zanimljivog scenarista Brucea A. Evansa (“Čovjek sa zvijezde“, “Ostani uz mene“) nije više od osrednjeg B filma, zanimljivog tek okorjelim ljubiteljima priča o serijskim manijacima. Costner pritom i nije loš, ali priča je krcata proizvoljnostima, nepotrebnim epizodama i likovima poput Costnerova alter ega. Silne Evansove apsurde bilo bi lakše izdržati da je scenarij barem malo duhovitiji. Za razliku od Costnera, Demi Moore je odigrala još jednu ulogu zbog koje ne valja kukati zbog njezinih dugačkih pauza.
Mr. Brooks, am. krim. drama, 2007.
R: Bruce A. Evans
GL: Kevin Costner, Demi Moore, Dane Cook, William Hurt, Marg Helgenberger
FILM: 2 i pol
DVD: 3 SLOMCONTINENTAL FILM
Da nije toliko godina posvetio televiziji, Gregory Hoblit (“Pali anđeo“, “Prava frekvancija“) imao bi jednu od zanimljivijih suvremenih holivudskih filmografija, no i ovako 63-godišnji “late bloomer“ spada među trenutačno najzanimljivije američke žanrovske filmaše. Takvoj poziciji pridonosi i “Slom“, majstorski režiran i odigran triler koji bogatstvom psiholoških i socijalnih konotacija anulira pokoju nategnutu kariku u priči. Ne događa se često da glavni glumci zasjene kultnog epizodista Davida Strathairna (“Matewan“), no Anthony Hopkins i Ryan Gosling upravo su fantastični, prvi u najboljoj ulozi još od vremena “Kad jaganjci utihnu“ i “Na kraju dana“.
Fracture, am. triler, 2007.
R: Gregory Hoblit
GL: Ryan Gosling, Anthony Hopkins, David Strathairn, Rosamund Pike
FILM: 4
DVD: 3

NA GRANICIDISCOVERY
“Na granici“ je triler-drama zbog koje je Jennifer Lopez ove godine na Berlinskom filmskom festivalu ronila suze. Kako i ne bi: njezin stari redatelj Gregory Nava (“Selena“) raspolagao je intrigantnom pričom o tajnovitim umorstvima stotina siromašnih meksičkih radnica, zaposlenih u pograničnim pogonima američkih korporacija, no izazovni materijal ispričao je i režirao toliko komatozno, da od svih jezivih slika i političkih reperkusija u sjećanju dulje ostaje jedan meksički restoran s ogromnim akvarijem. Nakon ovakve uloge i filma sve je teže braniti Jennifer od ismijavanja, pozivanjem na njezin davni odličan nastup u Sodeberghovu krimiću “Daleko od očiju“.
Bordertown, am.-brit. triler-drama, 2006.
R: Gregory Nava
GL: Jennifer Lopez, Antonio Banderas, Maya Zapata, Martin Sheen
FILM: 2
DVD: 2