MICHELLE MONAGHAN i CaseyOtvarajući kadrovi redateljskog debija glumačke zvijezde i scenarističkog oscarovca Bena Afflecka (“Dobri Will Hunting”), filma “Nestala bez traga”, sugestivno opisuju mjesto radnje, nižestalešku bostonsku četvrt uvelike nastanjenu tzv. bijelim smećem. Nizanje kvartovskih kadrova, s npr. djevojkom koja stoji na kućnim stepenicama i koju kamera otkriva krećući se odozdo prema gore, slikajući lijep obnažen trbuh s piercingom u pupku, stvara dokumentaristički ugođaj, “atmosferu koja se može rezati nožem”, a dojam pojačava glas u offu što zbori o mjestu koje određuje pojedince što u njemu obitavaju. Zadnji kadar filma još je sugestivniji - frontalno prikazuje protagonista kako sjedi na kauču u dnevnoj sobi, a lijevo od njega, na drugom kraju kauča, anđeoska je 4-godišnja djevojčica koja distancirano gleda u ekran televizora koji joj je nasuprot.

FRANÇOIS CLUZET u filmu Očeva tajna Djevojčica je bila oteta, svaka nada u njezino izbavljenje tužno je propala, proglašena je mrtvom, no mladi privatni detektiv na kraju je ipak ispunio obećanje koje je dao djevojčičinoj majci i pronašao je. No sada je sam s djevojčicom u zapuštenoj kući, jer majka trešerica ostavila ju je zbog večernjeg izlaska, i možda dvoji je li postupio ispravno vraćajući kćer majci, jer djevojčica je mogla imati mnogo bolji život da je ostala pod skrbi otmičara. Početak i kraj filma, ti posebno obilježeni dijelovi narativno-dramaturške strukture djela, u Affleckovu su debiju besprijekorno odrađeni.

Međutim najveći dio onog između, na neusporedivo je nižoj razini. “Nestala bez traga”, adaptacija romana Dennisa Lehanea, proslavljenog nakon što je Clint Eastwood adaptirao njegov roman “Mistična rijeka”, ogledan je primjer presudne važnosti umijeća i umjetnosti filmske režije u dosezanju konačne kvalitativne razine djela. Ben Affleck imao je na raspolaganju budžet od 20-ak milijuna dolara, scenarij s iznimno intrigantnom pričom i nizom ekspresivnih likova, te nekoliko vrhunskih glumaca, pa opet - polučio je plošan i tanak film, koji uz to djeluje kao da je snimljen u ambicioznoj amaterskoj, a ne prestižnoj Miramaxovoj produkciji. Sve to isključivo zahvaljujući vlastitoj redateljskoj nedarovitosti.

“Nestala bez traga” zamišljen je kao realistički film u kojem je složena kriminalistička priča u funkciji psihološki slojevitog i moralno angažiranog profiliranja likova, pri čemu je oblikovno ključno kreiranje atmosfere turobnosti i oporosti unutar koje treba smjestiti emocionalni raspon od hladne distanciranosti do tople intimnosti, te uključiti sugestiju tjeskobne prijetnje i prizore otvorene opasnosti. Dakako, radi se o iznimno zahtjevnom redateljskom zadatku, a Clint Eastwood i Sean Penn u načelno srodnim filmovima pokazali su kako vrijednim dosezima taj zadatak može rezultirati - “Mistična rijeka” postao je jedan od najboljih Eastwoodovih ostvaraja, “Zakletva” Seana Penna (adaptacija romana Friedricha Dürrenmatta) došla je na korak do remek-djela. Ben Affleck u svojim rukama nije imao ništa slabiji materijal, ali njegove kreativne mogućnosti na redateljskom planu, bar u ovom trenutku, posve su neusporedive s Eastwoodovim i Pennovim. Izuzev spomenutog početka i svršetka, film mu je posve lišen atmosfere, što nije samo posljedica reduciranog vizualiziranja u kojem nema mjesta ni za kakav izvedbeno zahtjevniji kadar ili kompleksniji montažni sklop, nego jednostavno nedostaje “ono nešto”, racionalno neobjašnjivo, ali vrlo osjetno kad je prisutno. To nešto imao je u obilju primjerice Fassbinder u svojim ranim ultraniskobudžetnim filmovima, u vrijeme kad je tek svladavao redateljski zanat i oprezno se ograničavao na najjednostavnije kadriranje, što je osobito vidljivo u “Katzelmacheru”, filmu de facto sastavljenom od tri ili četiri uvijek ista kadra.

A opet - ti prvi njegovi radovi, unatoč evidentnim redateljskim ograničenjima, imali su silnu sugestivnost koja kao da je upravo iz tih ograničenja proizlazila i kakvu u svojim kasnim filmovima, kad je redateljsko umijeće u zanatskom smislu posve usavršio i kad je raspolagao s nemjerljivo većim budžetima, nije dosezao. Jasno je da je režija, kao i svaka umjetnička praksa, nešto više od pukog zanata i ako režiser ima to nešto, neovisno o zanatskim temeljima, u kreativnom smislu može postići mnogo.

Presudni problem s Benom Affleckom stoga nije u oskudnosti njegova zanatskog umijeća, uostalom on se poput ranog Fassbindera držao onog što je mogao svladati - najjednostavnijeg kadriranja i montažnog povezivanja, nego u odsutnosti “onog nečeg” što se može ostvariti i uz minimum zanata ako režiser ima “viziju” i zna, ili barem sluti, kako je pretvoriti u potentnu filmsku sliku. O mladom, zanatski nepotkovanom vizionaru koji se uzda samo u intuiciju kako bi ostvario svoje zahtjevno djelo - crkveno zvono, i u tome čudesno uspijeva, zborio je završni segment Tarkovskijeva “Andreja Rubljova”, no Ben Affleck nije bio te sreće. Njegov redateljski debi nasukao se na skromnoj zanatskoj vještini koju njegov duh nije uspio transcendirati.

Ako ne možemo precizno definirati ono što nedostaje Affleckovu filmu pa posežemo za formulacijama poput “ono nešto” ili uvijek lelujavim pojmom atmosfere, zasigurno možemo detektirati neke očite viškove i manjkove. Tako Affleck, želeći valjda malo olakšati klaustrofobičnu skučenost svog kadriranja, a ujedno i efektno riješiti prijelaze između sekvenci, često i sustavno u tijeku filma, kao svojevrsni lajtmotiv, koristi zračne panoramske kadrove kojima uglavnom hvata industrijsko-radničke predjele Bostona, što međutim djeluje kao strano tijelo u poetici psihološkog realizma unutar koje očito želi graditi film, i nedoljivo podsjeća na jeftina redateljska rješenja iz jeftinih američkih TV-serija (u sili pohvala američkoj igranoj TV-produkciji kojima su gotovo unisono skloni naši kritičari zadnjih godina, previđa se da temelj te produkcije ne čine serije poput “Deadwooda”, “Obitelji Soprano” ili “Doktora Housea”, čiji su dometi uostalom precijenjeni, nego kojekakvi “CSI”-evi i gomila konfekcijskih sitcoma).

Na sličnoj je razini i nastup dvoje glavnih glumaca, Benova mlađeg brata Caseyja Afflecka te Michelle Monaghan kao njegove poslovne i ljubavne partnerice, čiji je lik uz to posve suvišan s obzirom na to da ga stariji Affleck tretira isključivo kao junakov ukras lišen svakog sadržaja. Zanemaren je i odnos dvaju dramaturški vrlo važnih likova, ujne i ujaka otete djevojčice u jako dobroj izvedbi Amy Madigan i Titusa Wellivera, dok je s druge strane efektan lik djevojčičine majke u odličnoj izvedbi Amy Ryan.

Velikani Ed Harris i Morgan Freeman uobičajeno su pouzdani, no njihovi likovi, iako neosporno ekspresivni, pomalo su izgubljeni u nesigurnoj strukturi djela. Naposljetku, pravu riznicu značenjskih mogućnosti svog filma Affleck je sveo gotovo isključivo na moralističku razinu, čime je nepogrešivo izazvao poštovanje vodećih američkih kritičara koji su njegovu plemenito zamišljenom, ali neuspjelom djelcu udijelili najviše ocjene.

Ne najviše, no svakako respektabilne ocjene zaslužio je drugi redateljski projekt francuskog glumca Guillaumea Caneta (prvotni dečko DiCaprijeve cure u “Žalu”), “Očeva tajna”. Taj vrijedan uradak, temeljen na romanu uglednog američkog pisca krimića Harlana Cobena, također se bavi nestankom i, kako se činilo, smrću ženske osobe kao polazištem za složenu priču koja će se razotkrivati u slojevima, usput uz središnji lik žrtvina supruga profilirajući niz zanimljivih karaktera, a egzistenciju prikazujući kao nesigurno bivanje u svijetu varki, požude, nasilja i obmane. Barokno bogatu priču operno-sapunskih strukturalnih i emocionalnih tendencija Canet je komplementarno vizualizirao s nizom motiva na granici campa, kojima je pridružio podjednako zanosnu uporabu popularnih anglofonih songova, tvoreći zanimljivu cjelinu nominiranu za devet Césara, a nagrađenu onima za najbolju režiju, glumca, montažu i glazbu, te s pregršt međunarodnih priznanja. Sve to bilo je dovoljno tek za jednu kasnonoćnu projekciju dnevno u kinu Broadway Tkalča, dok u “kina s pet zvjezdica” film nije mogao ni primirisati. Šteta i sramota, i posve uobičajena situacija.

NESTALA BEZ TRAGAGone Baby Gone, am. krim. drama, 2007.
R: Ben Affleck Gl: Casey Affleck, Michelle Monaghan, Ed Harris, Amy Ryan, Morgan Freeman

ocjena: 2 i pol (dvije i pol) zvjezdice

OČEVA TAJNANe les dis à persone, franc. triler-drama, 2006.
R: Guillaume Canet Gl: François Cluzet, Marie-Josée Croze, Kristin Scott Thomas, André Dussollier, François Berléand

ocjena: 4 (četiri) zvjezdice