Ivo PukanićProšloga petka bio sam na primanju za novinare koje tradicionalno priređuje predsjednik Mesić svake godine. I svake godine ponavlja se ista slika - prvo predsjednik daje svoj pogled na slobodu novinarstva, upozorava na sve veću pojavu žutila, žali se na nedostatak analitike i utjecaj velikih korporacija na uređivačku politiku. S obzirom na to da je predsjednik govorio u svoje ime i iznosio svoje mišljenje, s njim mogu samo polemizirati i kazati zašto se ne slažem s pojedinim dijelovima njegova govora. No nedopustivo na tom prijemu, a za što u svakom slučaju nije kriv Stipe Mesić, bilo mi je izlaganje Zdenka Duke, novog predsjednika Hrvatskog novinarskog društva (HND). Hramajući uz pomoć štake, jer se ozlijedio na skijanju, novi predsjednik HND-a se u samo pet minuta svoga izlaganja predstavio skupu na Pantovčaku. Rekao bi jedan moj prijatelj - govorio je malo, ali zato je govorio glupo.

U tih nekoliko minuta govora uspio je pokazati svu raskoš svoje nekompetentnosti da govori o problemima novinara i izdavača u današnjoj Hrvatskoj. Mislio sam da gori predsjednik od Dragutina Lucića zvanog Luce ne može sjesti na čelno mjesto HND-a. No prevario sam se. Meni osobno jako simpatični Luce bio je doktor znanosti za Duku u poimanju problema medija. Zašto ovako pišeš i napadaš čovjeka, zar ti treba još jedan neprijatelj - pitat će moja mama kad pročita ovaj moj članak. Protiv Duke nemam ništa, čak se ne sjećam da sam ga ikada i upoznao. Što je jako žalosno, jer kad je Duka postao predsjednik HND-a, trebao je obići sve relevantnije izdavačke kuće i razgovarati s vlasnicima i novinarima. To bi bio potez čovjeka koji se zaista želi baviti problemima novinara i općenito medija u Hrvatskoj. Umjesto toga, on je otišao na skijanje i tamo slomio ili uganuo nogu, te je na prijem kod predsjednika došao hramajući uz pomoć štake.

Duka tako neinformiran ne može zastupati cijelu branšu, što sam mu i rekao pred predsjednikom i još nekoliko ljudi koji su sjedili za stolom, na prigodnom domjenku koji je priredio Pantovčak. Kad je Duka govorio, oko mene se počeo širiti žamor i negodovanje jer je govorio očito na svoju ruku. Optužio je vlasnike medija, ne govoreći posebno misli li na privatne vlasnike ili državu, gotovo da se ponašaju prema novinarima kao prema robovima, te da im ne daju prostor za kritično pisanje i izražavanje vlastitoga mišljenja. Ljudi su mu se smijali iza leđa i mahali glavama ne vjerujući da to govori čovjek koji bi morao detaljno znati što se događa u medijima. Pokraj mene su stajali Vanja Sutlić, direktor HRT-a, i Mislav Bago, urednik na HTV-u. S nevjericom smo se pogledavali, slušajući bljezgarenje novog predsjednika HND-a i pitajući jedan drugoga što ovaj priča. Iza mene je stajao novinar Nacionala Bero Jelinić, koji me povukao za rukav i pitao - čuješ li ti što ovaj govori?

Slušajući ga, heretički sam u jednom trenutku pomislio da bi na tome mjestu bio bolji čak i Ivan Zvonimir Čičak, koji je dobio samo dva ili tri glasa na glasovanju za predsjednika HND-a. Ako sam dobro shvatio taj Dukin duboki govor, veliki broj novinara ne može slobodno govoriti i pisati, i sve je više slučajeva autocenzure, zbog straha od bijesa vlasnika koji ne žele da se piše o nekim ljudima, pojavama i stvarima jer im to ne odgovara. Odgovorno tvrdim da nikada u Hrvatskoj nije bila veća sloboda novinarstva, no to ne znači da je na razini slobode i kvaliteta novinarstva. Najveći problem hrvatskih medija je njihova kvaliteta, a ne pitanje slobode.

Neka sam Duka odgovori je li u svojoj redakciji bio izvrgnut pritiscima vlasnika da ne napiše neki članak ili da prešuti nešto što bi hrvatska javnost morala znati. Ili neka javno navede primjere kada su vlasnici sputavali novinare i zabranjivali im tekst zbog interesa istih tih vlasnika. No budući da je Duka mladi predsjednik po stažu, slobodno može doći u našu izdavačku kuću i razgovarati s novinarima pa neka se sam uvjeri koliko su sputani u svom djelovanju. Ako je inzistiranje na provjeri informacija cenzura, onda sam ja kao jedan od vlasnika zaista cenzor. A to mogu mirna srca kazati i za ostale vlasnike nacionalnih medija. Ne želim više mirno slušati i ne reagirati na pljuvanje trećerazrednih novinara i mediokriteta po profesiji i vlasnicima, koje nitko ne pita prvoga u mjesecu imaju li novca da isplate plaće. Jer ti novinari znaju samo pljuvati po svemu, svjesni da nemaju nikakvu odgovornost. Stoga, Duka, i ostale Duke, primite se posla i napišite jedan pošteni članak u životu na osnovi kojeg će se prodati bar jedan primjerak novina više. Tako ćete najviše pripomoći borbi protiv cenzure u hrvatskim medijima.