Vjerojatno niti u najgorim noćnim morama, Ivo Sanader nije mogao predvidjeti ovako neugodan početak svog drugog premijerskog mandata. I u prošlosti su se dešavali problemi, Haag i Bruxelles, Milanović i Glavaš, Brodoisplit i Verona, ali uvijek se radilo o samo jednoj kriznoj situaciji, koju je šef HDZ-a redovito uspješno prevladao.

Ovoga puta sve se nagomilalo u roku od nekoliko dana: i rastuća inflacija, i pad vrijednosti na burzama, i nezadovoljstvo građana nizom poskupljenja, a kao vrhunac, iz Bruxellesa javljaju da Hrvatska sve do 2011. neće postati članica Europske unije. Nije potrebno biti simpatizer opozicije, kako bi se zaključilo da je hrvatska vlada, u najtežoj situaciji u posljednjih pet godina.

Pritom treba biti otvoren: Hrvatskoj prijeti svojevrsna polu-izolacija, za koju je u najvećoj mjeri odgovorna aktualna vlast. Nepopustljiva obrana ZERP-a, koji jednostavno nije moguće braniti, ali i izostanak reformi u najvažnijim sektorima poput pravosuđa, zdravstva ili gospodarstva, uzrok su ozbiljnim upozorenjima koja stižu iz Europske unije.

Nije to veliko iznenađenje, budući je već duže vrijeme očito kako Hrvatska presporo vodi pristupne pregovore, a to znači da državna administracija ne radi svoj posao. Može biti da i Bruxelles tu i tamo taktizira i nameće teže uvjete nego su bili pred Bugarima i Rumunjima, ali Hrvatska je prihvatila ova pravila igre, i sada nema potrebe za gunđanjem. Kada se nešto potpiše, onda se toga valja držati, a Sanaderova vlada to pokušava eskivirati.

Krunski primjer ovakvog ponašanja predstavlja ZERP. Još u trenutku njegovog donošenja, svi relevantni političari su dobro znali kako će zbog ekološko-ribolovnog pojasa pregovori biti znatno otežani. Isto tako, znalo se da Hrvatska nema mogućnosti nadgledanja pojasa, a ribarska flota je tako nemoćna, da i s tri ZERP-a, neće izloviti jednu srdelu viška. Dakle, radilo se isključivo o prikupljanju političkih bodova, i sada je takva politika došla na naplatu.

Slično je stanje u pravosuđu, gdje je situacija skoro katastrofalna, a korupcija tek nešto manja nego u Ukrajini ili Rusiji. Unatoč tome, Ana Lovrin je ostala na položaju ministrice, iako je pokazala da nije sposobna odraditi neophodne reforme.

Novi problemi tek slijede, primjerice u poljoprivredi, gdje HSS ultimativno odbija mogućnost dozvole strancima da u Hrvatskoj kupuju zemljišta ili nekretnine. Baš kao u slučaju ZERP-a, tako i oko prodaje nekretnina strancima, vlast tvrdi da to neće utjecati na pregovore s Europskom unijom. Ali, hoće, sigurno hoće.

Ovakva politika je legitimna, ali, objektivno, ona vodi u izolaciju. Ako je ulazak u EU glavni interes Hrvatske, bez obzira tko se nalazi na vlasti, tada je recentno ponašanje kontraproduktivno. Najgore od svega je to što je situacija tako loša da se nema smisla šaliti, i podsjećati na obećanja na članstvu u Uniji do 2007. godine. Ali nastavi li se vlada ponašati kao do sada, i 2011. , bi se mogla pokazati teško ostvarivom.