Objavljeno u Nacionalu br. 637, 2008-01-29

Autor: Dean Šoša

VIDEO

Intimna doku-drama iznimnog stila

'VELIKO SRCE' redatelja Michaela Winterbottoma fascinantan je rad furiozne montaže koji više nalikuje izravnom javljanju s mjesta zbivanja nego igranom filmu

ANGELINA JOLIE i Dan Futterman u filmu 'Veliko srce' o otetom američkom novinaru Danielu PearluANGELINA JOLIE i Dan Futterman u filmu 'Veliko srce' o otetom američkom novinaru Danielu PearluOtkako su teroristi Osame bin Ladena srušili Twinse a Bush napao Afganistan i potom Irak, nema tog dana da se u svijetu ne dogodi barem jedna otmica, bombaški napad ili neka druga tragedija. Svaka nova u kolektivnom pamćenju potiskuje one stare, pa se tako mnogi već vjerojatno odavno ne sjećaju nesretnog Daniela Pearla, američkog novinara otetog 23. siječnja 2002. u Karachiju, kojem su teroristi tzv. Nacionalnog pokreta za obnovu pakistanskog suvereniteta nedugo nakon toga… - preskočimo rasplet zbog onih koji su ga zaboravili, da im “Veliko srce” (A Mighty Heart) ipak bude zanimljivije.

“Veliko srce” je doku-drama o Pearlovoj otmici, utemeljena na sjećanjima njegove supruge Mariane. Britanski filmaš Michael Winterbottom (“Dobro došli u Sarajevo”, “9 orgazama”), “kod kuće” je u doku-dramama, donedavno rijetkom žanru koji se posljednjih godina toliko rasplamsao da se mnogima već stigao popeti na živce. Winterbottom je, doduše, “kod kuće” u svim žanrovima, s obzirom na to da režira barem jedan, a nekada i dva filma godišnje i da je u kratkom vremenu producirao filmografiju kojoj je, kad je riječ o raznolikosti, teško naći premca u čitavoj filmskoj povijesti. Ipak, doku-drame su mu nekako najomiljeniji žanr.

Cinici bi rekli da je film o stradanju američkog novinara Winterbottom režirao zbog ravnoteže, budući da je godinu dana prije, u doku-drami “Put za Guantánamo”, prikazao muke koje su prošli nevini Britanci arapskog podrijetla, završivši igrom slučaja u američkim rukama. Ovoga puta, žrtva je jedan Amerikanac a negativci Arapi, pa “Veliko srce” nije pobudilo kontroverze kakve je pobudio “Put za Guantánamo”. Najveća rasprava vođena je oko toga smije li bijela Angelina Jolie igrati ulogu malčice ipak tamnoputije Mariane Pearl, žene nizozemsko-kubansko-kineskog podrijetla.

“Veliko srce” ne nalikuje toliko “Putu u Guantánamo” koliko redateljevoj ranijoj doku-drami “In This World” a najviše od svega odličnom “Letu 93” Paula Greengrassa. To znači da dokumentarni karakter ovoga igranog filma ne proizlazi iz kombiniranja igranih i dokumentarnih prizora nego isključivo iz činjenice da su igrani dijelovi režirani dokumentaristički. I to uspjelo, jer nakon kraćeg vremena potrebnog za privikavanje na kameru iz ruke i furiozni montažni ritam, “Veliko srce” više nalikuje izravnom javljanju s mjesta zbivanja negoli igranom filmu. Winterbottomov stil iznimno je efektan. Teško se sjetiti grada koji je izgledao opasnije od njegova Karachija i istrage koja je odisala tolikom spontanošću. Poput Greengrassa, Winterbottom se postavlja kao neutralni promatrač, pa je “Veliko srce” ponajprije fascinantan film mjesta i zbivanja. Ipak, Winterbottomov film do kraja stiže biti i intimna drama o posljedicama koje Pearlova tragedija ostavlja na njegovu suprugu, dijelom zato što je lik Mariane Pearl fokalizator većine zbivanja, a dijelom zahvaljujući odličnom nastupu Angeline Jolie. Lijepa Angelina popela se svima na živce neprekidnim pojavljivanjem u trač novinama, no davno prije sage o “Brangelini”, ljepša polovica duhovite kovanice bila je jedna od najdarovitijih glumica svoje generacije. Nakon brojnih blockbustera upitne kvalitete, mnogi su zaboravili njezine odlične uloge u “Prekinutoj mladosti” ili biografskoj drami “Gia”.

Jolie je dobra i kao karakterna glumica i kao pojava starohollywoodskog tipa, samo su filmovi ti koji su se smanjili, kako bi to otprilike rekla Norma Desmond, odnosno Gloria Swanson, u Wilderovu remek-djelu “Bulevar sumraka”. Problem Angeline Jolie je taj što se rodila barem pedesetak godina prekasno. Zamislite je, umjesto u bezveznom trileru “Prvi grijeh” u noir klasicima Roberta Siodmaka ili Fritza Langa, koji bi znali što s njezinim animalnim seksepilom. Ili recimo Curtizovim pustolovnim filmovima s Errolom Flynnom, umjesto u trivijalnoj “Lari Croft”, i Hawksovoj “Zemlji faraona”, a ne sumanutom Stoneovu “Aleksandru”. S druge strane, vrijedilo bi razmisliti kako bi izgledali filmovi Michaela Winterbottoma kada bi pokoji scenarij preskočio, a prihvaćene prespavao i doradio, ne trčeći sumanuto iz projekta u projekt. Poput većine njegovih ostvarenja posljednjih 5-6 godina, i “Veliko srce” je stilski superioran film, korektan i na svim ostalim razinama, no jednako tako, u njemu nema ničega posebnog zbog čega bi ostao dulje u sjećanju od sudbine nesretnog Daniela Pearla.

BOURNEOV ULTIMATUM
CONTINENTAL FILM
Završni dio trilogije o amnezijom pogođenom tajnom agentu Jasonu Bourneu "Bourneov identitet" uvjerljivo je i najbolji. Pomirivši u odličnom "Letu 93" fascinantni dokumentaristički stil i suvislu naraciju, ugledni Paul Greengrass režirao je mnogo bolji film od također njegove "Bourneove nadmoći". Unikatan Greengrassov spoj doku-drame i špijunskog trilera može se pohvaliti i zanimljivim prikazom čudesa moderne nadzorne tehnologije a sladokusce vrijedi upozoriti na još jedan izniman nastup Davida Strathairna, omiljenog glumca kultnog ljevičarskog filmaša Johna Saylesa, koji je zasigurno uživao gledajući još jedno blaćenje američkog obavještajnog aparata.
The Bourne's Ultimatum, am.-njem. špij. triler, 2007.
R: Paul Greengrass
GL: Matt Damon, Julia Stiles, David Strathairn, Albert Finney, Joan Allen
FILM: 4
DVD: 4

28 TJEDANA KASNIJE
CONTINENTAL FILM
Španjolski redatelj Juan Carlos Fresnadillo privukao je pozornost stranih producenata uspjelom triler-dramom "Intacto", prikazanom na HTV-u prije nekoliko tjedana, nakon čega mu je povjerena režija nastavka Boyleova SF akcića "28 dana kasnije". Fresnadillov nastavak "28 tjedana kasnije" nije slab, no pati od sličnih nedostataka kao "Intacto". Zainteresiraniji za formu negoli sadržaj, Fresnadillo kreira vrlo zanimljive sekvence, no kao cjelina, njegov je film ipak prije spot negoli film. Ili je nakon izvrsnog i suludog Rodriguezova "Planeta terora" postalo posve nemoguće ozbiljno shvatiti ozbiljan film o zombijima?
28 Weeks Later, brit.-španj. horor-triler, 2007.
R: Juan Carlos Fresnadillo
GL: Catherine McCormack, Rose Byrne, Robert Carlyle, Jeremy Renner
FILM: 2 i pol
DVD: 3

DUANE HOPWOOD
MG FILM
Skromno budžetiran američki nezavisni film "Duane Hopwood" simpatična je humorna drama o istoimenom dobrodušnom alkoholičaru i ocu dviju djevojčica, koji bi rado ponovo osvojio bivšu suprugu, no tone sve dublje zbog cuge. Drugo scenarističko i redateljsko ostvarenje inače marginalnoga glumca Matta Mulherna imponira uvjerljivim likovima, inteligentnim humorom i životnom atmosferom, a široj ga publici vrijedi preporučiti i zbog najbolje uloge Davida Schwimmera odigrane izvan serijala "Prijatelji". Dobar "mali" film, bolji od nekih mnogo razvikanijih naslova američke "indie" scene, bio bi kudikamo uspjeliji da je Mulhern alkoholizam Schwimmerova lika barem malo motivirao.
Duane Hopwood, am. humorna drama, 2005.
R: Matt Mulhern
GL: David Schwimmer, Janeane Garofalo, Susan Lynch, Judah Friedlander
FILM: 3
DVD: 2

Vezane vijesti

Angelina Jolie promaknuta za posebnu izaslanicu UN-a

Angelina Jolie promaknuta za posebnu izaslanicu UN-a

Američka glumica Angelina Jolie, veleposlanica dobre volje Visokog povjereništva UN-a za izbjeglice, promaknuta je za posebnu izaslanicu njegova šefa… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika