WEI TANG kao Wong Chia Chi u filmu 'Požuda, oprez'U prvoj polovini 90-ih u Zagrebu je prvi put pokrenuto art kino. Nakon prekida veza s Beogradom, kultna Kinoteka u Kordunskoj ulici prestala je prikazivati kinotečni program s namjerom da postane ekskluzivno mjesto prikazivanja umjetnički zahtjevnijih aktualnih filmova nastalih izvan sustava velikih studija. Međutim, ubrzo se pokazalo da će stvar teško funkcionirati. Ondašnji kinomonopolist, poduzeće Kinematografi, lakoćom je lomio svaku “oporbenu” inicijativu, pri čemu su se distributerski saveznici Kinoteke pokazali posve nepostojanima, prepuštajući svaki atraktivniji art film Kinematografima ako bi oni pokazali za nj interes. Štoviše, Kinematografi su kino Studio, koje su imali u najmu, profilirali kao vlastitu art dvoranu, no bez ikakvog sustavnijeg programa, pa su naposljetku i Kinoteka i Studio završili kao kina “općeg tipa”.

Petnaestak godina kasnije ni Kinoteka ni Studio više ne funkcioniraju, a i gotovo sve ostale tradicionalne zagrebačke kinodvorane su propale. Ustobočio se jedan drugi monopolistički aspirant, Blitz-CineStar, koji je maćehinskim odnosom prema kreativno potentnim nehollywoodskim i američkim nezavisnim filmovima, za koje se specijalizirao jedini relevantni hrvatski nezavisni distributer, tvrtka Discovery, isprovocirao alternativu. “Pokret otpora” ponovo je poveo Boris Matić, osnivač Motovuna i ZFF-a, koji je uz podršku Hrvatskog filmskog saveza i građanske peticije spasio kino Europa iz ralja moćnog zagrebačkog kazališnog lobija, te “metropoli” podario drugu šansu za umjetnički ambiciozniji repertoar. Hoće li Matić i njegov Propeler film uspjeti preobraziti Europu u stabilno art kino s pripadajućim popratnim sadržajima sasvim je neizvjesno, no početak je iznimno obećavajući. Oslonivši se na atraktivan Discoveryjev katalog, Europa je startala programom Pobjednici, te prva dva tjedna svog novog djelovanja otvorila prošlogodišnjim laureatima Cannesa (“4 mjeseca, tri tjedna i 2 dana” Cristiana Mungiua), Venecije (“Požuda, oprez” Anga Leeja) i Berlina (“Tuyin brak” Quanana Wanga). Na svečanom otvaranju, održanom u petak, prikazan je Leejev film, pa je njemu i posvećena ovotjedna kolumna.

“Požuda, oprez” u središte zbivanja postavlja privlačnu hongkonšku studenticu Wong Chiu Chi, koja kao brucošica, već u prvoj kazališnoj studentskoj predstavi, pokazuje nesvakidašnji glumački talent. Godina je 1938., Japan je okupirao Kinu, a mladi, zgodni i patriotski raspoloženi vođa studentskih kazalištaraca Kuang Yu Min dozna da se gospodin Yee, jedan od glavnih kineskih kolaboracionista, nalazi u Hong Kongu. Padne mu na um da “režira” “predstavu života” - članove kazališne skupine angažira kao utjelovitelje buržujskog bračnog para i njegove posluge, a sve kako bi Chia Chi, hineći otmjenu gospođu Mak, suprugu nezgrapna poslovnog čovjeka, zavela Yeea i dovela ga pred nišan svojih sudrugova. Studenti su pritom dvostruki amateri - i kao glumci i kao borci pokreta otpora (nisu ni s kim “na vezi” i sve rade na svoju ruku), međutim vrlo su učinkoviti. Chia Chi odlično je odigrala svoju rolu, ne prezajući ni od toga da je, zbog “potreba uloge”, seksualno inicira jedan od kolega glumaca, koji joj za razliku od Kuanga nije bio nimalo privlačan, no Yeea je spasio premještaj u Šangaj. Kao krvava točka na kraju tog prvog dijela filma dolazi okrutan prodor zbilje u “predstavu” - dugo, teško i mučno ubijanje hladnim oružjem Yeeova suradnika koji je prozreo studente, ali nije bio spreman na njihovu brutalnu reakciju. Propast plana i silovito suočenje s tuđom smrću i vlastitom bestijalnošću uzdrma studente, osobito Chiu Chi koja je neostvarenom cilju priložila i seksualnu nevinost. Psihički slomljena, napušta skupinu, a tri godine kasnije skromno životari u ratom poharanom Šangaju.

U Šangaju je i Kuang, koji je u međuvremenu postao komunistički operativac. On je ponovo angažira u ulozi gospođe Mak, kako bi još jednom zavela Yeea. Ovoga puta dolazi do seksualne interakcije, a opaki isljednik Yee i u seksualnom se općenju pokazuje sadistom. Izložena takvom tretmanu, Chia Chi otkriva u sebi mazohistički užitak i shvaća da Yee između njih dvoje stvara emotivno snažnu erotsku sponu koja uzdrmava temelje njezina bića. Potresena tom tamnom ljubavi, Chia Chi će pomno smišljen plan za Yeeovu likvidaciju u presudnom trenutku usmjeriti katastrofi.

RADNJA SE događa za japanske okupacije KinePolazeći od priče spisateljice Eileen Chang i scenarija svog stalnog producentsko-scenarističkog suradnika Jamesa Schamusa (koscenarist je bio Hui-Ling Wang, suradnik na “Tigru i zmaju” i Leejevoj prvoj tajvansko-američkoj koprodukciji “Jedi pij muškarac žena”), Ang Lee se primarno usredotočio na složen odnos racionalnog (ideološkog) i iracionalnog (erotskog), odnosno privatnog (intimnog) i javnog (političkog), a sve kroz delikatnu interakciju zbilje i njezina predstavljanja “režiranjem” i “glumom” (sa i bez navodnika). I to ne samo unutar svijeta djela, nego čini se i izvan njega. Naime, “Požuda, oprez” u glavnoj ulozi donosi debitanticu Wei Tang, navodno izabranu među čak deset tisuća kandidatkinja za lik Chie Chi. Ang Lee ju je, baš poput Kuanga i Yeea u filmu, naglavačke bacio u uznemirujući svijet fikcije i erosa, gdje je trebala istražiti vlastite mogućnosti i granice. Među ostalim, s iskusnim i uglednim Tonyjem Leungom kao Yeeom u nizu stvarnih seksualnih snošaja. I baš kao što je u svijetu filma kao brucošica zablistala u svojoj prvoj predstavi, a ostvarila pravo remek-djelo glumeći zbilju kako bi se patrioti dokopali opasnog kolaboracionista, no pritom joj se duša kobno smela (rascijepila?), tako je i izvan njega, kao “stvarna glumica” (koliko je u ovakvom filmu uopće moguće biti “izvana” i ne postati lik) pružila maestralnu izvedbu, dok o eventualnoj duševnoj smetenosti možemo samo nagađati. No vratimo se iz svijeta zbilje u svijet filma.

Središnji lik, Chia Chi, presudno je erotski motiviran. Studentsko-kazališnim ilegalcima u složenoj i riskantnoj akciji pridružila se vođena ljubavnom naklonošću za režisera Kuanga, ne zbog patriotizma koji je u nje posve nečitljiv, a kamoli neke konkretnije ideologije. Kuanga osvaja neodoljivom kombinacijom fizičke privlačnosti i glumačke superiornosti, no taj mladić joj nije dorastao. Djelomično i zbog toga postat će plijenom iskusnog i mračnog Yeea, kojim manipulira i biva manipulirana, da bi naposljetku oboje bili uhvaćeni u zamku iskrenih međusobnih emocija.

Yee je Chii Chi mnogo intrigantniji od Kuanga, kao što je tama intrigantnija od svjetla, međutim Chiu Chi i Kuanga povezuju neke nevinije emocije, a presudna im je zajednička odlika nemogućnost odlučnog razlikovanja intimne od političke sfere. Na drugoj su strani Yee i Kuangov komunistički šef za koje je to razlikovanje sine qua non opstanka. Dirnuta saznanjem iskrene ljubavi koju je Yee za nju razvio, Chia Chi će mu spasiti život i odvesti sebe i Kuanga u propast. Yeeu nije na kraj pameti da uzvrati na isti način - prepustit će je njenoj sudbini, a potom će patiti u osami. Pritom je uz lik Yeea vezana i vrhunska ironija: on, superiorni sadist uvjeren u vlastitu kontrolu i moć, naposljetku će biti razotkriven kao dvostruko manipuliran - ne samo od Chie Chi i njezinih kamarada, nego i vlastite službe koja je shvatila da je njezin šef žrtva zavjere, pa ga je tajno nadgledala.

Značenjski izvanredno slojevit i poticajan, oblikovno Leejev film dobrim dijelom nije impresivan. U osnovi, na djelu je ista strategija kao i u “Planini Brokeback”: dominantna letargična intonacija povremeno prekidana snažnim iskoracima, uz sve jače intenziviranje emocija i značenja kako se film bliži kraju. No dok je u “Planini Brokeback” letargija bila ugođajna, u “Požuda, oprez” ona je suha i sterilna na tzv. akademski način, tipičan za sijaset (pre)cijenjenih kineskih filmova, poput recimo Zhangova “Crvenog sijerka” ili Chenova “Zbogom moja konkubino”. Prekretnicu donosi spomenuta sekvenca brutalnog ubijanja kolaboracionista, nakon koje će nove uzlete pružiti moćni seksualni prizori što uvode u emocionalno nabijenu završnicu. Nedovoljno za velik film, ali posve dovoljno za sugestivno ostvarenje.

POŽUDA, OPREZSe, jie/Lust, Caution, kin.-tajv.-hongkon.-am. ratna drama, 2007.
R: Ang Lee Gl: Wei Tang, Tony Leung, Lee-Hom Wang, Joan Chen

ocjena: 4 (četiri) zvjezdice