Vedrana RudanU petak ujutro spremala sam se na put, zato sam uključila radio. Bojim se poledice, vjetra, magle... Moje su uši očekivale veselu ranojutarnju dernjavu. “Zovite našim mobitelom“, “krenite u našu banku“, “samo će vas naši ulošci učiniti uvijek spremnom“... Ništa od toga. Iz moga je radija dopiralo čudno glasanje ludare koja je ili upravo ulazila u živčani slom ili se iz njega mučno izvlačila. Prestravila sam se. Ne čitam novine, fotografije krvavih leševa bacaju me u komu. Ne gledam teve jer svake večeri u udarnom terminu otac ubijenog sina ili zaklane kćeri govori u mikrofon kako je njegovo dijete bilo dobro, a ni ubojica nije okolo mrave gazio... Nije moguće da su i radijske novinarke, prije Stanja na cestama, krenule provaljivati u kuću ubijene i pitati majku kakva je u školi bila njena curica kojoj je prvi susjed krampom razvalio glavu? Slušala sam prestrašno cviljenje one luđakinje i čekala objašnjenje. Javio se muški glas. Nitko nije ubijen, gospođa nije luda, pjevucka uspavanku svom nerođenom djetetu, sve je samo reklama za Petrovu trudionicu. Petrova trudionica? Rekla mi je mama koja sve prati. U Zagrebu postoji nekakvo ogromno rodilište koje se zove Petrova, u tom rodilištu trudnice koje imaju problema, mjesecima čekaju na porod, stanje u zgradi koja se nije obnavljala od 1921. godine je katastrofalno.

Sobe su vlažne, nema klime, na dvadeset žena jedan sanitarni čvor, u jednoj sobi leži deset rodilja. Švrljala sam internetom da doznam nešto više o toj Petrovoj. Kako su me hrvatski mediji naučili da je ono najstrašnije i najbitnije, zapamtila sam priču o pedesetjednogodišnjakinji kojoj su tamošnji doktori pomagali da rodi mrtvu bebu koja nije bila beba nego tumor. Pa su nekoj ženi koja je nosila blizance, jednoga bez srca, drugoga teško retardiranoga, rekli neka “čeka porod pa što bog da“. Otišla je u KBC Ljubljana i pobacila. A jedna je gospođa krenula roditi u Petrovu pa je tamo ostavila mrtvu bebu, otišla doma, onda se nakon nekoliko dana vratila pa je umrla i ona. Shvatila sam, ta Petrova najveće je rodilište u Hrvatskoj, zato je Zagrebačka banka otvorila račun za pomoć, sama prva uplatila 400.000 kuna. Za Zagrebačku banku je, pretpostavljam, 400.000 kuna koliko za mene pola lipe, ali tko mene što pita? Nisam mogla isključiti uspavanku one ludare jer sam putovala u Zagreb i bilo mi je bitno ima li magle na cesti ili nema pa sam doznala da ću, ako nazovem neki broj, uz pomoć Zagrebačke banke i još nekih ostati bez šest kuna. Pet će biti za onu Petrovu, ostalo je pedeve. Hrvatska se televizija također uključila u akciju Pomogni sirotu na svoju sramotu pa će svi koji nazovu neki drugi broj moći razgovarati sa Severinom. Od zarade na razgovorima s njom i njoj sličnima odbit će se pedeve a ostatak iskoristiti za uključivanje vode ili možda struje onoj Petrovoj. Nije Hrvatska televizija ništa izmislila, samo nastavlja tradiciju Jugoslavenske televizije koja je prije dvadesetak godina prenosila zagrebački koncert Lepe Brene, Severine naše mladosti. Ona je tada svojim pevanjem pomagala izgradnju Sveučilišne bolnice u našoj Metropoli. Onima koji znaju na što sliči Sveučilišna bolnica jasno je da Zagreb ima najmanje dvije Petrove. Pa vi zovite. Ja neću pomagati izgradnji zahoda u rodilištu koje zidarska ruka nije takla od 1921. Za onu Petrovu morate skupiti 3,5 milijuna kuna. Pitam vas, dragi idioti, zašto stalno pušite istu foru?

Sva ova frka samo je jeftina reklama za Zagrebačku banku. Pitaj boga koliko bi ta banka morala iskeširati da bi došla u baš sve medije? Ovako, dali su siću, možda platili komada neka tužno leleče na radiju, rekli su mi da jedna slična njoj s trbuhom do zuba zavija i na teve. Za svaku je pohvalu što se Crkva nije uključila u ovu akciju, vjerojatno se drži one, i Isus se rodio u štali pa šta mu fali. Ne nasjedajte, ljudi. Pitajte nekoga zašto je najveće rodilište u Hrvata najveći hrvatski prosjak i zašto će se od milostinje koju će prosjaku udijeliti prosjaci odbijati pedeve? Kako vam nije jasno, na ovoj će prostačkoj akciji zaraditi sponzori, oni koji će od građevinara dobiti mito, oni koji će od isporučitelja kreveta, posteljine i sanitarija dobiti mito, oni koji će isporučiti medicinsku opremu, političari, banka, telefonska kompanija, televizija, država... Pitaj boga za koliko će godina Petrova postati rodilište s toplom vodom, ako se to ikad dogodi? Krvopije na trbusima trudnih Hrvatica i preglupih Hrvata. A živimo u zemlji u kojoj bijednici svaki mjesec uplaćuju za mirovinsko osiguranje, za osnovno zdravstveno osiguranje i još poseban doprinos za zdravstveno osiguranje za prava u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti. Na mjesečnu osnovicu od 7.672,50 kuna to je 2723,73 kune.

Znam da zarađujete manje, dakle i odbici vas više bole. Stvarno je hrabro ljude pozivati da daju milostinju za rodilište u zemlji u kojoj ginekolozi ubijaju majku i bebu pa onda slučaj pada u zastaru, a vijest tjedna je smrt psa Čupka. Njegov vlasnik, zastupnik u Saboru gospodin Picula, izjavljuje kako je pokojnik volio loviti muhe dok nije oslijepio. Položen je u “sasvim malu raku u tvrdoj dalmatinskoj zemlji koju je dvadeset minuta kopao 20-tonski bager“. A hrabri Hebrang, bivši ministar zdravstva, obranio je život svoga psića na kojeg je nasrnula džukela teška četrdeset kilograma i sedamdeset i dva grama. Ne bi se smjelo poticati rađanje u zemlji u kojoj ljudi nemaju pravo na pasji život. Zabraniti ga treba. Koliko je čitava ova priča suluda, pokazao mi je i Google. Kad sam zaguglala “Petrova trudionica“, upitalo me: “Jeste li mislili i tražili Petrova trudnica?“ Javite mi, pitala sam okolo, nitko ne zna, tko je jebeni Petar po kome je ona kuća strave i užasa dobila ime?