Ravnatelj Moderne galerije Igor Zidić, pravnica Klara Vedriš, Darko i Jasmina Bavoljak iz Art De Facta te nizozemska ambasadorica'Baš sam danas razmišljao o tome da u Haagu prezentiramo i kazališni zastor ‘Hrvatski narodni preporod’. No prije odluke moramo vidjeti u kakvom je stanju i je li ga moguće pokazati u prostoru Gemeentemuseuma. To bi bio spektakularan eksponat i vjerujem da bi izazvao veliku pozornost Nizozemaca. Naime, oni traže od nas da pokažemo velika Bukovčeva platna i da ga predstavimo u što atraktivnijem izdanju”, otkrio je ekskluzivno za Nacional Igor Zidić, ravnatelj zagrebačke Moderne galerije, koji zajedno s Darkom i Jasminom Bavoljak iz neprofitne umjetničke organizacije Art De Facto priprema reprezentativnu izložbu radova Vlahe Bukovca, jednog od najvećih i u svijetu sigurno najcjenjenijih hrvatskih slikara. Istodobno, to je jedna od najvećih prezentacija hrvatske umjetnosti u svijetu, pa se već čuju prijedlozi da bi tu izložbu trebalo "poslati" da kruži po svijetu i na takav reprezentativan način legitimira hrvatsku kulturu.

VLAHO BUKOVAC, majstor europske klase”To će biti prvi, grandiozni izlazak Vlahe Bukovca na scenu Zapadne Europe”, nastavio je Zidić dodavši da su ostale izložbe, primjerice, u Velikoj Britaniji, bile puno manje, dok se prezentcija u Pragu 2000. godine uzima ”kao doma, znači, u Srednjoj Europi gdje je Bukovac radeći 16 godina kao profesor na akademiji i pripadao.” Izložba će se održati u Gemeentemuseumu u Haagu, jednom od 50 najvažnijih muzeja svijeta, a bit će otvorena u udarnom terminu - u rujnu 2009. godine i moći će se razgledati čak tri mjeseca. Obuhvaćat će oko 120 Bukovčevih radova iz svih njegovih razdoblja, a bit će izložene i neke slike, koje se na dosadašnjim izložbama nisu vidjele. Primjerice, tu će se naći i novootkriveno Bukovčevo platno ”Umjetnik i njegova obitelj u Cavtatu”, otkriva Zidić, koje se ovih dana pojavilo u Londonu. Zatim radovi iz privatnih kolekcija, primjerice, ”Scandal” i ”The Bather”, koji su zadnjih godina postigli visoke cijene na aukcijama u Engleskoj. Najvišu cijenu postiglo je veliko Bukovčevo ulje ”Reclining Nude” iz 1887. godine na aukciji Bonhams u Londonu gdje je prodano za čak 100.800 funti, zajedno s premijom i porezom. Taj akt tako je ušao u povijest kao najskuplji Bukovčev rad prodan na nekoj aukciji. Ostala djela bit će dopremljena iz muzeja iz cijele regije - Cavtata, Dubrovnika, Splita, Sarajeva, Beograda i Ljubljane jedan sjajan rad stići će iz Skoplja, procjenjuju se i slike koje se nalaze u Podgorici i Cetinju, a dio će svakako stići iz Narodnog muzeja u Pragu, te iz privatnih engleskih kolekcija.

Strogo detaljizirani ugovor o organiziranju izložbe sastavila je i u pregovorima dovela do finalizacije organizacija Art De Facto. Potpisan je prošlog tjedna nakon dvije godine priprema između haaškog Gemeentemuseuma i zagrebačke Moderne galerije, bez ikakvog posredovanja politike i mimo svih državnih ugovora o kulturnoj suradnji što je apsolutna novost u Hrvatskoj. Naime, Moderna galerija je najveći kolekcionar Bukovčevih platna, koja u svom fundusu ima više od 50 umjetnikovih radova, pa je bilo logično da postane haaški partner Gemeentemuseuma. Presedan je i to što će haaški muzej većim dijelom financirati izložbu što pokazuje da su Nizozemci prepoznali Bukovčevu vrijednost te da su spremni investirati u taj projekt. Tako će Haag platiti tiskanje kataloga, pakiranje i transport slika iz Zagreba do Haaga i natrag, te iznimno skupo osiguranje, koje će preuzeti AON, jedna od najvećih nizozemskih banaka koja u svom sastavu ima i osiguravajuću kuću. Zagreb će financirati transport radova iz regije do Zagreba, te tekstove i fotografije u katalogu. Iako je projekt poslan na natječaj grada Zagreba i Ministarstva kulture još prije više od šest mjeseci, rezultati još nisu poznati. No kako je otkrio Zidić, načelnu podršku za sufinanciranje izložbe odmah je dobio od gradonačelnika Milana Bandića i šefa gradske kulture Duška Ljuštine, dok se s ministrom Božom Biškupićem upravo pregovara o projektu što znači da država još nije odlučila želi li sufinancirati Bukovčevu promociju u svijetu.

GEMEENTEMUSEUM u Haagu jedan je od 50 najeminentnijih muzeja svijeta, koji ima sjajnu Mondrianovu kolekcijuŠto prezentacija Vlahe Bukovca znači za Nizozemsku i kako u toj zemlji funkcionira organiziranje i finaciranje kulturnih projekata objasnila je Nienke Trooster, nizozemska ambasadorica u Hrvatskoj. Iz njezine izjave vidljiva je bitna razlika u funkcioniranju dvaju sustava - nizozemskog i hrvatskog. Ona je u potpunosti podržala ovaj likovni projekt rekavši da je ”sretna što će u Gemeentemuseumu, jednom od najeminentnijih muzeja Nizozemske, biti priređena izložba velikog hrvatskog slikara Vlahe Bukovca i što će nizozemska publika i njezini prijatelji u Haagu moći vidjeti neka od njegovih najboljih platna.” Također je izrazila radost što će se na tako veleban način promovirati hrvatska umjetnost i kultura u Nizozemskoj.

Organiziranje izložbe Vlahe Bukovca u Haagu ocijenila je kao stručni kustoski projekt u kojem su sudjelovale muzejske institucije, bez utjecaja politike što je inače osnovni model rada u Nizozemskoj. ”Kod financiranja kulturnih projekata nizozemska vlada prvenstveno potiče osobne kontakte između stručnjaka, zatim suradnju između kulturnih institucija i ljudi zaposlenih u njima, te privatnu inicijativu udruga i ostalih organizacija, koje se bave kulturom”, objasnila je ambasadorica Nienke Trooster. ”Izložba Vlahe Bukovca je zadovoljila te kriterije. Mi nismo centralistički organizirani što znači da konačna odluka ne dolazi s državnog vrha ili od strane politike što znači da se nizozemska vlada ne miješa u financiranje kulturnih projekata. O kulturi trebaju odlučivati stručnjaci, koji će sami određivati kriterije financiranja te tako omogućili što kvalitetniju promociju kulturnih sadržaja. Što se tiče međunarodne kulturne politike, težimo kulturnoj razmjeni, a umjetničke projekte financiramo iz nekoliko posebnih fondova.”

WIM VAN KRIMPEN, ravnatelj Gemeentemuseuma, oduševio se velikim Bukovčevim platnimaInicijativa za taj velebni projekt potekla je od Jasmine Bavoljak, više kustosice iz Klovićevih dvora, koja je oduvijek razmišljala o tome kako na reprezentativan način predstaviti hrvatsku kulturu u inozemstvu. Prije nekoliko godina u Klovićevim dvorima priređivala je dvije velike izložbe ”Nizozemski autoportret”, a zatim i ”Van Gogh, Mondrian i haaška škola”. Nakon velikog uspjeha te izložbe počela je intenzivno razmišljati o novim zajedničkim projektima, osobito nakon što je uspostavila odličnu suradnju s kustosom Johnom Sillevisom i ravnateljem Gemeentemuseuma Wimom van Krimpenom.

Predložila im je nekoliko vrsnih projekata, primjerice, izložbu suvremenog kipara Ivana Kožarića, predstavnika Novih tendencija, Josipa Demura i Oskara Hermana, međutim, te ideje nisu prihvaćene. Van Krimpen je izjavio da on kao kolekcionar voli, cijeni i sakuplja suvremene autore, međutim, kao ravnatelj jednog od najvećih nizozemskih muzeja mora razmišljati i kao menadažer, a ne samo kao ljubitelj umjetnosti. Zaključak je bio da si ne može priuštiti nekomercijalne projekte. U međuvremenu je u Gemeentemuseumu u Haagu priređena komparativna izložba austrijskog i nizozemskog slikara Klimta i Toropa, kojom su željeli usporediti radove dvojice europskih simbolista. Jasmina Bavoljak je zaključila da ih očito zanima revalorizacija simbolističkog pokreta i predložila ravnatelju da posjeti zagrebačku Modernu galeriju u kojoj se nalaze zanimljivi radovi iz tog razdoblja. Van Krimpena su u Modernoj galeriji zadivila Bukovčeva platna i predložio je da neka od njih uvrsti u veliku izložbu koju je pripremao o fenomenu dandyja u umjetnosti. Međutim, Jasmina Bavoljak je reagirala drukčije rekavši mu: ”Bolje je da napravite veliku izložbu Vlahe Bukovca.” Van Krimpen je malo razmislio i s oduševljenjem prihvatio prijedlog.

”Izbor djela nisam radio tematski nego po načelu ‘najbolje od najboljih Bukovčevih radova’ tako da će u postavu biti portreti, najvažniji dio njegova opusa, zatim pejzaži, lijepi i impresionistički, do figuralnih kompozicija u kojima je bio vrlo jak i gdje je najviše dolazila do izražaja njegova vještina”, objasnio je Zidić. ”To su, primjerice, ‘Gundulićev san’ i ‘Pet ćutila’, iako su po meni i po modernom senzibilitetu neki od portreta njegova vrhunska djela. Izložbom ćemo pokušati situirati Bukovčev opus unutar europske umjetnosti tog razdoblja. Naime, želimo pokazati da je Bukovac sudjelovao u evolutivnim umjetničkim pokretima kao što su impresionizam i simbolizam što potvrđuju njegove slike ‘Spomen jedne obitelji’, ‘Ormar buduće slave’ i ‘Fantazija’, koje je naslikao početkom 20. stoljeća. Na prvoj je naslikao glave svoje četvero djece kako vise na bijeloj pozadini dok ih sa stolića promatraju glave slikara i njegove žene. A na drugoj je na policama kuhinjskog ormara naslikao sivo-zelene glave raznih ljudi, koje aludiraju na truljenje i kod gledatelja izazivaju nelagodu. Ti se radovi, uz slike Bele Čikoša Sesije, ubrajaju u prva djela hrvatskog simbolizma. Također, željeli bismo rehabilitirati akademski dio njegova opusa i tako pokazati kako je akademizam bio legitimna varijanta umjetnosti 20. stoljeća.”

'RECLINING NUDE', veliko Bukovčevo ulje iz 1887. godine, na aukciji Bonhams u Londonu postiglo je cijenu od 1.030.000 kuna“Vlaho Bukovac jedan je od najvažnijih hrvatskih slikara i glavni predstavnik moderne, iako je zapravo najmanje živio u Hrvatskoj”, nastavio je Zidić. “Imao je vrlo pustolovan život: rođen je u Cavtatu, a živio je u Pragu, Beču, Parizu i Zagrebu. Već je kao mlad mornar proputovao cijeli svijet. Čak je u Peruu radio kao crtač vagona za neku tvornicu. Neko je vrijeme proveo u popravnim domovima New Yorka, a kasnije je u Parizu studirao na najboljoj francuskoj likovnoj akademiji. Već su ga 1897. godine pozvali da izlaže na Biennalu u Veneciji, a on je postavio uvjet da ispod njegova rada stoji natpis - Croatia. Zanimljivo je što je taj uvjet postavio unuk prebjeglog talijanskog mornara Giuseppea Faggionija, koji je iz Genove doplovio u Cavtat. Faggioni znači bukva, a Bukovac je obiteljsko prezime hrvatizirao prije odlaska u Pariz. U Parizu je proveo 16 godina: osim što je došao u kontakt s tada ozloglašenim impresionizmom i počeo raditi u tzv. plein air maniri, udvarao je mladim djevojkama, iznajmljivao apartmane i kupovao kuće. Na francuskim izložbama dobivao je medalje i godinama je slikao portrete na engleskom dvoru, a na zagrebačkoj likovnoj akademiji nije mogao dobiti mjesto profesora. Već je kao mladić doživio da ga u Francuskoj uvrste u monografiju suvremenih slikara portretista što jalni hrvatski kolege nisu mogli prihvatiti i isparali su tu stranicu iz knjige. Govorio je nekoliko svjetskih jezika i svugdje se jako dobro snalazio.”

Na pitanje kakva je bila recepcija Bukovčeva djela u Hrvatskoj, Zidić je odgovorio da su njegove zagrebačke godine bile dramatične. “Kad se Bukovac 1893. godine vratio u Hrvatsku, tu je vladala pustoš, ali je uspio u samo pet godina kompletno promijeniti odnos prema umjetnosti. Postao je središnja figura umjetničkog života, iako je Izidor Kršnjavi, tadašnji čelni čovjek kulture u Hrvatskoj, bio neugodno iznenađen njegovim pariškim radovima. Nije ga volio ni Ljubo Babić jer ga je smatrao buržujskim slikarom, osobito zbog toga što je portretirao aristokraciju. Protiv njega su bili i u tridesetima jer u Hrvatskoj nije bilo pluralne kulture, a kasnije ga nisu voljeli ni komunisti. Zadnjih godina prigovarao mu se akademizam i manjak istraživačkog nerva što opovrgava njegova ‘Danteova trilogija’ s impresionističkim pokušajima”, zaključio je Zidić. Kad se vratio u Zagreb, Bukovac je odmah počeo privlačiti mlade umjetnike i književnike, Vranyczany ga je prihvatio kao mecena, a bogati klijenti i plemstvo natjecali su se u narudžbama. Poticao je gradnju prvih ateljea i organizirao izložbe prvih modernista, a zajedno s Kršnjavim je odigrao bitnu ulogu u gradnji Umjetničkog paviljona. Naime, u povodu Milenijske izložbe u Budimpešti nagovorio je hrvatske umjetnike da traže samostalni, montažni hrvatski paviljon čija je čelična konstrukcija kasnije preseljena u Zagreb i pretvorena u muzej. U čast otvorenja priređena je reprezentativna izložba ‘Hrvatski san’ nakon koje je Bukovac napustio Zagreb i preselio se u Cavtat. Nagađa se da je pravi razlog bio napad na Bukovca zbog gradnje velebne kuće na Zrinjevcu. U takvim uvjetima jednostavno nije mogao opstati, tako da se vrlo brzo povukao u rodni Cavtat, a nedugo zatim otišao je u Beč i u Prag gdje je i preminuo.

VLAHO BUKOVAC u svom raskošnom ateljeu u Pragu 1919., u Pragu je 16 godina predavao na Likovnoj akademiji a u njemu je i preminuoGovoreći o važnosti te Bukovčeve izložbe u Gemeentemuseumu u Haagu, Zidić je objasnio da se nakon te prezentacije očekuje velik rast cijena njegovih platna na europskom tržištu, zatim popularizacija Bukovčeva djela te općenito hrvatske umjetnosti. ”Bukovac možda neće dosegnuti cijene majstora svog ranga iz Zapadne Europe jer oni imaju podršku velikih i moćnih institucija, koje se brinu o najsitnijim detaljima njihove promocije, zatim luksuzne monografije i velike izložbe u čuvenim muzejima, dakle, sve ono što mi do sada nismo imali”, kaže Zidić. ”No mi smo sada dobili šansu da uvjerimo Europu u Bukovčevu vrijednost i to tako da njegov rad kontekstualiziramo u vremenu i prostoru što znači da ga ne trebamo mjeriti s Rembrandtom nego s Nizozemcima njegova doba. Rezultati su se već pokazali nakon praške izložbe.

Naime, njegova izložba u Pragu bila je veoma važna za popularizaciju Bukovčeva opusa u srednjoeuropskom kontekstu. Tiskan je katalog na tri jezika - hrvatskom, češkom i engleskom, a u biografiji je poantirana njegova svjetska karijera mornara i slikara tako da je europskoj publici predočen ne samo kao odličan hrvatski slikar nego i kao zanimljiv čovjek, svjetski putnik, kozmopolit, koji se jednako dobro snalazio u Londonu, Pragu, Beču i Parizu. Bukovac je naša dobra i davna spona s Europom i nije čudno što je Europa na to reagirala. Nakon Praga cijene njegovih radova skočile su na aukcijama 300 posto. Nedavno je jedan mali Bukovac prodan u Lonodnu za 101 tisuću funti! A on nije ni približno jednak ovim Bukovcima koji se čuvaju u Modernoj galeriji.”