GLUMAC ZA OZBILJNE ULOGE Adrien Brody, dobitnik Oscara 2002. za glavnu ulogu u filmu 'Pijanist', 80-ih je odrastao u New Yorku; kaže da je taj grad utjecao na njega jer je bio vrlo opasan i zbog toga je naučio biti pametan i snalažljivOtkako je 2003. osvojio Oscara za ulogu u filmu “Pijanist”, Adrien Brody (34) postao je jedan od najtraženijih filmskih glumaca. Glumački se potvrdio kasnijim ulogama u filmovima “Zaselak” i “King Kong”, a svoju atraktivnost naplatio je pojavljivanjem u reklamama za dijetnu Coca-Colu, Schweppes te kao zaštitno lice Ermenegilda Zegne. Postao je seks simbol za kojim trče djevojke a on je u posljednje dvije godine u vezi sa španjolskom glumicom Elsom Pataky. Njegov posljednji film, koji se u Hrvatskoj počinje prikazivati 7. veljače, jest “Darjeeling d.o.o.”, komedija redatelja Wesa Andersona. Priča je to o trojici braće, koje glume Brody, Owen Wilson i Jason Schwartzman, na putovanju vlakom kroz Indiju u potrazi za majkom i pritom kao da nanovo odrastaju. Osim po odličnim kritikama, film je upamćen i po tome što je nekoliko mjeseci nakon završetka snimanja Owen Wilson pokušao samoubojstvo. Očekivali smo da je Brody, glumac briljantne reputacije, ekstrovertirana osoba, prepuna samopouzdanja i brbljava, ali na ekskluzivnom intervjuu za Nacional uvjerili smo se u sasvim suprotno. Brody je vrlo šutljiv, gotovo stidljiv, priča iznimno sporo i priznaje da se ne snalazi najbolje u društvu novinara jer nikad ne zna što će oni o njemu napisati.

NACIONAL: Nakon niza uloga u ozbiljnim filmovima kao što su bili “Pijanist”, “Zaselak”, “Pomračenje” i “Hollywoodland”, prvi ste put odlučili glumiti u komediji. Kako to?
- Odlučio sam se zabaviti, trebao mi je dašak nečeg svježeg, čekao sam da mi se ponudi nešto novo. S obzirom na to da sam bio poznat po ulogama u tzv. ozbiljnim filmovima, filmski producenti stalno su mi nudili takve uloge. Kad me je redatelj Wes Anderson nazvao i ponudio mi ulogu u ovoj komediji, nisam mu prestao zahvaljivati. Iako će vam to zvučati čudno, uloge u filmovima koje ste nabrojili nisu mi bliske, nemaju veze sa mnom privatno. Uloga u filmu “Darjeeling d.o.o.” vrlo mi je bliska jer sam takav i privatno. Mislim da sam vrlo duhovita osoba i da je lik Petera Whitmana vrlo sličan meni. Pri tome mislim na neobvezan, manje dramatičan način na koji gledam na život. Točno, još uvijek to nisam ja, još uvijek glumim, ali sam se lako identificirao s tim likom.

BRODY S DJEVOJKOM Elsom Pataky, španjolskom glumicom koju je upoznao u Hollywoodu, prošle godine u Veneciji na predstavljanju filma 'Darjeeling d.o.o.'NACIONAL: Vaša neobvezna i manje dramatična strana poznata je po tome što volite glazbu, volite biti DJ.
- Ne baš DJ, više volim biti autor glazbe, volim je i producirati. No slažem se s time da je glazba jedan od načina da shvatite koliko su mi dosadašnji likovi koje sam glumio bili strani.

NACIONAL: Film "Darjeeling d.o.o." prikazuje putovanje trojice braće tijekom kojeg se oni mijenjaju. Jeste li ikad bili na nekom putovanju, možda emocionalnom, na kojem ste se i sami promijenili?
- To putovanje još traje i nije završeno. To nije obično putovanje, nego tobogan, ne samo za mene nego za sve nas. Učio sam iz tog putovanja, iz uloga koje sam glumio, iz života u New Yorku i teško mi je dati jednostavan odgovor na to pitanje. Kada sam započinjao svoje životno putovanje, s 18 ili 20 godina, mislio sam da imam odgovore na sva životna pitanja, sada znam da ih nisam imao ni tada kao što ih nemam ni sada. Tek sada, kad bolje razumijem život, tražim prave odgovore. Kada imate 18 ili 20 godina, živite najbezbrižnije godine svog života. Nisam imao pojma ni o čemu a pritisak, koji i tada postoji, uopće nisam osjećao.

NACIONAL: Spomenuli ste odrastanje u New Yorku, koliko je to bilo važno?
- Odrastanje u New Yorku utjecalo je na mene na više načina. Živio sam u Queensu, ali sam imao sreću što su me primili u srednju umjetničku školu na Manhattanu. To nije bila privatna nego javna škola u kojoj sam mogao dobiti besplatne satove glume. Tako sam imao četiri sata glume dnevno, a da bih došao do škole, morao sam promijeniti četiri vlaka, putovanje u jednom smjeru trajalo je sat vremena. Nije bilo direktne linije. Osim toga, New York je u 80-ima bio divlji grad, divlje mjesto za odrastanje. Vidio sam sve, naučio mnogo, vidio sam beskućnike, mentalno oboljele ljude, bilo je opasno hodati ulicama New Yorka. Zbog te opasnosti shvatio sam da moram biti pametan i snalažljiv u nekim situacijama. Danas dosta vremena provodim u New Yorku, ali s obzirom na to da stalno putujem, teško mi je reći da živim u tom gradu. Volim i druge gradove, Pariz, na primjer.

NACIONAL: Što vas je tako rano privuklo glumi?
- Bio sam lud za filmovima, ali moja majka, inače fotografkinja, imala je bitnu ulogu u cijeloj priči. Jednom prilikom morala je fotografirati Američku akademiju filmske umjetnosti. U sklopu Akademije postojao je program za mlade glumce i ona je, po nekoj intuiciji, osjetila da bi mi se to moglo svidjeti. Nije razmišljala tada o mojoj karijeri, daleko od toga. Taj program smo upisali ja, dva dečka i dvadeset djevojaka. Tog trenutka znao sam da želim biti glumac, bilo mi je kristalno jasno.

NACIONAL: Jeste li, kao mlad i nepoznat, ikada tražili od nekoga glumca autogram?
- Jesam, i to od Roberta De Nira. Ali tada nisam bio nepoznat, poznavao sam ga, i to se dogodilo u njegovoj kući. Možda je to bio urok pa zato nikada nisam glumio s njim. Naravno da bih htio snimati s De Nirom, ali ja nisam od onih koji gnjave u potrazi za ulogom u nekom filmu. Kad upoznam nekoga koga osobito cijenim, onda mu to kažem, ali ga neću zvati nakon toga i tražiti da glumimo zajedno.

NACIONAL: Što se promijenilo u vašem životu kada ste postali poznati i slavni?
- To je ključni trenutak u kojem se sve u životu mijenja, u prirodi je slave da se vi mijenjate, kao i ljudi oko vas. Život je drukčiji kada ste slavni jer ljudi misle da vas poznaju. U jednu ruku to je dobro jer svijet postaje manji, ali time se stvaraju neke pretpostavke o vama koje nemaju veze s istinom. Ljudi misle da me poznaju na temelju priča koje kruže o meni, na temelju paparazzo fotografija, tako da i vi novinari sjednete za stol sa mnom misleći da znate tko sam ja. Tako mi ne dajete priliku da vam pokažem tko sam, zapravo, ja i da tek tada stvorite mišljenje o meni. To je malo komplicirano i zato slava komplicira moj odnos s ljudima. Evo, ljudi su stvorili mišljenje o meni kao vrlo ozbiljnoj osobi i potpuno su iznenađeni kad me vide u komediji. Ljudi su iznenađeni kada vide da mogu biti zabavan, a ja sam iznenađen što su oni iznenađeni. Ja sam zabavan dok ne radim, zapravo sam vrlo svestran, ali to ne možete zaključiti ako samo gledate moje filmove. Moj zaključak oko cijele ove priče jest - što se mene tiče, ne moram biti slavan.

U FILMU 'Darjeeling d.o.o.' Jason Schwartzman, Adrien Brody i Owen Wilson glume trojicu braće koji putuju vlakom kroz Indiju u potrazi za majkom i pritom kao da ponovo odrastajuNACIONAL: Što li će tek ženska publika zaključiti o vama kada vas vidi polugolog, bez majice, u filmu “Darjeeling d.o.o.”?
- Meni to nije bilo ništa osobito. Ni to skidanje ne pokazuje tko sam ja, nego samo trenutak u mom životu. Uostalom, i u filmu “King Kong” sam skinuo majicu. To sad postaje trend, Adrien Brody se skida iz filma u film.

NACIONAL: Skidali se vi ili ne, nećete nikada imati problema s djevojkama.
- Nemojte sada izvlačiti iz konteksta moje izjave jer sam se samo šalio. Imam djevojku, nisam osoba koja tulumari i ganja djevojke, niti sam to ikada bio. Više sam osoba za ljubavne veze. Ne trebam slavu da bih imao djevojku. Već nekoliko godina sam u vezi s glumicom Elsom Pataky koju sam upoznao u Los Angelesu, ali o tome ne volim pričati. To je bila jedna od prvih lekcija koju sam naučio u ovom poslu.

NACIONAL: Čini se da ste vrlo zahtjevni glede uloga i zato vas ne viđamo često u filmovima. Je li i to zato što ne trčite za slavom?
- Mislim da su to dvije odvojene stvari. Ne mislim da trebam raditi nešto posebno da bih postao slavan. Snimio ja neki film ili ne, moj status se neće promijeniti. Dobro, nestat ću ako ne snimim više niti jedan film i tada će se netko zapitati gdje je onaj mladić koji je svojedobno glumio u filmovima. Slava nema veze s mojim odabirom filmova i zato biram samo uloge koje me inspiriraju. Ako me uloga ne inspirira, onda ne očekujem ni da će publika biti inspirirana tom ulogom. Od toga polazim kada biram uloge. Na sreću, za sada je publika inspirirana mojim ulogama. Nastavit ću tako raditi, učiti i odrastati kroz svoje uloge. Najveći i najunosniji filmovi često nisu i najinspirativniji, upravo suprotno. Zato morate naučiti igrati igre u Hollywoodu i biti sretni. Ja jesam zadovoljan svojim poslom i načinom na koji biram uloge. Trenutačno gledam kako da nađem malo vremena za sebe kako bih prikupio energiju za odabir pravog filma kojem bih se potpuno posvetio. Također trebam energiju za svoj život.

NACIONAL: Mediji su važni u Hollywoodu, brine li vas medijska prezentacija?
- Zabrinutost nije prava riječ. Ja se predstavljam onakvim kakav jesam, ali ne mogu birati način na koji će me mediji predstaviti. Ako me neki žele predstaviti drukčijim nego što jesam, to je njihov izbor i ja sam pritom nemoćan. Nasreću, ne moram kriti ništa od javnosti. Nemam nikakvih tajni. Postoje neki elementi privatnosti, ali, općenito rečeno, ne moram živjeti u strahu od toga hoće li mediji otkriti neku moju mračnu stranu. Neke poznate osobe imaju neke ovisnosti ili stvari koje nisu za javnu upotrebu i njihovo objavljivanje moglo bi im naštetiti, ali ja ne spadam među takve.

NACIONAL: Od javnosti ne krijete ni ljubav prema brzim motorima. Jeste li doista ludi za motorima ili je to samo nešto što vas trenutačno zaokuplja?
- Lud sam za motorima i to nije nešto trenutačno. Vozim Yamahu R1, motor za utrke, malo prejak za vožnju newyorškim ulicama.

NACIONAL: Sljedeći film u kojem ćemo vas krajem ljeta vidjeti je “Manolete”. Kako ste se snašli na snimanju španjolskog filma u ulozi borca s bikovima?
- Bilo je fascinantno zato što je bilo različito od mnogih mojih dosadašnjih snimanja. Svijet boraca s bikovima je vrlo kompleksan i dobio sam detaljna saznanja o tom svijetu. To je svijet koji je potpuno različit od svega s čime sam se susreo u Americi i ostatku svijeta. Morao sam trenirati i boriti se s mladim bikom, ali ga nisam ozlijedio, nisam ga ubio. No bio sam u ringu s njima, od jednog sam čak morao bježati i preskakati ogradu.

NACIONAL: Manolete je prije Drugog svjetskog rata bio velika španjolska zvijezda.
- Doista jest, vrlo je utjecajan, zato je ova uloga jako važna za mene. To je tragična priča o čovjeku kojeg su idolizirali, bio je slavan, ali je bio i vrlo nesretan, barem sam ga ja tako vidio. Borio se sa smrću svaki put kada bi se borio s bikovima, morao je ubijati da ne bi bio ubijem, i to gotovo svakodnevno. Suosjećam s takvom osobom jer je bio neshvaćen.

NACIONAL: Ne činite se kao osoba koja ne voli tragične uloge.
- Dapače, volim se uživjeti u takve uloge kako bih shvatio njihovu tragediju. Mislim da odrastam kroz shvaćanje tragedija. Mnogo je bolje glumiti likove koji se bore s nečim u životu nego one koji se ne bore ni sa čim. Kod takvih nema nikakve drame. Ne kažem da tragične uloge katkad nisu bolne, ali to je ono što me inspirira, što volim istraživati. Kad svladam takvu ulogu, svjestan sam da u svom životu nisam osjetio tragediju, zbog čega sam jako sretan.