Jorge Fuentes Monzonis-Vilallonga, voditelj Misije Organizacije za europsku sigurnost i suradnju-OESS u Hrvatskoj, te jedan od najvažnijih veleposlanika akreditiranih u Zagrebu, nakon gotovo dvanaest godina privodi kraju svoj mandat. Njegova izvješća o političkim prilikama, izbornom zakonodavstvu, pravosuđu, odnosu vlasti prema manjinama i medijima u velikoj mjeri utjecala su na politiku Europske unije i cjelokupne međunarodne zajednice prema Hrvatskoj, ali i na domaće društvene i političke tokove. Većina otvorenih pitanja iz mandata misije OESS-a su zatvorena, te je u Zagrebu ostao samo ured koji će nadgledati provedbu tek nekih aspekata iz već gotovo zatvorenih poglavlja. Sa ovim iskusnim diplomatom Nacional.hr je razgovarao o napretku koji je Hrvatska postigla u proteklih dvanaest godina, o preostalim otvorenim pitanjima, te o političkoj situaciji u regiji.

NACIONAL: U ožujku će OESS objaviti svoje godišnje izvješće o stanju u Hrvatskoj. Možete li nam otkriti glavne značajke tog izvješća?
Radi se o izvješću koje je Misija, od svog dolaska u Hrvatsku 1996 godine, redovno objavljivala jedan ili dva puta godišnje. U tim izvješćima pratili smo napredak zemlje u implementaciji obveza iz našega mandata, koji je nastao sporazumom vlade i OESS-a. Mandatom je bilo pokriveno šest glavnih tema i sve su bile ključne za demokratizaciju Hrvatske. Jedan od najvažnijih aspekata našeg mandata svakako je bilo praćenje procesuiranja ratnih zločina. To pitanje ima dva aspekta- s jedne strane tu su procesi koje je pravosuđe preuzelo od Haaškog tribunala, a s druge strane tu su procesi koji nikada nisu došli do Haaga, već se od početka vode u Hrvatskoj. Nadalje, tu je bilo pitanje povratka izbjeglica, demokratizacije medija, demokratizacije policije i jačanje civilnog društva kroz nevladine organizacije. To su sve bila pitanja našeg mandata koji smo preuzeli 1996. godine. Nakon nekoliko godina koje smo proveli u Hrvatskoj, postalo nam je jasno da implementaciju procesa moramo ubrzati kako bi smo stigli zatvoriti misiju 2006. godine.

Do tog termina uspjeli smo zatvoriti četiri od šest poglavlja-politiku, medije, civilno društvo i policiju. Preostala dva poglavlja povratak izbjeglica i vladavinu prava pokušali smo zatvoriti u 2007. godini, i u tome smo i uspjeli. Ured je ostao otvoren samo kako bi se bavio pojedinim aspektima preostala dva poglavlja-rješavanjem stambenog pitanja izbjeglica i praćenjem postupaka za ratne zločine. Tako je sada, na početku 2008. godine misija zatvorena, i sad djelujemo samo iz ureda u Zagrebu, a u sljedećih nekoliko tjedana zatvorit ćemo preostale urede na terenu. Podsjećam, nekada smo imali preko trideset terenskih ureda, te više od 1000 djelatnika, od čega 300 međunarodnih. Sada se taj broj svodi na 34 djelatnika u Zagrebu. Sve ovo što govorim reći ću i prilikom svog izlaganja u Beču u ožujku-kako smo zatvorili gotovo sva pitanja u Hrvatskoj, te će ured u Zagrebu nastaviti raditi samo na pojedinim aspektima preostale dvije teme. Jedini preostali aspekt koji se tiče izbjeglica je stambeno zbrinjavanje, a to je vlada odlučila riješiti izgradnjom stanova za 7000 obitelji. Sam proces izgradnje započeo je prošle godine i trebao bi biti gotov do kraja 2009. godine. Mi se moramo uvjeriti da će taj rok i biti ispoštovan. To ne znači da ćemo do tada ostati u Zagrebu, no svakako ćemo se pobrinuti da vlada učini sve potrebno-i u smislu financiranja tog projekta.

NACIONAL: Smatrate li da se dovoljno radi po pitanju stambenog zbrinjavanja povratnika-bivših nositelja stanarskog prava?
Mislim da je prikladno prisjetiti se situacije od početka-tijekom rata ili neposredno nakon njega, iz Hrvatske je izbjeglo oko 350 tisuća Srba. Većina ih je otišla u Srbiju, a oko 10 posto u Bosnu. Kada se situacija stabilizirala i kada su se stvorili preduvjeti, u Hrvatsku se vratilo oko 130 tisuća izbjeglica. Dakle, u prvim poslijeratnim godinama vratilo se ih se više od trećine. Taj povratak se i dalje nastavlja, iako, naravno, smanjenim intenzitetom-sada ih se vraća oko pet tisuća godišnje. Ne vjerujem da će više biti velikih "valova" povratnika. S druge strane, više od 130 tisuća izbjeglica se integriralo u život u Srbiji i Bosni, no preostalo ih je još oko 80 tisuća koji još uvijek imaju status izbjeglica. Najveći dio njih nalazi se u Vojvodini i Republici Srpskoj. Ja sam se susreo s tim ljudima i razgovarao s njima i njihovim predstavnicima. Kroz te razgovore stekao sam dojam da se većina tih ljudi niti ne želi vratiti, već ostati tamo gdje jesu i primati pomoć za integraciju. Naravno, u idealnoj situaciji oni bi se željeli vratiti. Shvaćaju da ekonomska situacija u mjestima u kojoj su nekoć živjeli nije sjajna, te im je jednostavnije ostati ondje gdje su sada. No, mi ne možemo isključiti mogućnost da se ti ljudi požele vratiti u Hrvatsku kada uđe u Europsku Uniju i kada se standard popravi i u područjima u kojima su nekoć živjeli. Zadovoljni smo onim što vlada čini kroz regionalnu suradnju kako bi riješila to pitanje. Njihov smještaj još nije riješen i mi moramo biti potpuno sigurni da će Hrvatska biti u stanju sagraditi 7000 stanova za rješavanje stambenog pitanja bivših nositelja stanarskog prava koji su izbjegli.

NACIONAL: Hrvatskoj se zamjera nedovoljna odlučnost u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala. Smatrate li da je to ključni problem Hrvatske, i na koji način bi trebalo pristupiti rješavanju tih problema?
Borba protiv korupcija je jedno od glavnih pitanja u približavanju Europskoj Uniji. Za to ima više razloga-biti članom EU-a znači, među ostalim, i primati znatna sredstva kroz fondove i projekte. U zemlju se slijevaju velike donacije i od strane institucija, ali i od strane građana EU-a koji plaćanjem poreza plaćaju i te projekte. Zaista ne bi bilo fer kada bi građani jedne zemlje ulagali velike napore i plaćali velike iznose, a da se taj novac negdje drugdje, zbog korupcije- razbacuje. Korupcija je postala veliki problem EU, osobito nakon širenja unije 2004. godine. Situacija je sada takva da je u EU nulti stupanj tolerancije spram korupcije. Kakvo je stanje u Hrvatskoj? Međunarodna nevladina organizacija Transparency International, koja djeluje i u Hrvatskoj, zabilježila je smanjenje percepcije korupcije. Hrvatska se na ljestvici percepcije korupcije, u kojoj se nalazi 150 zemalja, smjestila u sredini. Na prvim mjestima su uglavnom nordijske zemlje, a na posljednjem zemlje trećeg svijeta. Zemlje koje su članice Unije nalaze se na raznim mjestima na toj ljestvici, a neke od njih su i na gorim pozicijama od Hrvatske. U Hrvatskoj su u borbi protiv korupcije uloženi znatni napori proteklih godina, te su implementirani neko kvalitetni zakoni, a mnogo se radilo i na promoviranju nulte tolerancije korupcije. Hrvatska je na tom polju uložila napore i napredovala, ali to je sve sporo i još uvijek nedovoljno. Recimo, na ljestvici koju sam spomenuo, RH je napredovala sa 74. na 70. mjesto. Mi inzistiramo na borbi protiv korupcije, te redovno održavamo sastanke na tu temu sa državnim dužnosnicima, iako to nije dio našega mandata. O korupciji smo, među ostalima, mnogo razgovarali i sa relevantnim ministarstvima.

NACIONAL: U kojem sektoru, po vašem mišljenju, ima najviše korupcije? Radi li se samo o pretpristupnim fondovima?
U percepciji Hrvatske javnosti, što ne mora nužno biti i činjenično stanje, jest da je korupcija najprisutnija u politici, policiji, pravosuđu i zdravstvenoj zaštiti. To je mišljenje Hrvatske javnosti, a ono dosta odskače od percepcije korupcije u drugim zemljama članicama EU-a. Mislim da se pravosuđe percipira kao korumpirano zbog zaostalih slučajeva, čije rješavanje građani pokušavaju ubrzati novcem. O ovoj temi, međutim, Vrhovni sud ima optimističniju procjenu. Postoji naime razlika između nagomilanih slučajeva na sudovima koji se rješavaju u roku do tri godine, i onih zaostalih za čije rješavanje treba više od tri godine. Nagomilanih je u Hrvatskoj oko milijun i pol, dok je zaostalih oko 85 tisuća.

NACIONAL: Kakvim ocjenjujete medijske slobode u Hrvatskoj?
Po mom mišljenju situacija se znatno popravila. Kada smo tek došli, najveći pritisak na novinare i urednike dolazio je od strane politike. Mediji su bili pod kontrolom vlasti i političkih stranaka. Ta vremena su prošla, a politika je izgubila svoj utjecaj u medijima. No postoji i velika razlika između medija u velikim gradovima i nacionalnih medija, naspram onih u malim sredinama u kojima lokalni politički moćnici još imaju znatan utjecaj. Danas na medije u Hrvatskoj najveći utjecaj ima-novac. Ekonomski utjecaj na medije je snažan. Mediji su zbog toga postali senzacionalistički i poprimaju tabloidnu formu. Protiv toga se teško boriti. Većina novina u Hrvatskoj je kombinacija ozbiljnog i tabloidnog novinarstva. Neću nikoga optuživati niti imenovati, budući da sam i osobno u dobrim odnosima sa većinom izdavača u Hrvatskoj. Medijska scena u Hrvatskoj se razvila i ne odskače znatno od one u zemljama EU-e u regiji. Situacija nije idealna, ali takva nije niti drugdje.

NACIONAL: Kakvo je vaše mišljenje o navodnoj sprezi medija i organiziranog kriminala?
Mišljenja sam kako su institucije u Hrvatskoj dovoljno ojačale te vjerujem kako su sposobne uspješno djelovati i u rasvjetljavanju i u razrješavanju svih problematičnih tema.

NACIONAL: Smatrate li da će pitanje Kosova uskoro biti riješeno i na koji način?
Kosovo je jedno od najtežih političkih pitanja u 21. stoljeću. Ne samo u regiji, već i u svijetu. To pitanje će komplicirati stabilizaciju na Balkanu, osobito u Srbiji, ali i u Bosni, Albaniji i Makedoniji. Unilateralna odluka međunarodne zajednice bi svakako stvorila presedan, željeli mi to ili ne. Međunarodna zajednica se prema ovome pitanju treba odnositi pažljivo i bez žurbe. Rješenje će utjecati na mnoge zemlje. Zato vjerujemo da Vijeće Sigurnosti UN-a treba riješiti to pitanje, i da unilateralno priznanje neovisnosti Kosova treba biti izbjegnuto pod svaku cijenu. Naravno, vjerujem da treba izolirati taj problem koliko je to god moguće-utjecaj rješenja kosovskog pitanja treba ograničiti na što manji broj zemalja, po mogućnosti samo u regiji.

NACIONAL: Kako će Vijeće Sigurnosti donijeti odluku kada Rusija koristi svoje pravo veta?
Rusija je iskazala jasan stav koji zasigurno neće promijeniti preko noći. S druge strane, unutar
EU postoje članice koje smatraju da unilateralno priznavanje neovisnosti Kosova nije dobro rješenje.

NACIONAL: Da li je, po vašem mišljenju, neovisnost sudstva dovedena u pitanje u slučaju Branimira Glavaša?
Trodioba vlasti na parlament, sudstvo i izvršnu vlast je prilično jasna. Jasno je i da se jedna ne smije miješati u rad druge. No, postoje razlike u mišljenju kod pojedinih slučajeva i upravo je to ovdje bio primjer. Ono oko čega su se svi složili, i što nikada nije dovedeno u pitanje je nastavak suđenja Branimiru Glavašu. Stoga razlike u mišljenju oko toga je li trebao biti pušten da se brani sa slobode ili ne i nisu toliko velike kao što se čini na prvi pogled. Ali pravosuđe mora biti neovisno i nitko to ne smije dovoditi u pitanje. Naši odvjetnici su prisutni na svim suđenjima za ratne zločine koja se odvijaju u Hrvatskoj. Nadamo se da će i presuda biti zadovoljavajuća. U slučajevima suđenjima generalima Mirku Norcu i Rahimu Ademiju, zadovoljni smo vođenjem postupka, osim činjenicom da se veliki broj svjedoka nije pojavio pred sudom..

NACIONAL: Mislite li da je hrvatsko pravosuđe sposobno privesti kraju suđenja za ratne zločine bez nadzora međunarodne zajednice?
Razlog zbog kojega smo još ovdje vezan je upravo uz to. Slučajevi Norac i Ademi vezani su uz Haag, a dijelom i slučaj Branimira Glavaša. No, osim tih postupaka, u Hrvatskoj su se od 1996. godine do sad vodile još stotine postupaka suđenja za ratne zločine koji nisu nikada dospjeli do Haaga i u koje se Haag nikada nije miješao. Mi smo nadgledali sve te slučajeve. Naša namjera je osposobiti pravosuđe i nevladine organizacije na takav način da međunarodna zajednica nema potreba biti prisutna. Sa treninzima smo počeli lani, i provodit ćemo ih i ove godine. Svi će biti obučeni tako da zadovolje standarde međunarodne zajednice. Idealno bi bilo kada procese nitko ne bi morao nadgledati, ali ako je to neophodno neka to rade nevladine organizacije. Naravno, konačni je cilj završiti, okončati sve postupke za ratne zločine te tako zatvoriti tu bolnu stranicu u povijesti Hrvatske.

NACIONAL: Međunarodne nevladine organizacije su se dobrim dijelom povukle iz Hrvatske, a domaća scena nije pretjerano jaka. Kakvo je vaše mišljenje o tome?
Vrlo je zanimljivo što Hrvatska sa 4,5 milijuna stanovnika ima 30 tisuća nevladinih udruga. Mnoge od njih su vrlo male i mogu stati u taksi. Ali neke su i vrlo kvalitetne. Čak i na području nadgledanja suđenja za ratne zločine postoji šest vrlo kvalitetnih udruga.