Veljko BarbieriNajveći iranski junak Rustam imao je samo jedno ranjivo mjesto, potkoljenicu. Zbog mnogih slavnih djela ime mu živi još i danas. Ne bi se bio ni rodio da njegovoj majci Rudabeh nije pomogla čarobna ptica Saena, koja je čula jadikovke njegova oca, kralja Zala, spustila se s nebeskih visina i zlatnim krilima izvukla golemog dječaka na svijet. Već pri rođenju Rustam je izgledao kao jednogodišnje dijete i za njega je trebalo mlijeka od deset dojilja. S pet godina jeo je kao odrastao čovjek, a s posebnim žarom tamanio je koljenice, jer ga je Saena uputila da će tako zaštititi svoje ranjivo mjesto. S osam godina postao je jači nego ijedan tadašnji junak. Kad je njegovu djedu, kralju Samu, podivljao omiljeni bijeli slon i nemilice ubijao svakoga tko mu se približio, Rustam ga je pogubio jednim udarcem golemog buzdovana, smaknuvši nehotice i dvojicu hrabrih djedovih stražara koji su mu htjeli pomoći. Vodio je potom Rustam djedove i očeve vojske protiv svih neprijatelja, a kako je sam mogao pobijediti stotine protivnika, njegova obitelj zavladala je cijelim Iranom. Ipak, unatoč nepobjedivosti, sustiglo ga je zlo. Najopasniji neprijatelj njegova oca, narod Mazinderana koji je živio u visokom gorju, čarolijama i urocima oduzeo je kralju Zalu vid i po volji samoga Alaha, koji je htio Rustamovo samopouzdanje staviti na kušnju, morao je junak, ako je želio pomoći očajnom ocu, obaviti niz teških zadaća.

U pustinji je svladao golemog čudovišnog lava, ubio plamenog zmaja, pogubio jezivu vješticu koja je progonila duše umrlih, a morao je smaknuti i moćnog čarobnjaka, osloboditi iranske zarobljenike koji su radili kao robovi u rudnicima Mazinderana i pobijediti bijelog planinskog diva, od čijih se kapljica krvi kralju Zalu vratio vid. Nakon ljuta boja Rustam je pogubio demonskog kralja Mazinderana i zauvijek otjerao neprijatelja koji je prijetio iranskom kraljevstvu. To je bio kraj njegovih kušnji i po Alahovu dopuštenju vratio se slavodobitno u roditeljski dom, gdje je njemu u čast priređena velika gozba na kojoj su se među tisućama jela za tisuće uzvanika isticali nizovi od koljenica, omiljenih slavnom iranskom kraljeviću. Ali nije mu bilo suđeno da živi spokojno i u miru dočeka starost. Jer nije se Rustam, onako neutažive gladi, bio ni nasitio jela od koljenica, kad pod zidine dvorca stigne drugi nepobjedivi i dotad neranjivi junak Isfandijar i izazove ga na dvoboj. I bio bi se Rustam loše proveo da mu nije pritekla u pomoć njegova zaštitnica, čarobna ptica Saena, i dodala mu dvozubu strelicu kojom je protivniku iskopao oči i smaknuo ga. No i njega je uskoro dočekala smrt. Namamivši ga u skrivenu jamu punu nazubljenih sječiva, na prijevaru ga je ubio pobunjeni princ Šughad, nekadašnji vazal kralja Zala, i tako cijeli Iran zavio u crno. Ipak, prije negoli je izdahnuo, uspio je Rustam zlotvoru zabiti koplje u splet tetiva na potkoljenici i povukao ga za sobom u zlokobnu jamu. Tako je i na samrti junačni ljubitelj koljenica još jednom spasio iransko kraljevstvo.