ŽELJKA ANTUNOVIĆ imala bi velike šanse na unutarstranačkim izborima kako bi je podržao šef zagrebačkog SDP-a Milan Bandić“Samo neka Zoran Milanović i njegova ekipa pričaju da ga nitko ne može smijeniti s mjesta predsjednika SDP-a. Možda oni u to doista vjeruju, ali unutar stranke buja nezadovoljstvo zbog izbornog poraza i već danas bar 30 posto članova bi glasovalo za protukandidata. Naš je zadatak pronaći kvalitetnu osobu i to bismo mogli napraviti u iduća dva tjedna. Smatram da bi najbolja osoba bio Zlatko Komadina, i ako će prihvatiti našu ponudu, može biti siguran da će u iduća dva mjeseca okupiti kritičnu masu koja će ga podržati za novog stranačkog predsjednika.” Ovu najavu ponude primorsko-goranskom županu Zlatku Komadini da uđe u predsjedničku utrku sa Zoranom Milanovićem iznio je prije nekoliko dana za Nacional jedan od kritičara sadašnjeg šefa Socijaldemokratske partije.

U jednosatnom razgovoru prilično koncizno su opisani odnosi unutar SDP-a, a onda i prijedlog koji se namjerava predočiti Komadini. Vidljivo je da grupa čiji su glavni eksponenti Davorko Vidović, Ivica Pančić, Mato Arlović, ali i stranački dužnosnici iz Dalmacije, Zagreba i Slavonije, vrlo ozbiljno kreće u pokušaj Milanovićeve smjene koja bi se trebala dogoditi na stranačkoj konvenciji najavljenoj za 10. svibnja. Budući da su svjesni kako nitko među njima nema izgleda da pobijedi sadašnjeg prvog čovjeka SDP-a, namjeravaju predstaviti osobu koja je to sposobna napraviti. Prvi i glavni izbor je Zlatko Komadina, a postoje opcije prema kojima se računa i na Željku Antunović ili nekog u javnosti manje eksponiranog kandidata.

Također, Milanovićevi protivnici već se pripremaju za iduću sjednicu Glavnog odbora koja se treba održati u idućih pet ili šest tjedana. Tada će dodatno zaoštriti pitanje odgovornosti za izborni poraz i uvjereni su da će u međuvremenu steći nove saveznike u stranci. “Milanovićeva ekipa želi sjednicu posvetiti pripremama za konvenciju i tako izbjeći raspravu o odgovornosti za poraz, ali to im nećemo dopustiti. Glavna tema sjednice mora biti izvještaj o izborima, a to znači i preispitivanje svačije odgovornosti. Bit će zanimljivo slušati objašnjenja ove grupacije, budući da je predsjednik SDP-a upao u probleme, ponajprije zato što je odbio uopće razgovarati o vlastitoj odgovornosti. Sada mu se takav bahati stav osvećuje, i umjesto da je kratko rekao ‘i ja sam u kampanji napravio nekoliko pogrešaka’, poslije čega bi stvar manje-više bila zaključena, on je krenuo u eliminaciju svojih kritičara. Zbog takvog ponašanja sada se mora boriti za opstanak”, smatra pripadnik protivničke struje unutar Socijaldemokratske partije.

Milanovićevi oponenti nagovaraju Zlatka Komadinu da se kandidira za predsjednika SDP-a; primorsko-goranski župan po njima ima tri aduta: značajnu podršku u stranci, niz profesionalnih uspjeha i veliko iskustvoČak niti dugogodišnji insajderi u odnose unutar SDP-a ne mogu se sjetiti tolike međusobne netrpeljivosti, kakva vlada posljednjih tjedana. Tako kruži glasina da Milanovićeva ekipa najavljuje posvemašnje čišćenje suparničke frakcije i njezin apsolutni poraz na konvenciji, dok s druge strane stižu odgovori kako jedino potpuna marginalizacija Zorana Milanovića može spasiti SDP. Još od 1990. međusobni odnosi nisu bili tako napeti, čak niti 1993., kada su stranku napustili protivnici Ivice Račana, kako bi se pridružili Akciji socijaldemokrata Hrvatske koju je osnovao Mika Tripalo. I kasnije su se povremeno javljali Račanovi kritičari poput Ivana Ninića, ali uglavnom se radilo o marginalnim pokušajima bez dubljih posljedica.

Ovoga puta stvari stoje bitno drukčije i Zoran Milanović se sukobljava s realnom unutarnjom opozicijom. Zamjerke na njegov račun su brojne, ali svode se na optužbu prema kojoj je on odgovoran za gubitak izbora. Umjesto da prizna kako nije uspio pobijediti HDZ, ponavljanjem teze po kojoj je SDP postigao najbolji rezultat u povijesti, Milanović je izazvao kontraefekt. Protivnici takve izjave koriste kao dokaz njegove nespremnosti na samokritiku i realno sagledavanje situacije, a nju opisuju kao lošu.

“Ako SDP ne dobije novog predsjednika, naš rejting će u budućnosti samo padati. Milanović je svoj vrhunac doživio prošlog ljeta i takav rejting neće više nikada ponoviti, a to znači da će i stranka permanentno stagnirati. Umjesto da u takvim okolnostima pokuša ujediniti članstvo, on želi napraviti čistku i dovesti svoje poslušnike. Osim toga, griješi i u odnosu prema potencijalnim koalicijskim partnerima, što se najbolje vidi u sukobima s HNS-om. Zbog jednog potpredsjedničkog mjesta izgubili smo glavnog saveznika i sada smo ostali sami. Izgleda kako Milanović smatra da će SDP osvajati 40 posto glasova i biti sposoban samostalno formirati Vladu, međutim to je potpuno kriva strategija zbog koje ćemo još godinama ostati u oporbi”, upozoravaju njegovi kritičari.

No unatoč do sada nezamislivim podjelama unutar SDP-a, Milanovićevi protivnici imaju jedan bitan nedostatak, a to je nedostatak relevantnog predsjedničkog kandidata. Kada se pogleda tko su glavni pobunjenici, postaje jasno da su to političari čije su karijere odavno prošle svoj zenit.

Mato Arlović još je prije sedam godina doživio fijasko na izbornoj konvenciji SDP-a, a u stranci ga optužuju za brojne pogreške od kojih su neke izravno utjecale na izborne poraze. Tako je u Osječko-baranjskoj županiji, kako bi eliminirao svog neprijatelja Željka Malevića koji je tada vodio slavonske socijaldemokrate, podržao neke zahtjeve Branimira Glavaša i tako omogućio pobjedu HDZ-a. Isto tako, još dok je premijer bio Ivica Račan, redovito se sukobljavao s predstavnicima nacionalnih manjina, i de facto ih odbacio od SDP-a. Naposljetku, u SDP-u smatraju kako je Arlović nepovratno kompromitiran još prije nekoliko godina, kada su publicirani dokumenti koji govore o tome da je u prošlosti imao kontakte s KOS-om. Davorko Vidović je na konvenciji održanoj 2004. također bio gubitnik, a nije uspio opstati niti na mjestu sisačkoga gradonačelnika. Uvriježeno je mišljenje da napada Milanovića zbog povrijeđene taštine, budući da sadašnji šef stranke kao glavnu stranačku osobu za kreiranje socijalne politike podržava Milanku Opčić.

BANDIĆ NE PODRŽAVA MILANOVIĆA i sasvim je sigurno da će prije konvencije sklopiti pakt s nekim od njegovih protukandidata, ako ih budeIvica Pančić nema potrebnu karizmu, a smatra se kako neformalno istupa u ime svojega kuma Milana Bandića. Iako to nije točno jer su se njih dvojica politički razišli još prije nekoliko godina, Pančića samo rijetki doživljavaju kao budućeg lidera.

Tako ostaju samo Zlatko Komadina i Željka Antunović. U slučaju kandidature, Komadina bi mogao računati na veliku potporu, makar ima jaku opoziciju čak i u primorsko-goranskom kraju gdje je dugogodišnji župan. Prije dvadesetak dana obznanio je da će se kandidirati za mjesto potpredsjednika, ali u međuvremenu je kriza u SDP-u eskalirala, i sada su to potpuno nove okolnosti. Postoji niz argumenata koji upućuju na to da bi, u slučaju isticanja kandidature i ozbiljnog ulaska u utrku, mogao dobiti bitnu potporu u stranci. Dulje od deset godina član je vrha stranke, a od 2004. i jedan od tri potpredsjednika. Primorsko-goranski župan je od 2001. i u četiri navrata je na županijskim i državnim izborima pobjeđivao HDZ, a primorski SDP je, uz zagrebački, daleko najjači dio Socijaldemokratske partije. Tamošnje članstvo je poslije poraza na izborima 2003. žestoko kritiziralo čak i Račana, potvrđujući time specifičan položaj unutar SDP-a. Jednostavno, u današnjem SDP-u nije moguće donijeti niti jednu važniju odluku ako se s time ne slažu partijske organizacije Primorja i Rijeke.

Problem za Komadinu je u tome što on ne kontrolira barem polovinu tamošnjeg članstva. Taj dio je uz Vojka Obersnela i Slavka Linića, a oni su možda i najvažniji zagovornici Zorana Milanovića. Da ni u kojem slučaju ne kani priznati prednost Komadine, riječki gradonačelnik Obersnel je pokazao također istaknuvši kandidaturu za potpredsjednika stranke. Dodatni problem Zlatka Komadine je taj da se sve ove godine uglavnom koncentrirao na vlastitu županiju, koja je po snazi treća u državi, ali na nacionalnoj razini je relativno nepoznat.

DAVORKO VIDOVIĆ, uz Pančića i Arlovića, glavni je eksponent skupine koja želi smijeniti MilanovićaUz dobar medijski marketing to ne treba biti veći problem, što je pokazao i ekspresni Milanovićev proboj kada je u manje od dva mjeseca, između travnja i lipnja 2007., prešao put od člana druge garniture SDP-ovih dužnosnika do najpopularnijeg hrvatskog političara. Zlatko Komadina ima najmanje tri velika aduta za ravnopravni ulazak u predsjedničku kampanju: u velikom dijelu SDP-a ima značajnu podršku, dokazao se na profesionalnim planu, a ima 50 godina i veliko iskustvo. Zato su ga Milanovićevi oponenti odlučili pokušati nagovoriti da prihvati kandidaturu za predsjednika SDP-a.

Druga osoba koja ima određene izglede je Željka Antunović. Ona sasvim sigurno nije bliska Milanoviću, a na prošloj konvenciji je bila njegova glavna suparnica. Međutim, uvjerljivo je poražena, a i na parlamentarnim izborima lista koju je predvodila u X. jedinici izgubila je od HDZ-a. Na strani Željke Antunović je dugogodišnji utjecaj u stranci i osobno poznavanje brojnih članova. Još uvijek je podupiru brojne organizacije u Dalmaciji, a i veći dio Foruma žena SDP-a. Ali baš kao i Komadina, da bi dobila priliku pobijediti Milanovića, morala bi sklopiti savezništvo s nizom nezadovoljnika. Tu će vrlo važnu ulogu odigrati Milan Bandić koji sigurno ne podržava sadašnjeg predsjednika, međutim u prošlosti se sukobljavao i s Komadinom i sa Željkom Antunović.

Odluči li u ova dva i pol mjeseca, koliko je ostalo do svibanjske SDP-ove konvencije, Milan Bandić podržati budućeg Milanovićeva suparnika, borba za novog šefa socijaldemokrata mogla bi postati vrlo izjednačena i zanimljiva. Problem SDP-ove unutarnje opozicije je taj da još uvijek nisu pronašli kandidata koji će ući u borbu protiv Zorana Milanovića.