Ivo PukanićZoran Milanović je kao rijetko koji političar imao mnogo sreće i još više šansi u životu, i to zgusnutih u samo šest mjeseci. U tih pola godine, od dolaska na čelo SDP-a početkom lipnja 2007. pa sve do prošloga tjedna, mladi šef SDP-a imao je svoju sudbinu u svojim rukama. Srećom je došao do mjesta šefa SDP-a, zato što su tako mediji željeli, grčevito se boreći da nađu novo lice koje bi osvježilo političku scenu a samim time i njihove novine. Milanović to nije shvatio, nego si je umislio da je na to mjesto došao zahvaljujući svojoj pameti i Bogom danom misijom pobjede nad HDZ-om. Rekao bi jedan moj prijatelj, "malo ga je odnijelo". Kada je dobio takvu šansu, za kojom rukovodeći partijski kadar slini desetljećima, naš Zoran, umjesto da se okruži prvom ligom ljudi, koji bi mu znali pokazati put jer ga sam nije vidio, okružio se mediokritetima, koji još uvijek barataju s dvije do tri kumrovečke fraze, ne shvaćajući koliko je vremena prošlo a da to oni uopće nisu primijetili.

Umjesto da krene odmah u ujedinjavanje ljevice i u promjene zasnovane na tom ujedinjenju, on je krenuo u egoističnu solo bitku. Mogu misliti kako su u HDZ-u trljali ruke kada su vidjeli Milanovićevu taktiku - postizborna koalicija ljevice i odustajanje od borbe za dijasporu. U Milanovićevoj modificiranoj verziji bajke umjesto zlatne ribice koja daje tri želje u glavnim ulogama su tri zlatne ribice od kojih svaka ispunjava po jednu želju. Prvu zlatnu ribicu, koja mu je sama uskočila u akvarij, Milanović je šutnuo bahato van iz akvarija, ne shvaćajući da se već na početku prošloga ljeta mogao instalirati kao neprijeporni lider ljevice i tako krenuti na valu najavljenih promjena na izbore. Iza leđa bi ga suportirao snažni Čačić, koji je bio svjestan da pojavom Milanovića može zaboraviti na premijersko mjesto. U razgovoru s njim u to sam se i sam uvjerio prošloga ljeta, nakon izborne konvencije SDP-a. Budući lider HNS-a bio je svjestan svoje pozicije i sasvim spreman za koalicijski dogovor u kojem bi se on povukao kao premijerski kandidat, zadovoljan potpredsjedničkim mjestom u budućoj vladi odgovornim za gospodarstvo. Kada sam nekako u to vrijeme, vozeći se sa Zokijem u njegovu passatu, pitao tada već izabranog novog šefa SDP-a zašto ne ide u koaliciju s HNS-om, dosta mi je bahato odgovorio da će i bez njih pobijediti HDZ te da će s Čačićem napraviti tek postizbornu koaliciju. Malo sam ga čudno pogledao, dok je on manevrirao gračanskim ulicama, ne vjerujući što to čujem. No on je to tako samouvjereno rekao da sam shvatio kako je potpuno siguran u ono što govori.

Uhvatio sam sebe u misli - Ivice, pa ti si možda budala kada misliš da SDP bez predizborne koalicije s HNS-om neće pobijediti HDZ. U jednom trenutku posramio sam se kako pogrešno predviđam i ocjenjujem stvari, jer na Milanovićevu čvrstu tvrdnju o pobjedi bilo bi glupo bilo što komentirati. Krajnjim naporom, prozborio sam kroz zube: "Kaj si siguran u to?" "Pa naravno, Puki, to ti je čista matematika. Razguzit ćemo debelog šupka!" Uvijek sam se divio tako samouvjerenim ljudima jer, moram priznati, možda zbog kompleksa male sredine, koji vjerojatno vučem iz Velike Gorice, neprestano sam i u svakoj prilici prilikom donošenja odluke preispitivao sebe i razgovarao sa što više različitih ljudi, kako bih stvorio svoje mišljenje. Niti sada nisam siguran je li to bio rezultat mudrosti ili potreba da odgovornost za eventualni neuspjeh i debakl podijelim sa što više ljudi. Takvo preispitivanje nisam vidio kod Milanovića. Pomislio sam, vidiš, Ivice, to razlikuje tebe koji si odrastao u Turopolju i ove dečke koji su odrasli u "gradu". A "grad" je za nas iz Gorice uvijek bio sinonim za Zagreb, za nešto veliko i nedostižno, nešto od čega nas je dijelilo 12 stanica ZET-ova zglobnog autobusa. Na Milanovićevu žalost, bio sam u pravu, i prva zlatna ribica, koja mu je dala šansu da postane lider ljevice, otišla je. No nenadano se pojavila druga, koja ga je mogla abolirati i pokazati velikim, mudrim i velikodušnim čovjekom.

Kao nekim čarobnim štapićem, pojavilo se pitanje dvaju mjesta potpredsjednika Sabora koja pripadaju opoziciji. Umjesto da napravi gestu te javno obznani i prije nego što se postavi to pitanje, da ispravlja pogrešku i da to drugo mjesto nudi HNS-u, Milanović se kao uvrijeđena piljarica na placu svađa oko dvije, tri kune više za celer. Umjesto da je pokazao državničku gestu i rekao: "Vesna, znam da ćeš dostojno i dobro, kao što i priliči jednoj poštenoj ljevici, zastupati interese ujedinjene ljevice na mjestu potpredsjednice Sabora", mladi šef SDP-a se ide svađati i ciganiti za to mjesto. Velikodušna gesta ustupanja tog mjesta HNS-u ponovo bi ga lansirala kao prirodnog ujedinitelja cijele oporbe. Jedna od većih njegovih gluposti koje sam čuo bila je izrečena prije dan-dva, kada je u svojoj bahatoj maniri izjavio - zašto da oni daju drugo potpredsjedničko mjesto HNS-u kad je ta stranka osvojila sedam zastupničkih mjesta a SDP pedeset i osam! Zar ne shvaća da je upravo za tih "bijednih" sedam mjesta izgubio izbore a Sanader ih dobio? Zar ne shvaća da je tih sedam mjesta u određenim prilikama, kao što je bila ona kad je Mesić morao povjeriti mandat za sastavljanje Vlade, vrijedilo koliko i njegovih pedeset i osam? I tako je Milanović profućkao i drugu zlatnu ribicu. Ne vjerujem u bajke, u kojima se uvijek pojavi i treća ribica, da bi ispunila želju. Mislim da Milanoviću i njegovu "timu" ne bi bilo dostatno niti ribogojilište zlatnih ribica da dođu do cilja. Stoga, bojim se da su mu dani na mjestu šefa SDP-a odbrojani. Spasiti ga može jedino nejedinstvo njegovih neistomišljenika, koji svakim danom skupljaju sve više hrabrosti i javno istupaju protiv njega. Iako za sada tajanstveno šuti, po meni jedini izgledni kandidat za novog predsjednika SDP-a je Željka Antunović. Nakon što je pod svoje stavila Dalmaciju, treba učiniti i najvažniji korak - sklopiti pakt s Milanom Bandićem. Iako njihovi odnosi nisu idilični, ako žele preživjeti i nakon toga učvrstiti svoje pozicije, moraju djelovati zajedno. Koliko ih poznajem, a mislim da ih poznajem dobro, njima će biti dovoljna samo jedna zlatna ribica da iskoriste šansu.