Tehnološki zaostao kokpitU Ministarstvu obrane na pomolu je veliki skandal oko kupnje 10 novih ruskih helikoptera Mi-171Š vrijednih 65 milijuna američkih dolara. U prva dva pristigla helikoptera registracijskih oznaka H-220 i H-221 nakon samo nekoliko sati leta pokvarile su se glavna i pomoćna radiostanica, ukupno četiri. Komunikacijski i navigacijski uređaji bitni za standarde NATO-a nisu kompatibilni s ruskima i događaju se problemi, integracija sklopova je nefunkcionalna za pilotsko korištenje osobito kad je riječ o instrumentalnom letenju, ne postoji FMS odnosno uređaj za programiranje leta koji je u vezi s autopilotom.

Iako su piloti zahtijevali kvalitetna helikopterska sjedala, koja će im spašavati kralježnicu pri jačim udarima, ona su na razini od prije 20 godina, odbijena je ugradnja klima-uređaja, što će se osobito osjetiti ljeti, helikopteri nemaju glass cockpit, odnosno nekoliko višefunkcionalnih LCD monitora koji pregledno prikuju rad desetak instrumenata koji su inače na komandnoj ploči. U helikopteru valjaju jedino GPS sustav i radar.

Da je nabava novih helikoptera vrlo netransparentna govori i činjenica da su na specifikaciji potrebne opreme radila samo nekolicina pripadnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Usto, Nacional je od izvora bliskih transportnoj eskadrili doznao da pokusni pilot helikoptera Hrvatskog ratnog zrakoplovstva od trenutka dolaska prvih helikoptera Mi-171Š uopće nije pozvan da njima leti, što je velika glupost i propust, jer su upravo pokusni piloti zaduženi da provjere, ispitaju ispravnost i funkcionalnost svih uređaja i sklopova u helikopteru i daju mišljenje o tome. Pokusni pilot morao je odmah nakon sklapanja helikoptera iz Rusije biti prvi koji će poletjeti, ali tako nije bilo. Piloti 28. helikopterske eskadrile smatraju da je sve što su zatekli u novom helikopteru jako daleko od napredne tehnologije koju su očekivali. Najodgovorniji su za ovakav promašaj zapovjednici 28. eskadrile transportnih helikoptera iz Lučkog i bivši šef logistike Hrvatskog ratnog zrakoplovstva brigadir Mirko Ljevar, koji je odgovoran za cjelokupni projekt opremanja i dolaska helikoptera Mi-171Š u Hrvatsku. Sve na njima, pa i unutarnju opremu, Rusi su radili na temelju njegovih zahtjeva i nisu odgovorni za razinu opreme.

ZAPOVJEDNIK HRVATSKOG RATNOG ZRAKOPLOVSTVA general Vlado Bagarić jedini je zaštitnik Mirka Ljevara pa ga je prije nekoliko tjedanaBudući da su se helikopteri mogli opremiti svom traženom modernom opremom na temelju ruskog klirinškog duga, odnosno bez gotovine, dakle bez trošenja proračunskog novca, očito je sklopljen štetan ugovor. Hrvatski porezni obveznici uskoro će zbog propusta u opremanju izdvojiti milijune dolara u gotovini kako bi se novi helikopteri zaista pokazali novima, ne samo izvana nego i iznutra.

Zanimljivo je da je, i prije nego što su čelni ljudi MORH-a doznali za nezadovoljstva pilota opremom novog helikoptera, loše stanje novih letjelica bilo poznato direktoru tvrtke Informatika sistemi Đuri Sesaru. Doznali smo da je Sesar već u neformalnim kontaktima pokazao želju za modernizacijom tih helikoptera uz svoje posredovanje. Sesar je poznatiji po tome da je bio ključni čovjek u ugovaranju remonta hrvatskih helikoptera 2004., pri čemu su se, dokazano je, kršile brojne odredbe ugovora, a posljedice se i danas osjećaju, kao i u vrijeme kornatske tragedije kad nisu bila ispravna helikopterska vitla i dizalice za spašavanje naručene u vrijeme spornog remonta. Posljednjih deset godina Sesar je bio dobavljač neoriginalnih i bespotrebnih rezervnih dijelova za hrvatske letjelice s otpada diljem bivšeg SSSR-a. Preko Sesara su nabavljeni i nedavno pristigli školski zrakoplovi Zlin-242. Riječ je o čovjeku koji je itekako povezan sa svim važnim osobama u sustavu vojne nabave, prvenstveno zrakoplovstva. Ključno pitanje koje se u MORH-u ovih dana postavlja jest jesu li čelni ljudi Hrvatskog ratnog zrakoplovstva tražili ovakvu opremu na novim helikopterima upravo kako bi ubrzo po njihovu dolasku u Hrvatsku bila potrebna njihova modernizacija.

NA DVA NOVA HELIKOPTERA pokusni pilot nikada nije letio, što je nedopustivoBivši zamjenik šefa logistike Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i voditelj projekta dolaska Mi-171Š brigadir Mirko Ljevar osobito je bio povezan s Đurom Sesarom. Lani je uz Sesarovo posredovanje Ljevar na otpadu u nekoj od zemalja na području nekadašnjeg SSSR-a nabavio zastarjele sklopove za punjenje akumulatora za letjelice. Takve sklopove Zrakoplovni zavod iz Velike Gorice odbacio je već prije šest godina iz svojih hangara zbog zastarjelosti i i kupio digitalne.

Ali to nije spriječilo Ljevara da ošteti državni proračun. Ljevar je poznat i po tome što je za 35.000 USD nabavio, otprilike u isto vrijeme kad i punjače za akumulator, nosače za rakete R-60M na MiG-ovima što ih hrvatske oružane snage više nemaju, jer su otpisane prije četiri godine. U ovom slučaju ponovno je oštećen državni proračun bez posljedica za Ljevara.
Glavni Ljevarov zaštitnik je zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva general Vlado Bagarić, koji ga je i nedavno zaštitio, jer je Ljevar zbog svojih propusta trebao biti degradiran i premješten u zračnu bazu Zemunik. Umjesto toga Bagarić ga je ostavio da vodi trenutačno najvažniji projekt u zrakoplovstvu - nabavu novih helikoptera Mi-171Š.

MODERNA PILOTSKA kabina ruskog helikoptera Mi-171Sh u usporedbi s kabinom hrvatskog Mi-171Sh pokazuje potpuni promašaj Mirka LjevaraNedavno je ministar obrane Branko Vukelić najavio da se potpuno prekida praksa sudjelovanja posrednika u nabavi rezervnih dijelova za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i da će se svi dijelovi nabavljati od originalnog proizvođača, a remonti letjelica obavljati isključivo u zavodima koji imaju certifikat originalnog proizvođača. Međutim, sudeći po spomenutom, u MORH-u predstoji veliko pospremanje, ali ne uskoro, jer su se neki ljudi koji ne pripadaju obrambenom sustavu previše pozicionirali unutar njega uz pomoć djelatnih časnika. Da u hrvatskom obrambenom sustavu švrljaju razni mešetari, pokazuje još jedan svjež primjer. Potkraj prošlog tjedna izaslanstvo ruske državne tvrtke za promet naoružanjem Rosoboronoexport u Hrvatsku je došlo radi prikupljanja dodatnih informacija o natječaju za opremanje Hrvatskog ratnog zrakoplovstva novim višenamjenskim borbenim zrakoplovima. Hrvatski pregovarači shvatili su da je u njihovu izaslanstvu i Konstantin Nikolić koji predstavlja tvrtku ACM iz Zagreba, preko koje Rusi i pokušavaju prodati svoje zrakoplove. Nikolić je bio glavni čovjek državne agencije Alan, čiji je posao bio da nakon reklamacija i primjedbi Zrakoplovnog zavoda na kvalitetu dijelova za letjelice i nedostatak popratne dokumentacije za nevjerojatnih dan-dva donese novu dokumentaciju.

U listu Dnevnik od 10. prosinca 2004. objavljen o je niz kompromitirajućih podataka oko uloge Mirka Ljevara u nabavljanju letjelica i rezervnih dijelova za potrebe Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, tekst se poziva na bilješke Sigurnosno informativne službe MORH-aPosao Vojne obavještajno-sigurnosne agencije svakako bi bio otkriti kako je i gdje Nikolić radio te certifikate u tako brzom roku. Postoji li kakav ured ili garaža gdje se to radi, nitko nije provjerio. Riječ je o tome da je svaka druga ili treća nabava pričuvnih dijelova za helikoptere ili MiG-ove, koji pristižu u Zrakoplovni zavod, popraćena reklamacijom: ili su pričuvni dijelovi odbačeni, ili nemaju valjane certifikate, odnosno “putovnicu” na kojoj moraju biti svi izvorni podaci o godini proizvodnje, proizvođaču, roku uporabe i sličnome. Još 2001. Nikolić je došao uBRIGADIR Mirko Ljevar bio je šef projekta opremanja i nabave helikoptera Mi-171Sh Zrakoplovni zavod s bocom kisika za pilote MiG-ova, pri čemu je na boci bila upisana godina proizvodnje 1999., a on je donio list na kojem je kontrola boce obavljena 1998. O svemu tome za Nacional je prije nekoliko mjeseci podrobno govorio ruski inženjer Sergej Pan, bivši zaposlenik Zrakoplovnog zavoda u Velikoj Gorici koji je morao napustiti Hrvatsku pod pritiskom trgovaca i lovaca na provizije, jer su mu počeli prijetiti zbog njegova odbijanja da zaprimi falsificiranu dokumentaciju i dijelove za letjelice sumnjive kvalitete. Uklanjanju koruptivnog sustava nabave ne pridonosi ni ministar obrane Branko Vukelić svojim izjavama. U intervjuu Večernjem listu, na pitanje jesu li se u prethodnom mandatu nabavljali dijelovi sumnjiva podrijetla, poslao je potpuno pogrešnu poruku - da su mediji krivi što su uopće pisali o tome, jer im konkurentske tvrtke u nabavi dijelova dostavljaju takve informacije, a sve preko leđa Ministarstva obrane. Naravno, Vukelić nije htio priznati da je sustav potpuno zatajio u nabavi, jer bi posredno optužio svog stranačkog kolegu Berislava Rončevića. Umjesto toga, optužio je medije i konkurente na tržištu koji navodno dostavljaju informacije novinarima.

Konkurenti u borbi za poslove nisu mogli dostavljati informacije novinarima, jer su svi dosad objavljeni dokumenti o kriminalnom sustavu nabave došli u medije iz MORH-a i oružanih snaga, a ne iz ureda konkurentskih tvrtki. Upravo posrednike i lovce na provizije, spomenute konkurente, a ne izravnog dobavljača iz Rusije, birali su ljudi koji su i danas na čelnim položajima u MORH-u i oružanim snagama, s podužim dosjeom Vojnosigurnosne agencije, u rodbinskim vezama s dobavljačima i posrednicima. I prije, kao i danas, država je imala državnu agenciju i izravnog dobavljača, ali se nije radilo na takav način zbog osnovnog motiva - da što više ljudi u sustavu dođe do novca za sebe u tom poslu.