Objavljeno u Nacionalu br. 641, 2008-02-25

Autor: Eduard Šoštarić

USPJEH HRVATSKIH AKROBATA

Svjetska slava 'Krila Oluje'

AKROBATSKA SKUPINA Hrvatskog ratnog zrakoplovstva 'Krila Oluje', jedina u Europi koja leti na avionima PC-9 Pilatus, ove je godine pozvana na 20 aeromitinga po cijelom svijetu

'Krila Oluje' su u samo nekoliko godina postojanja promovirala Hrvatsku izvan njezinih granica mnogo bolje od hrvatskih diplomata'Krila Oluje' su u samo nekoliko godina postojanja promovirala Hrvatsku izvan njezinih granica mnogo bolje od hrvatskih diplomataNacional je nedavno posjetio pripadnike akrobatske skupine Hrvatskog ratnog zrakoplovstva “Krila Oluje” u zračnoj bazi Zemunik kod Zadra. Skupina je službeno utemeljena neposredno prije obilježavanja 10-godišnjice vojno-redarstvene operacije “Oluja” pa otuda i naziv “Krila Oluje”. Akrobatska skupina je osnovana kako bi, po uzoru na druge akrobatske skupine u svijetu, nastupala prigodom obilježavanja raznih obljetnica, kako vojnih tako i civilnih, ali i predstavljala hrvatske oružane snage i zemlju u svijetu na međunarodnim zrakoplovnim priredbama.

Ideja o utemeljenju skupine pojavila se još 1997. Tada je zapovjedništvo Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, promovirajući završetak obuke prvog naraštaja hrvatskih vojnih pilota, organiziralo letački program koji su izvela tri tek nabavljena zrakoplova Pilatus PC-9M, u kojima su letjeli piloti Stjepan Žabčić, Josip Njari i Miroslav Franjić. Akrobatska skupina svoje nastupe danas izvodi u formaciji od pet zrakoplova Pilatus PC-9 i jedina je takva u Europi: vođa skupine je pukovnik Miroslav Franjić, desni pratitelj satnik Eduard Krišto, lijevi pratitelj satnik Nenad Hasnek, repni pratitelj satnik Damir Barišić te solist satnik Matija Vrđuka, i svi su istovremeno nastavnici letenja na Učilištu hrvatskog ratnog zrakoplovstva u Zemuniku. Atraktivni 20-minutni program s letjelicama PC-9 koje se ne nalaze u sastavu niti jedne slične akrobatske skupine u Europi za samo tri godine postojanja skupine izazvao je zanimanje brojnih europskih i svjetskih organizatora zrakoplovnih priredbi za hrvatske pilote.

Već ove godine očekuje se barem 20 poziva organizatora zrakoplovnih priredbi iz cijelog svijeta za sudjelovanje “Krila Oluje”. Premda se donedavno smatralo kako je pilotski poziv predodređen za muškarce, u skupini je do prije nekoliko mjeseci pilotirala i jedna žena, satnik Dijana Doboš koju je prije nekoliko mjeseci zamijenio satnik Eduard Krišto. Zanimljivo, Dijana Doboš je bila jedna od triju žena u svijetu koja je letjela u nekoj od akrobatskih skupina, a uskoro će postati prva žena u svijetu koja će upravljati zahtjevnim protupožarnim zrakoplovima Canadair Cl-415, jer je trenutačno na osposobljavanju za taj tip zrakoplova. Na početku našeg posjeta koji nije obećavao letački program zbog loših vremenskih uvjeta, kiše i niske oblačnosti, Dijanu Doboš nismo zatekli u zrakoplovnoj bazi. Međutim, ipak se pojavila pri kraju našeg obilaska, kad je došla u posjet svojim kolegama. Tada smo doznali kako će svaki pripadnik skupine koji bude odlazio iz nje, kao što je učinila Dijana Doboš, za uspomenu ostaviti letačke rukavice uokvirene na zidu tako da će na jednoj od njih biti pokazana pozicija koju je imao u skupini. Tako su rukavice Dijane Doboš već na zidu i označavaju poziciju broj 3 kao desnog pratitelja. U prostorijama akrobatske skupine smještenim 100 metara od prvih hangara na pisti dočekali su nas vođa skupine pukovnik Miroslav Franjić i satnik Damir Barišić koji u skupini ima poziciju repnog pratitelja, što se smatra zamjenikom vođe skupine.


SATNIK Dijana Doboš odnedavno više nije član akrobatske skupine, a za uspomenu je kolegama ostavila letačke rukavice s brojem svoje pozicijeSATNIK Dijana Doboš odnedavno više nije član akrobatske skupine, a za uspomenu je kolegama ostavila letačke rukavice s brojem svoje pozicijeDvojica pilota iz skupine za to vrijeme odrađivala su posao nastavnika letenja s kadetima Učilišta hrvatskog ratnog zrakoplovstva a treći i najnoviji pripadnik, satnik Eduard Krišto, bio je na kontrolnom tornju i pratio obuku kadeta. Pukovnik Miroslav Franjić je najiskusniji pilot u skupini i jedan od njezinih utemeljitelja. Njegova uloga u programu je i najvažnija, jer mora biti potpuno staložen i smiren kako svojim postupcima ne bi doveo u opasnost ostale članove grupe. Ako on pogriješi, velika je vjerojatnost da će posljedice biti tragične, stoga je timski rad u skupini presudan kako za sigurnost letenja tako i za atraktivnost programa, o čemu je pukovnik Franjić rekao: “Program naše skupine je vrlo zahtjevan i traje od 15 do 20 minuta. Izvodimo program u formacijama romb, strijela, kocka i delta. U svakoj smo formaciji drukčije posloženi i u svakoj izvodimo razne figure kao što su petlja, kosa petlja, bure valjak, oštri zaokret, ruža, a sada i zvono. Uvijek ima dobrih ideja i tijekom izvođenja se pokušava napraviti nešto novo. Imena nekih figura su i za nas nepoznanica kad ih izvedemo.” Na to je satnik Damir Barišić dodao: “Akrogrupe postoje 50-60 godina, teško je danas izvesti nešto što drugi već ne rade. Do najnovije figure zvono, koja se izvodi s pet aviona, došli smo slušajući reakcije naše publike, uvažavali smo sugestije i njihova mišljenja, ali naravno i mogućnost letjelica na kojima letimo. Nisam siguran da itko danas u svijetu izvodi zvono s pet aviona u formaciji. Figuru smo nazvali ‘jingle bells’ jer smo je priredili u vrijeme Božića. Da smo se svojim programom dokazali pokazuje i podatak da ove godine očekujemo više od 20 poziva za nastup izvan Hrvatske.”

Kad je riječ o kriterijima za prijem pilota u akrobatsku skupinu, pukovnik Franjić je rekao kako je minimum 500-600 sati naleta na zrakoplovu te najmanje pet godina radnog staža kao nastavnika letenja. Članovi skupine su uglavnom isti ljudi nekoliko godina, jer je potrebno održati razinu iskustva i uvježbanosti. Primjerice, Turci i Talijani imaju skupinu s istim pilotima već deset i više godina. Amerikanci se mijenjaju svake tri godine, ali je prosjek u svijetu 6-7 godina. “Nemamo natječaj za popunjavanje skupine, prije svega treba znati kako tko diše, odnosno kakav je čovjek i kako funkcionira u timu. Tada ide provjera u zraku i kvalitetna procjena kandidata. Svi oni koji žele letjeti u akrogrupi moraju izvrsno upravljati zrakoplovom i istovremeno biti skloni grupnom letenju u uskoj formaciji jedan uz drugoga”, rekao je Miroslav Franjić.

Doznali smo kako akrobatske skupine nemaju pričuvu ako je potrebno zamijeniti nekog člana skupine zbog bolesti ili nečeg drugog. Ne može se predvidjeti tko se može razboljeti i na kojoj poziciji, a pričuvnog pilota se ne može osposobiti za sve pozicije. “Mi nismo imali takvih slučajeva, ali kad je riječ o drugim skupinama, ako se vođa skupine razboli, tada repni pratitelj preuzima njegovu ulogu i leti jedan zrakoplov manje u skupini”, rekao je satnik Barišić.

HRVATSKA AKROBATSKA SKUPINA 'Krila Oluje'  zajedno s francuskim i turskim pilotima prigodom održavanja zrakoplovnog mitinga 2006. u Rumunjskoj HRVATSKA AKROBATSKA SKUPINA 'Krila Oluje' zajedno s francuskim i turskim pilotima prigodom održavanja zrakoplovnog mitinga 2006. u Rumunjskoj Zanimalo nas je gdje je skupini bilo najteže letjeti s obzirom na teren o čemu je nešto više rekao Miroslav Franjić: “Grobnik u blizini Rijeke prilično je težak teren, jer su okolo uzvisine, za razliku od većine ostalih aerodroma u nizini. Usto, na području Grobnika je i dosta dalekovoda. Naši radijusi su zbog toga veliki pa se moramo prilagođavati, a publika neki put i negoduje zašto nismo bliže i niže i tome slično. Smatram da je Grobnik najteži teren za izvođenje akrobatskog programa. Prošle godine smo bili u Dubrovniku. Koliko god teren izgledao lijep i ružičast, za nas je Dubrovnik bio umjereno težak, jer je organizator postavio VIP tribine na čudan položaj i morali smo se prilagođavati tome zato što je konfiguracija terena takva da možete raditi samo s jedne strane, s druge su Srđ i grad. Publika je imala mali vidokrug pa se program skraćivao, rezao.”

Pripadnici skupine smatraju kako je sadašnji optimum upravo pet zrakoplova na kojima lete, možda maksimalno šest, i ne razmišljaju o proširenju skupine jer su svjesni da, iako se očekuje veće izdvajanje sredstava za nabavu novih letjelica, “Krila Oluje” nisu prioritet. Kolika je popularnost skupine izvan granica Hrvatske pokazuje i podatak da je skupinu već nekoliko puta posjetio Katsuhiko Tokunaga, vjerojatno najpoznatiji svjetski “air to air” fotograf vojnih zrakoplova i službeni fotograf nekoliko svjetskih proizvođača zrakoplova. Posljednji je put Tokunaga boravio u Hrvatskoj početkom veljače 2008., kako bi snimao za potrebe izdavanja monografije o Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu. U posljednjih dvadesetak godina akrobatsko letenje je zbog atraktivnosti letačkog programa i pristupačnosti dolaska većem broju posjetitelja znatno pridonijelo razvoju zrakoplovstva. Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća popularnosti akrobatskog letenja nesumnjivo je pomoglo zajedničko pojavljivanje vojnih letjelica donedavnih neprijatelja SAD-a i Rusije na jednome mjestu, što je bilo nezamislivo još od 1945. Velik dio zrakoplovnih vojnih baza u istočnoj Europi je nakon pada komunizma zatvoren, pa se dobio dodatan prostor za širenje zrakoplovnih priredbi takvog tipa.

Na takvim se priredbama tijekom proljetnih i ljetnih mjeseci zna okupiti i po nekoliko stotina tisuća ljudi, ponajviše obitelji s djecom. U neposrednoj blizini aerodromske piste, gdje se s jedne strane odvija letački program, a s druge obilaze izloženi zrakoplovi, priređuju se cjelodnevni piknici, a u stankama programa fotografiraju se zrakoplovi, ljudi razgovaraju s vojnim pilotima o svemu što ih zanima, moguće je zajedničko fotografiranje, traže se autogrami za uspomenu.

Međutim, nije rijetko da na takvim priredbama bude i tragičnih posljedica s ljudskim žrtvama. Organizacija takvih priredbi je vrlo zahtjevna i akrobatsko letenje je vrhunac osposobljenosti i izdržljivosti za sve pilote, pa je vrlo brzo steklo kultni status među njima, jer se nastupi uvježbavaju i nekoliko mjeseci. S druge strane, jedan dio akrobatskih skupina uz logističku i organizacijsku pomoć svojih vlada napravio je izvrsnu promociju svojih zemalja koristeći se svojim nastupom i godišnjim proračunom koji može iznositi i stotinjak milijuna američkih dolara.

Nažalost, takvom logistikom i organizacijom ne može se pohvaliti hrvatska akrobatska skupina “Krila Oluje” koja svoj atraktivni program izvodi na zrakoplovima Pilatus PC-9, osobito ne kad je riječ o međunarodnim zrakoplovnim priredbama. Već se mjesecima primjerice, zbog neispravnosti ne može osigurati korištenje transportnih zrakoplova An-32B za prijevoz skupine tehničara koji prate hrvatsku akrobatsku skupinu. Nadalje, zbog sudjelovanja hrvatskih vojnih zrakoplova PC-9 izvan Hrvatske mora se dobiti odobrenje ministra obrane i predsjednika države, pa se često zbog birokratskih zapreka zakasni s takvim odobrenjem i onda se mora otkazati nastup kao što se dogodilo kada je stigao poziv iz Dubaija gdje je organizator bio spreman poslati charter zrakoplov po skupinu kako bi bila transportirana do Dubaija. Prošlih je godina nastup hrvatske akrobatske skupine u inozemstvu više puta otkazan nego što je skupina nastupala, i to upravo zbog birokratskih prepreka.

Moglo bi se reći da bi Hrvatska trebala izdvojiti zaista minimalne troškove za dobivanje velikog publiciteta i promocije u inozemstvu, to više jer u Europi samo hrvatska skupina akrobatskih pilota leti na zrakoplovima PC-9, a organizator plaća sve troškove. Promidžba hrvatske akrobatske skupine u marketinškom smislu također je neorganizirana, osobito kad je riječ o Hrvatskoj turističkoj zajednici koja još uvijek nije na odgovarajući način pomogla petorici hrvatskih pilota i nije prepoznala njihovu ulogu u promociji Hrvatske izvan njezinih granica. Sve se svodi na to da se skupina samoinicijativno organizira i pokuša pribaviti promidžbene materijale o Hrvatskoj iz tzv. Fonda akrobatske skupine. Program skupine bio bi mnogo atraktivniji kad bi se na zrakoplove ugradile interne instalacije za ispuštanje dima. Za pet zrakoplova instalacija bi iznosila 350 tisuća eura, što i nije previše ako se zna kako čelni ljudi Hrvatskog ratnog zrakoplovstva troše proračunska sredstva.

Letački program

ATRAKTIVNE FOTOGRAFIJE hrvatske akrobatske skupine napravio je svjetski poznati fotograf Katsuhiko TokunagaATRAKTIVNE FOTOGRAFIJE hrvatske akrobatske skupine napravio je svjetski poznati fotograf Katsuhiko TokunagaZahtjevan letački program traje oko 20 minuta i "Krila Oluje" ga izvode u formacijama romb, strijela, kocka i delta. U svakoj se formaciji drukčije raspoređuju i izvode različite figure kao što su petlja, kosa petlja, bure valjak, oštri zaokret, ruža, a sada i zvono. Posljednja figura zvono nastala je spontano osluškivanjem reakcija gledatelja i trenutačno u svijetu ne postoji formacija od pet letjelica koja izvodi takvu figuru. Program hrvatskih pilota je zanimljiv i zbog toga jer u Europi trenutačno nema akrobatske skupine koja leti na zrakoplovima PC-9.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika