ODLUČNA I DISCIPLINIRANA Tilda Swinton svoju marljivost i odlučnost pripisuje tome što je odgojena u vojničkoj obiteljiTilda Swinton, 47-godišnja škotska glumica, osvojila je u nedjelju uvečer svog prvog Oscara za najbolju sporednu ulogu, i to za onu u filmu “Michael Clayton”. Osim što ju je nagradila američka filmska akademija, istu nagradu za istu ulogu dobila je prije deset dana i od britanske filmske akademije, nekoliko američkih udruženja filmskih kritičara također ju je proglasilo najboljom, tako da nema sumnje da je Tilda Swinton zaslužila Oscara. Odjevena u Lanvinovu haljinu, Tilda Swinton je u svom govoru rekla da će Oscara dati svom agentu Brianu Swardstromu koji ju je nagovorio da dođe u Ameriku. Uzela je kipić u ruke i rekla: “Imam agenta koji je pljuniti Oscar. Isti oblik glave i, moram reći, stražnjice.” Swardstrom je agent glumaca kao što su Edward Norton, Bill Paxton, Frances McDormand, Diane Lane i Jennifer Jason Leigh i prije pet godina brojni filmski magazini proglasili su ga agentom koji najbolje prepoznaje glumce u usponu. U slučaju Tilde Swinton to se definitivno potvrdilo jer je ona, zahvaljujući njemu, 2000. godine došla u Ameriku.

Do tada, Tilda Swinton je bila poznata samo kao britanska glumica egzotičnog izgleda koja se proslavila radom s Derekom Jarmanom, britanskim redateljem koji je 1994. umro od AIDS-a. Prvi uspjeh u Americi postigla je filmom “Ljubav bez izlaza” iz 2001. za koji je bila nominirana za Zlatni globus i u kojem joj je partner bio Goran Višnjić. I dok je Višnjić stagnirao, Swinton je napredovala ulogama u filmovima “Nebo boje vanilije” s Tomom Cruiseom, “Adaptacija” s Nicolasom Cageom i Meryl Streep, “Constantine” s Keanuom Reevesom, “Slomljeno cvijeće” s Billom Murrayjem i “Kronike iz Narnije”. Paralelno je glumila i u malim, niskobudžetnim filmovima, a ulogom u filmu “Michael Clayton” s Georgeom Clooneyjem potvrdila se kao vrhunska glumica. O svemu tome razgovarali smo s Tildom Swinton prije dva tjedna u Berlinu ekskluzivno za Nacional, kada je tek saznala da se prekida štrajk hollywoodskih scenarista te da će se dodjela Oscara ipak održati.

Nije samo filmska karijera Tilde Swinton uzbudljiva, nego i njezin privatni život. Ona je u braku sa 68-godišnjim škotskim slikarom Johnom Byrneom s kojim ima desetogodišnje blizance Xaviera i Honora. Odnedavno je, uz dopuštenje svog supruga, u vezi i sa Sandrom Koppom, 29-godišnjim slikarom kojeg je upoznala na snimanju filma “Kronike iz Narnije”.

NACIONAL: Nedavno ste rekli da biste voljeli biti filmski novinar. Da je tako, što biste sada napisali o posljednjih šest mjeseci u karijeri Tilde Swinton?
- To bi bilo nešto vrlo osobno i ekskluzivno, i napisala bih da, iako sada izgleda da Tilda Swinton konačno ima karijeru, to nije istina. Ona se još uvijek bori i nosi sa svim lošim stranama glumačkog posla. Iskreno, u ovom trenutku sam jako sretna jer kao da se nalazim u blaženom stanju. S jedne strane, razgovaramo o mom novom filmu “Julia” na koji sam iznimno ponosna, a s druge strane, u Americi, Hollywood Reporter je na naslovnoj stranici objavio moju sliku i priču o filmu “Michael Clayton”. Uloga u filmu “Michael Clayton” pomoći će u prepoznavanju malih filmova u kojima glumim, a to je za mene ostvarenje sna. Dakle, i osvajanje Oscara pomoći će mojim drugim manjim filmovima. Daleko od toga da ja nisam ponosna na film “Michael Clayton”, ali pri dobivanju te uloge imala sam sreće, tako da često kažem da uspjeh tog filma nema veze sa mnom.

---

NACIONAL: Kada to kažete, izgleda kao da ste još uvijek zaljubljenica u film, više nego što ste filmska zvijezda.
- Naravno. Ja sam veliki ljubitelj filma koji se sada nalazi u apsurdnoj situaciji. Stalno me stavljaju u situacije o kojima ne znam ništa. Primjerice, nikada u životu nisam gledala dodjelu Oscara u TV-prijenosu, nikada nisam prisustvovala dodjeli Oscara, ne znam značenje te nagrade, ali pozvana sam i moram doći na tu ceremoniju.

TILDA SWINTON u filmu 'Michael Clayton' glumi odvjetnicu koja brani veliku korporaciju od teških optužbiNACIONAL: S obzirom na to da ste rekli kako nikada ne planirate ništa u svojoj karijeri, onda nije ni čudno što ste sada iznenađeni najnovijim događajima.
- Tu i tamo postoje neki planovi. Zapravo, uvijek pokušavam planirati, i kada bi se moji planovi ostvarili, onda bi izgledali ovako - uloge u beskrajno velikom broju malih, nezavisnih filmova za koje bi se lako pronašli financijeri i distributeri i koji bi se stalno pojavljivali na filmskim festivalima. No to nije moguće jer je financiranje nezavisnih filmova postalo sve kompliciranije. To vam izgleda kao da posijete sjeme, čekate da plodovi izrastu, a onda se pojavi korov koji uništi sve što ste zasijali. Zato sam u posljednjih nekoliko godina otvorena za suradnju s različitim redateljima i malih i velikih filmova koji uspiju pronaći financijere. Ne moraju biti nužno Amerikanci, prije “Michaela Claytona” snimila sam film “The Man from London” koji je režirao mađarski redatelj Béla Tarr, a novi film “Julia” režirao je Francuz Erick Zonca. S druge strane, postoje filmovi velikih filmskih kompanija u kojima je sve unaprijed osigurano, u kojima ja ne moram pomagati da se nađe novac. Nisam morala pomagati ni Tonyju Gilroyu, redatelju “Michaela Claytona”, ni braći Coen s kojima sam upravo završila snimanje filma “Burn After Reading”. Oni su me nazvali, pitali bih li prihvatila ulogu u njihovu filmu, i ja sam pristala. Međutim, prihvaćanje uloga u filmovima velikih filmskih kompanija nije dio mog plana. To je samo prihvaćanje pozivnice za sudjelovanje na velikom tulumu.

NACIONAL: Većina glumaca uživa u opuštenom snimanju velikih filmova gdje je sve unaprijed isplanirano. Otkud vaša želja da glumite u financijski nesigurnim filmskim projektima koji se snimaju sedam dana u tjednu kako bi se film što prije završio te se tako uštedio novac?
- Ja sam kći vojnika, a to je odličan preduvjet za rad na filmu. Čim dolazite iz vojne obitelji znači da ste odgajani u vojničkom stilu, vrlo ste tvrdi i ustrajni, a to vam dobro dođe pri snimanju nezavisnih filmova. Satima snimate bez stanke i nikada se ne žalite.

NACIONAL: Međutim, vaši sljedeći filmski projekti su daleko od nezavisnih. U filmu “Burn after Reading” braće Coen glumite s Bradom Pittom i Georgeom Clooneyjem a nakon toga slijedi film “The Curious Case of Benjamin Button” redatelja Davida Finchera, ponovo s Bradom Pittom i Cate Blanchett u glavnim ulogama.
- Točno je da sada snimam filmove za velike kompanije s velikim proračunima, ali sve te filmove režiraju redatelji koji vole eksperimentirati, a David Fincher je upravo takav. Oni su po svom filmskom izričaju vrlo slični meni, koja sam odrasla glumeći u eksperimentalnim filmovima Dereka Jarmana. Istina je da takvi filmovi stoje više od 100 milijuna dolara, ali najveći dio tog novca troši se na specijalne efekte u njima. Sve što vam mogu reći o filmu “The Curious Case of Benjamin Button” jest to da je nevjerojatan i da će se do kraja ove godine početi prikazivati u kinima. Film se temelji na priči F. Scotta Fitzgeralda o čovjeku koji je rođen star i koji odrasta tako da postaje sve mlađi. Film izgleda kao golemi omnibus o životu jednog čovjeka koji prolazi kroz različite faze, upoznaje različite ljude i doživljava nevjerojatna iskustva. Ja glumim jednu od osoba koje on upoznaje. Film se trenutačno dovršava, vidjela sam neke scene filma u kojima Brad Pitt ima 90 godina, i izgleda stravično dobro.

NACIONAL: Spomenuli ste Dereka Jarmana i odrastanje u britanskim filmovima. Čini se da danas britanska kinematografija zaostaje i da je sve manje takvih redatelja, zar ne?
- Postavite samo jedno pitanje - zašto više ne snimam u Velikoj Britaniji? Sav problem je u novcu i u politici stvaranja filmova. Nekad je postojao British Film Institute koji nije bio zadužen samo za financiranje filmova nego i za otkrivanje autora kao što su Derek Jarman, Peter Greenaway, Terence Davies, Sally Potter. Tim autorima Institut bi dao 200 tisuća funti i rekli bi im: “Nije mnogo, ali smo sigurni da će vam pomoći da snimite prvi film, a nakon toga ćete lakše doći do svog sljedećeg filma. Zato uzmite novac i razvijte ideju za film.” Na temelju toga stvorena je kultura filma u Velikoj Britaniji. I onda se sve promijenilo, British Film Institut je prestao funkcionirati na taj način prije desetak godina, u vrijeme dok ga je vodio Alan Parker. Stvoren je UK Film Council, vladino tijelo čiji je suosnivač lutrija, a što je povezano s proračunom Ministarstva turizma. Dakle, kada tražite novac za snimanje filma, onda morate objasniti kako će film obilježiti i predstaviti Veliku Britaniju, što god to značilo, i morate dokazati da ćete s filmom ostvariti profit. Problem je u tome što se sve vrti oko tog jednog tijela i nema prostora za manevriranje. Ta politika zanemaruje i protivi se umjetničkim filmovima. Danas bi bilo nemoguće da Derek Jarman i Peter Greenaway dođu u UK Film Council i dokažu da će njihov film ostvariti profit. To je čisto ludilo. Zato se britanska filmska kultura sada nalazi u stanju u kojem se nalazi. Televizija se također promijenila, kao i u cijelom svijetu, te se sada stvara pritisak kako bi britanska filmska industrija doista bila industrija. Moje ponizno mišljenje je da je britanska filmska kultura premala da bi postala industrija.

DOBITNICI OSCARA ZA NAJBOLJU GLUMU Daniel Day-Lewis, Tilda Swinton, Marion Cotillard i Javier BardemNACIONAL: Sa sljedećim filmovima koje smo spomenuli i vi postajete dio filmske industrije, one američke. Imate li pripremljen plan za bijeg iz te situacije?
- Za mene su ti filmovi benzin za pokretanje malih, nezavisnih filmova. Brad Pitt i George Clooney su moji prijatelji i to prijateljstvo već pomaže da se pronađu financijeri za male filmove u kojima glumim. To prijateljstvo je pomoglo financiranju talijanskog filma koji počinjem snimati ovog ljeta a koji režira gotovo nepoznati talijanski redatelj Luca Guadagnino. Moja je sreća što velike filmske kompanije posljednjih godina angažiraju redatelje kao što su Spike Jonze i David Fincher jer ti redatelji žele raditi sa mnom. Godinama prije, te su kompanije angažirale neke druge redatelje koji nisu željeli raditi sa mnom nego s nekim drugim glumcima. Dakle, nije Muhamed došao brdu nego je brdo došlo Muhamedu.

NACIONAL: Jedan od vaših sljedećih projekata je i film “Phantasmagoria: The Visions of Lewis Caroll” koji režira glazbenik Marilyn Manson. Tko je kome prišao pri tom projektu?
- Redatelji zovu mene, a ne ja njih, i takav je slučaj bio i s Marilynom Mansonom. Na temelju našeg razgovra shvatila sam da on može biti i te kako dobar redatelj. Vrlo je inteligentan, ima smisla za film i poznaje rad pisca Lewisa Carolla. Bila sam iznenađena kad mi je zazvonio telefon i kad sam čula “Manson ovdje”, ali sam bila zadovoljna našim razgovorom.

NACIONAL: Nekoliko puta ste rekli da ne biste postali glumica da nije bilo redatelja Dereka Jarmana. Koja je bila njegova uloga?
- Derek Jarman je od svih nas s kojima je surađivao stvorio filmaše, bili to glumci, snimatelji ili dizajneri odjeće, napravio nas je odgovornima. Radili smo kao tim i svi smo bili odgovorni za film koji stvaramo. U devet godina snimila sam sedam filmova s Jarmanom. Zahvaljujući njemu stvorila sam naviku koja je i danas u meni. S njim sam otkrila kako da budem glumica na način na koji mi to odgovara. Prije nego što sam ga upoznala mislila sam da je nemoguće naći film i radni okoliš koji mi odgovara. Nisam ga mogla naći u kazalištu kao ni u filmskoj industriji. A onda se pojavio on; da se nije pojavio, ne znam čime bih se bavila.

Komercijalni uspjesi

Prvi uspjeh u Americi Tilda Swinton postigla je filmom “Ljubav bez izlaza” iz 2001. Swinton je napredovala ulogama u filmovima “Nebo boje vanilije” s Tomom Cruiseom, “Adaptacija” s Nicolasom Cageom i Meryl Streep, “Constantine” s Keanuom Reevesom, “Slomljeno cvijeće” s Billom Murrayjem i “Kronike iz Narnije”.