"Ipak se kreće", možda je ovih dana Ivi Sanaderu pala na pamet poznata Galileova izreka, kada je iz Bruxellesa stigla vijest da će Hrvatska ipak nastaviti pregovore s Europskom unijom. Teško je znati kako se Sanader osjećao jer je sam kriv za ZERP i užasno odugovlačenje u pregovorima, ali sada iz sjedišta EU napokon stižu, koliko-toliko pozitivne vijesti. Još je to daleko od povoda za optimizam, međutim Hrvatska više barem ne izgleda poput države koju Europa drži u karanteni i ne pušta ju blizu prije nego ozdravi.

Hannes Swoboda, austrijski socijalist i izvjestitelj Europskog parlamenta još jednom je napravio veliku stvar za Hrvatsku. Prošlog ljeta javno je zagovarao da hrvatsko-slovenski spor treba rješavati međunarodnom arbitražom, a sada je progurao amandman prema kojem ZERP predstavlja bilateralni spor, a ne sukob Zagreba i Bruxellesa. U diplomatskim gabaritima, ovo je jasna poruka europskih zastupnika upućena Slovencima da prestanu toliko gnjaviti. Uostalom, sve je na tragu nedavne kolumne iz Financial Timesa u kojoj se Ljubljanu kritiziralo da predsjedanje EU, prilično nekorektno koristi za vlastite ciljeve.

OK, Hrvatska je uspjela izbjegnuti najgori scenarij i zbog tri kilograma srdela i dvije lignje ući u sukob s Europskom unijom, ali to ne umanjuje činjenicu da Sanader i njegova ekipa još uvijek nisu sasvim sigurno što treba raditi. Hrvatskoj nisu krivi Slovenci jer u proteklih 12 mjeseci nije zatvoreno niti jedno jedino pregovaračko poglavlje, a ocjene o stupnju korupcije, neefikasnom pravosuđu ili prevelikim subvencijama u pojedine gospodarske sektore, tek su neznatno blaže nego prije nekoliko godina. Treba biti otvoren: za zastoj u pregovorima samo djelomično su odgovorne zemlje kao što je Slovenija, ali daleko najveća krivnja je na sadašnjoj državnoj administraciji, od loših lokalnih vlasti, preko sporih i lijenih saborskih zastupnika pa do ureda premijera u kojem očekuju da se problemi riješe sami od sebe.

Da bi se situacija promijenila neophodno je postići istinski nacionalni konsenzus, a preduvjet je suradnja dvije vodeće stranke HDZ i SDP. U tom smislu, Zoran Milanović je dobro reagirao najavom da će podržati Sanadera i vladu u pokušajima pregovora s Unijom. Njegova najava dobila bi kudikamo snažniji efekt da ju je Milanović izrekao s položaja čelnika Saveza za Europu, ali šef opozicije se tjednima bespotrebno sukobljavao s HNS-om, i osobno je zaslužan (čitaj:odgovoran) jer je ova značajna sinekura na kraju pripala Vesni Pusić.

Bez obzira na ovakve taktičke propuste, pozitivna je potpora Socijaldemokratske partije ulasku Hrvatske u EU i NATO. Završetak pregovora do sredine 2009. postaje imperativ, i eventualni kiks predstavljati će golemu mrlju na političkoj biografiji Ive Sanadera, ali štetu će osjećati cijela Hrvatska. Zato suradnja Sanadera i Milanovića postaje imperativ u kojem i jedan i drugi moraju obuzdati vlastite taštine.