Slikar Trebotić ispred skica za novi zastor riječkog HNK; tvrdi da ne bi radio 'Jadranski triptih' da ne voli Rijeku, a o svom slikarstvu kaže da je mediteransko i jadranskoSlikar Matko Trebotić ponovno se prihvatio posla na izradi još jednog svečanog kazališnog zastora. Nakon što je 2005. oslikao zastor za HNK Split, 2007. za Kazalište Marina Držića u Dubrovniku, u dogovoru s poglavarstvom Rijeke Trebotić je počeo skicirati svečani zastor za riječki HNK Ivana pl. Zajca. Riječkim zastorom Trebotić će zaokružiti “Jadransku trilogiju“, oslikavši kazališne zastore u Splitu, Dubrovniku i Rijeci. Međutim, nisu svi u Rijeci tu Trebotićevu ideju, koju je donacijom podržala i Zagrebačka banka, dočekali s odobravanjem. Neki riječki umjetnici i zaposlenici riječkog HNK ogorčeni su time što se oslikavanje svečanog zastora prepušta umjetniku izvan Rijeke.

“Iznenađen sam negodovanjem kolega iz Rijeke, ali ni na koga se ne ljutim”, kaže Trebotić. “Pokušavam razumjeti ljude koji misle da bi zastor u Rijeci trebao raditi čovjek iz te sredine. Da ne volim Rijeku, ne bih radio 'Jadranski triptih'. Moje slikarstvo je mediteransko i jadransko, južnohrvatsko, to je dio mog umjetničkog senzibiliteta, te boje najbolje poznajem. Nikad ne bih mogao raditi zastor za kazalište iz drugog dijela Hrvatske ili Europe. Kad bi mi netko sutra ponudio, odbio bih raditi zastore za zagrebački HNK. Ne zato što Zagreb ne volim, nego zato što umjetnički ne korespondiram s onim što zagrebačka sredina stoljećima baštini i traži. Taj zastor ne bi mogao biti umjetnički autentičan kao jadranski. Osim poziva iz Rijeke da oslikam zastor, morao sam imati i svoj unutarnji poziv, uvjerenje da radim nešto što duboko osjećam.”
I prema prvim skicama zastora za riječki HNK, koje je ekskluzivno ustupio Nacionalu, vidljivo je da će Trebotić i dalje produbljivati mediteransku duhovnost: “Na riječkom zastoru neće biti ni jedne priče, bit će protkan notama velikog Riječanina Ivana pl. Zajca i u nj će biti ucrtani prvi glagoljski tekstovi. Kako je prva glagoljaška tiskara bila u Rijeci i Senju, ništa nije prirodnije negoli prikazati tijesnu povezanost Rijeke s tim počecima hrvatske kulturne povijesti.”

Na negodovanje kojim je dočekan u Rijeci Trebotić odgovara: “Pozivam sve riječke umjetnike koji misle da mogu umjetnički izraditi svečani zastor da to i učine. Neka ponude svoje zastore, svoje umjetničke vizije. Kazališni zastori nisu djela koja zauzimaju prostor drugima. Inače, nakon Bukovca Zagreb ne bi mogao dobiti još šest-sedam novih zastora. Tako i Rijeka nakon mog zastora može primiti zastor kojeg god umjetnika želi.”

On se ne slaže da identitet grada može umjetnički izraziti samo čovjek koji se rodio u tom gradu: “To je besmisleno. Po tome Edo Murtić nikad ne bi mogao napraviti svoj opus jer nije rođenjem Mediteranac, Chagall nikad ne bi oslikao strop Opere u Parizu jer je iz Bjelorusije.

NA RIJEČKOM zastoru Trebotić će ucrtati prve glagoljske tekstove jer je u Rijeci i Senju bila prva glagoljskaTako bi i Nizozemcu van Goghu bilo ‘zabranjeno’ slikati francusku Provansu. Umjetnost jest i mora biti kozmopolitska, ona nadilazi granice i ne pripada samo jednom gradu ili zemlji.“ Trebotić ističe da ima podršku i teatra i riječkog poglavarstva: “Naslikao sam dva kazališna zastora u dva jadranska grada. I u Rijeci se radi o donaciji kazališnoj kući. Svatko može ponuditi svoj zastor i nitko ga u tome ne sprečava. Nikad nikomu nisam osporio pravo da radi bilo što i bilo gdje. Nakon što je u Rijeci izvedena Paraćeva ‘Judita’ u režiji Petra Selema, u kojoj sam bio scenograf, razgovarao sam s intendanticom riječkog HNK Mani Gotovac. Dotakli smo se mogućnosti mog rada u Rijeci, njoj se ta ideja svidjela i prenijela ju je riječkom gradonačelniku Vojku Obersnelu. U siječnju 2007. dobio sam njegovo pismo u kojem me obavijestio da Rijeka prihvaća moju ponudu o donaciji zastora riječkom kazalištu, zahvalio mi i izrazio uvjerenje da će moj zastor postati još jedna prepoznatljiva točka riječke i hrvatske kulture.

Obersnel je istaknuo da su tako odlučili poštujući moju uspješnu međunarodnu umjetničku karijeru i osobita postignuća na hrvatskim pozornicama, pa i u riječkoj ‘Juditi’. Valja zasukati rukave i početi raditi, treći put u splitskom brodogradilištu, od svibnja do rujna, kad ću završiti zastor.”

Trebotić kaže da je njegov lanjski zastor za dubrovačko Kazalište Marina Držića odlično primljeno: “Mnogi su mi početkom veljače na ovogodišnjoj festi Sv. Vlaha čestitali i zahvaljivali jer se moja želja, spremnost Zagrebačke banke i odluka dubrovačkog poglavarstva podudarila s proslavom 500. obljetnice rođenja velikog hrvatskog komediografa. Zato je moje zadovoljstvo zastorom koji sam nazvao ‘Boje i svjetla grada’, kao hommage Marinu Držiću, još veće. Dubrovački zastor je lirska apstrakcija na koju je protkan tekst prologa Držićeve ‘Tirene’. Kad sam 2005. povodom 1700. obljetnice Splita napravio zastor za splitski HNK ‘Tragovi grada’, oslikavajući splitske povijesne artefakte, prvi sam put došao na ideju da napravim ‘Jadranski triptih’, tri zastora za tri jadranske kazališne kuće.”

Riječki zastor bit će najveći, 10 x 12 metara, a možda i najzahtjevniji. Trebotić priželjkuje knjigu o trima njegovim jadranskim kazališnim zastorima.

SVEČANI ZASTOR Kazališta 'Marin Držić' u Dubrovniku Trebotić je oslikao krajem 2007., a na njemu se nalazeOve godine navršava se 40 godina od njegove prve samostalne izložbe. Obilježit će je izložbom “Mala retrospektiva“ u sklopu idućeg Splitskog ljeta koja će obuhvatiti samo njegove radove na papiru, a iz Splita će stići i u Muzej Mimara u Zagrebu. Za mjesec dana u Zagrebu će biti promovirana knjiga Matice hrvatske “Trebotić u zrcalu kritike 1968-2008”.
“Četvrtog moga kazališnog zastora sigurno neće biti. Upravo sam čuo da kolega Švaljek radi zastor za kazalište u Varaždinu. I to me raduje. Želim da se zastori rade u svim gradovima, da se nađu novi umjetnici i novi na umjetnost senzibilni sponzori poput Zagrebačke banke“, ističe Trebotić.