Iranski plin za EU kroz Hrvatsku

IRANSKI VELEPOSLANIK Hassan Fadaifard nudi Hrvatskoj da terminalima i plinovodima sudjeluje u isporukama plina Austriji, vrijednim 25 milijardi dolara, i Švicarskoj, vrijednim 30 milijardi

Iranski veleposlanik u Hrvatskoj Mohammad Hassan FadaifardU utorak, 26. veljače, iranski veleposlanik u Hrvatskoj Mohammad Hassan Fadaifard posjetio je Rijeku i primorsko-goranskog župana Zlatka Komadinu. Tijekom jednosatnog sastanka Fadaifard je predstavio energetske projekte koje je Iran nedavno dogovorio s državama EU: Iran će Austriji isporučivati plin u vrijednosti od 25 milijardi dolara, a pred potpisivanjem je i ugovor sa Švicarskom vrijedan 30 milijardi dolara. Oba ugovora mogla bi biti zanimljiva zbog mogućnosti da put iranskog plina do srca Europe vodi upravo preko Hrvatske. Iranski veleposlanik o toj je mogućnosti upoznao primorsko-goranskog župana, a u ekskluzivnom intervjuu za Nacional opisao je potencijalnu suradnju Hrvatske i Irana u energetici te prokomentirao moguće zapreke boljoj suradnji dviju zemalja.

NACIONAL: U Hrvatskoj ste od studenog 2006. Čime se bavite tijekom svog mandata? - Osim što kao veleposlanik imam mandat da surađujem s hrvatskom vlašću na državnom nivou, u vidu bilateralne suradnje naših dviju država, želja mi je da putujem Hrvatskom i ostvarujem suradnju i s različitim županijama. Želja mi je razvijati političke, gospodarske i kulturne odnose i sa županijama, stvarati veze između hrvatskih županija i određenih iranskih provincija. U svezi tog cilja bio je i moj posjet Primorsko-goranskoj županiji. Susreo sam se sa županom Komadinom i njegovim suradnicima, razgovarali smo kako možemo uspostaviti suradnju na različitim područjima. Prije posjeta Rijeci već sam obišao i neke druge županije.

TERMINALI u Rijeci i na Krku mogli bi Hrvatsku pretvoriti u ključnog opskrbljivača EUNACIONAL: Koja su to područja moguće suradnje o kojima ste razgovarali sa županom Komadinom?
- Mnogo ih je: ribarstvo, brodogradnja, turizam, energetika i to u vidu nafte i plina, petrokemija, lučka suradnja. Rijeka je jedna od najvažnijih hrvatskih luka, a sličnih luka imamo i mi u Iranu, tako da postoji velika mogućnost suradnje. Neka naša područja imaju i velike geografske sličnosti, tako da je mogućnost uspostave dobrih odnosa i direktne suradnje još i više izražena. Preko Agencije za razvoj županije dobio sam mnogo korisnih informacija o gospodarskom potencijalu te regije.

NACIONAL: O kojim ste konkretnijim projektima suradnje razgovarali?
- Što se tiče turizma, možemo surađivati u dva smjera: da Hrvati idu u Iran i da Iranci dolaze u Hrvatsku. Koliko mi je poznato, Hrvatska je lani imala 11 milijuna turista iz različitih zemalja, što znači da imate veliko iskustvo u turizmu. U tome bismo mogli razmijeniti iskustva. Drugi način suradnje vidim kao zajedničko ulaganje u različitim aspektima. Vrata naše zemlje otvorena su za sve države koje žele investirati u našu privredu. Što se tiče brodogradnje, mi imamo tu granu, ali jedan dio potreba uvozimo i iz trećih država. Vidjeli smo da u Rijeci postoji brodogradilište “3. maj”, s kojim bismo mogli vrlo intenzivno surađivati. Hrvatska brodogradilišta mogu za nas proizvesti neke složenije brodske dijelove, primjerice motore. Postoji i velika mogućnost suradnje na polju ribarstva. S razmjenom tehničkih delegacija obiju država mogli bismo i preciznije definirati kako bismo sve mogli surađivati. Predložili smo da se sastavi hrvatska delegacija koja bi uskoro otišla u Iran i na lokalnoj razini istražila naše potencijale i mogućnosti. Pozvali smo župana Komadinu da posjeti Iran. Radimo i na tome da i naši lokalni stručnjaci u što skorijem vremenu posjete Hrvatsku.

HRVATSKI PREDSJEDNIK Stjepan Mesić za vrijeme susreta s iranskim predsjednikom Mahmudom AhmadinedžadomNACIONAL: Vaš sastanak u Rijeci ipak je obilježen najavom velikog energetskog posla s Austrijom. Koja bi bila uloga Hrvatske u tome?
- Hrvatska se nalazi na teritoriju Europe koja će sigurno u idućih 20 godina imati velike brige zbog nedostatka energije. Iran, odnosno regija iz koje potječemo, najveći su izvor energije u svijetu, 60 posto svjetskih potreba za naftom i plinom dolazi iz Perzijskog zaljeva. Iran je druga država u svijetu po zalihama plina i nafte. Iran bi u budućnosti mogao imati jako veliku ulogu u svjetskim razmjerima. U zadnjih osam godina 200 milijardi dolara stranih investicija ušlo je u Iran. Većina tih ulaganja došla su iz zapadnih zemalja, Japana i Kine. Od europskih zemalja istaknuo bih Veliku Britaniju, Italiju, Njemačku, Francusku. Ugovor koji smo potpisali s Austrijom vrijedan je 25 milijardi dolara, i tako bismo u sljedećih 20 godina trebali distribuirati iranski plin u Europu. Ovaj ugovor je tek potpisan, još nije krenula realizacija, do nje će sigurno trebati 4-5 godina. Da budem iskren, ne znam kakvu ulogu Hrvatska namjerava imati u svemu tome. Mislim da bi mogla imati iznimno važnu i korisnu ulogu: taj bi se plin do Austrije mogao dopremiti preko hrvatskog mora i kopna, od čega bi vaša zemlja imala koristi. Nije nevažna ni činjenica da Hrvatska već ima vrlo dobro iskustvo u naftnoj industriji, a distribucija nafte i plina preko Hrvatske omogućio bi da vaša zemlja riješi i značajan dio opskrbe i distribucije tih energenata i za vlastite potrebe. Sličan ugovor o isporuci plina Iran uskoro planira potpisati i sa Švicarskom, a vrijednost posla premašuje 30 milijardi dolara.

NACIONAL: Koje su pretpostavke za uključenje u projekt nužne s hrvatske strane? Izgradnja LNG terminala, naftovoda, ...?
- Ne mogu točno reći što bi hrvatski dužnosnici trebali učiniti da bi ušli u te projekte, ali znam da Hrvatska može imati svoju ulogu. Jedan od tih poslova je povećanje svojih naftnih terminala, druga mogućnost je posjedovanje naftovoda i plinovoda. Čuo sam da je mogućnost da Austrija koristi LNG koji bi se trebao izgraditi negdje u Hrvatskoj, a koliko znam terminal na Krku je najizglednija opcija. Smatram da i u ovom projektu Hrvatska može imati značajnu ulogu, ali sama mora odrediti način i opseg, jer svaka država najbolje zna svoje prioritete. Najvažnije je da će Europi jako trebati energija, a ona dolazi s Bliskog istoka. A Hrvatska se upravo nalazi između. Postoje i drugi kanali putem kojih bi ta energija mogla dolaziti do Europe, no neosporno je da se Hrvatska nalazi na sredini tog pravca. I tu bi činjenicu trebala iskoristiti.

POTPISIVANJE PROJEKTA 'NABUCCO' u veljači u Beču: Gabor Diossy, Varujan, Vosganian, Martin Bartenstein, Hilmi Guler i Petar DimitrovNACIONAL: Uz Rijeku, proteklih mjeseci posjetili ste i neke druge županije, a vjerojatno postoji i suradnja na državnom nivou. Kako teče dosadašnja suradnja Hrvatske i Irana?
- Nisam posve zadovoljan dosadašnjom gospodarskom suradnjom jer smatram da su mogućnosti suradnje daleko veće od postojećih. Naša suradnja iznosi 10 milijuna dolara, a Iran je država od 70 milijuna stanovnika, tako da je naša suradnja samo simbolična. Smatram da bi mogla biti daleko veća. Ja razumijem želju hrvatskih dužnosnika i hrvatskog naroda za integracijama i učlanjenjem u EU. Želja i volja za europskim integracijama nije protivna s mogućnošću suradnje s trećim zemljama koje i same već imaju odnose s drugim europskim državama. To vam najbolje potvrđuje i ovaj ugovor s Austrijom.

NACIONAL: Smatrate li da neki u Hrvatskoj nisu skloni suradnji s Iranom?
- Neke države koje nemaju zreli odnos s Iranom ili imaju neke probleme vrše pritisak na druge države da ne surađuju s Iranom. Njihov cilj nije Iran, da pritisnu Iran, nego im je cilj država na koju vrše pritisak. Iza toga se kriju dva razloga: jedan je da ne daju toj državi da razvija odnose s drugima, nego da bude ovisna samo o toj jednoj koja na nju vrši pritisak. A drugi je čuvanje svog budućeg tržišta u Iranu, da im netko drugi ne uđe u Iran prije nego što to oni učine u budućnosti. Cilj im je da jednog dana, kad bi došlo do ponovne uspostave političkih i gospodarskih odnosa s Iranom, oni budu prvi koji će ući na iransko tržište. Oni cijelo vrijeme lažno predstavljaju taj svoj pritisak kao nekakvo ograničavanje Irana. Državu takve veličine, broja stanovnika i ogromnih resursa koje Iran ima samo u nafti i plinu ne mogu uništiti nekakvi privremeni pritisci. Iskustvo u proteklih 30 godina to je i dokazalo, jer odmah nakon islamske revolucije bili smo pod američkim sankcijama, kojima su se onda pridružile i neke zapadne države. Usprkos svemu, mi smo se i tijekom osam godina rata uspjeli obraniti, i to bez ikakve strane pomoći. Istovremeno smo se usavršavali na različitim poljima znanosti, tako da sasvim sigurno nismo malena i slaba država na bilo koji način. Imamo uspjehe na polju medicine, nanotehnologije, nuklearne energije, nafte i plina, ali i iz svemirske znanosti.

RUSKI PREDSJEDNIK Vladimir Putin u posjetu Teheranu u listopadu 2007. s iranskim predsjednikom Mahmudom AhmadinedžadomTo su nam omogućili vlastiti gospodarski resursi koji su pravo bogatstvo naše zemlje. Samo smo lani imali 75 milijardi dolara izvoza i 51 milijardu uvoza, što znači da smo imali oko 25 milijardi dolara suficita. Pedeset posto naše populacije su ljudi mlađi od 30 godina, tako da smo vrlo mlada nacija. Država s takvim osobinama doista se nema razloga brinuti za vlastitu budućnost. Nažalost, neki se još uvijek žele boriti protiv nas i naše neovisnosti, a jedna od metoda im je i pritisak na druge države da ne surađuju s nama. A to onda ne šteti nama, nego tim državama. Od suradnje s nama korist može imati država koja s nama surađuje, jer dnevno proizvodimo 4,2 milijuna barela nafte, a od toga izvozimo 2,5 milijuna. Potpuno smo neovisni u naftnoj industriji, i potpuno otvoreni za suradnju, pogotovo s državama u razvoju, što smo već i kazali hrvatskim političarima i gospodarstvenicima. I itekako smo svjesni da gospodarska suradnja podrazumijeva osigurati interese obiju strana.

NACIONAL: Kolika je godišnja razmjena sa zemljama EU? - Prošle godine je bilo 25 milijardi eura, recimo više od 5 milijardi eura s Njemačkom.

NACIONAL: Kako surađujete s hrvatskom vladom? Osjećate li pritisak na Hrvatsku da ne surađuje s Iranom?
- Nemamo političkih problema s Hrvatskom. Imali smo državničke posjete naših predsjednika, gospodin Mesić je tijekom svog prvog mandata posjetio Iran, a i naš bivši predsjednik je posjetio Hrvatsku. Naravno, Amerika pritišće svaku zemlju koju može pritiskati. Koliko je pritisla Hrvatsku, ja ne znam.

NACIONAL: Što u kontekstu gospodarske suradnje poručujete hrvatskim gospodarstvenicima i političarima?
- Neka gledaju Iran svojim očima i svojim naočalama, a ne iz ugla ili preko naočala drugih koji im nude neko svoje viđenje. Znate, velesile samo prate svoje interese i trude se da drugu državu okrenu prema svojim interesima.

Hrvatska bez energetske strategije

Dok država određuje cijene energenata, u Hrvatskoj neće biti ulaganja u taj sektor, tvrde stručnjaci.Kao i u drugim aspektima, hrvatska vlada kaska i u energetici, smatra Nacionalov izvor iz energetske branše. To se vidi i iz načina na koji hrvatska vlada nespremno dočekuje iranski prijedlog suradnje u transportu ukapljenog plina preko Hrvatske do Austrije, za što bi Hrvatska trebala izgraditi LNG terminal na hrvatskoj obali. Za to vrijeme mnoge europske države godinama razvijaju projekte koji bi im trebali osigurati energetsku stabilnost. Jedna od ključnih strategija većine tih zemalja je neovisnost o izvorima energenata samo iz jednog smjera, primjerice iz Rusije, jer su energetski putovi često vezani uz političke odnose koji se mogu promijeniti. Zbog toga ne iznenađuje da je austrijski OMV prije nekoliko godina pokrenuo projekt plinovoda Nabucco koji bi trebao iz Turske doprijeti do Austrije, a prolazio bi kroz zemlje EU: Bugarsku, Rumunjsku i Mađarsku. Istovremeno, početkom veljače u Bruxellesu je održan sastanak na kojem je dogovoreno osnivanje zajedničke kompanije za izgradnju Paneuropskog naftovoda, a partnerske zemlje bile bi Srbija, Hrvatska, Italija i Rumunjska. Sve snažnije najave o izgradnji LNG terminala na hrvatskoj obali potaknule su i projekt kojim bi se iranski ukapljeni plin brodovima dopremao do Hrvatske, a potom plinovodom u Austriju. Međutim, mnogi smatraju da hrvatska vlast oklijeva s cjelovitom energetskom strategijom koja bi uključivala redoslijed energetskih prioriteta i definirane ciljeve koje Hrvatska kani postići.

Jedan od vodećih stručnjaka za energetiku za Nacional je iznio stavove o stanju hrvatske energetike, kao i procjenu nekoliko projekata o kojima se u posljednje vrijeme govori u javnosti. “Energetika se uklapa u priču da Hrvatska na deklarativnoj razini svašta odluči, ali na razini implementacije stvari kaskaju. Iz toga proizlazi da Hrvatska nema realnu ekonomiju. Nema realnu cijenu plina, struje, HEP je na koljenima, na plinu se gubi već četiri godine i ništa se u vezi s time nije napravilo. Stvorena je situacija kao u komunizmu - država kontrolira cijene energenata, a pod tim uvjetima nema ulaganja. Nitko neće ulagati i gubiti novac, takvih budala baš i nema. Ako se to nadoveže na problem da Hrvatska u svemu sporo reagira, taj problem generira blokadu i ništa se ne rješava”, kazao je Nacionalov izvor.

O projektu koji je iranski veleposlanik u Hrvatskoj predstavio primorsko-goranskom županu Zlatku Komadini Nacionalov stručni izvor ističe: “Što se tiče plina i nafte, važno je da dobavni pravci budu takvi da se ne uzima plin ili nafta samo iz jednog izvora. Zato bi projekt iranskog plina zasigurno koristio Hrvatskoj. Tako bi se uravnotežila situacija zbog plina iz ruskog područja i iz tog bazena, a još ako se tome pridruži i domaća proizvodnja, onda bi Hrvatska bila relativno sigurna u energetskom smislu. Za energetiku je bitno da se uvijek mora uzeti u kalkulaciju da svaki dobavni pravac ima neku svoju političku dimenziju i političke rizike. Osnovni problem dovođenja plina u regiju je taj što to nijedna zemlja ne može riješiti sama, znači svi plinovodi koji idu prema Europi idu kroz više zemalja, pa je naravno problem posložiti interese. Uvijek je tu i pitanje onih koji investiraju, a to su energetske tvrtke, a ne zemlje, pa one imaju svoje specifične planove i dinamiku. EU bi se također trebala značajnije uključiti u realizaciju svih tih dobavnih pravaca jer se radi i o sigurnosti opskrbe Europe. Nijedna zemlja samostalno ne može riješiti takve probleme.”

Prema mišljenju brojnih energetskih stručnjaka, problemu energetike u Hrvatskoj mnogi još uvijek prilaze olako, ne razmišljajući o posljedicama. “Energetika svakim danom postaje sve važnija tema, jer nikad nije imala toliko ograničenja koliko će ih u skoroj budućnosti nametnuti klimatske promjene. Dosad su se stvari rješavale jednostavnije, ali sad se prvi put ulazi u situaciju da će se odrediti limiti za cijelu energetiku, što znači da će taj segment mnogo teže pronalaziti rješenja za zadovoljenje energetskih potreba. A svako rješenje pretpostavlja dobro organiziranu državu, sposobnost ulaganja novih tehnologija, sposobnost učinkovite provedbe. Ulazimo u vrlo zahtjevno razdoblje u kojem će problem energetike biti dominantan.

Svaki dan će se razgovarati o energetici i načinima rješavanja tih problema. A mi u Hrvatskoj još nismo riješili ni pretpovijesna pitanja, koja su drugi već odavna riješili. A to je da moraš imati realnu ekonomiju, da se ulaganja u energetiku moraju vraćati, da ne postoji socijalna energetika. Dok se te stvari ne riješe, u Hrvatskoj nećemo imati niti jedan značajniji projekt. Što se tiče najava o potrebi za nuklearnom energijom, posve je jasno da Hrvatskoj treba nuklearna elektrana, samo je pitanje gdje je izgraditi i kako. Europska Unija pak ima vrlo ambiciozne projekte, ali je također upitno koliko su oni doista realni. Ako Hrvatska bude morala preuzeti obveze o smanjenju potrošnje, redukcijama i obnovljivim izvorima energije, to su goleme obveze koje treba realizirati, restrukturirati vlastitu energetiku da može izvršiti sve te obveze. To više nije stvar deklaracija, nego duboki zahvat za koji bi se Hrvatska itekako trebala dobro pripremiti”, zaključio je Nacionalov izvor.