Objavljeno u Nacionalu br. 642, 2008-03-03

Autor: Plamenko Cvitić

PROPAHANDNI UDAR NA TDR

Novi duhanski rat za Balkan

ZBOG ugovora o novoj CEFTA-i TDR je postao opasna konkurencija multinacionalkama koje su pokupovale tvornice duhana u Srbiji

Uprava Adris grupe na čelu s Antom Vlahovićem (treći zdesna) objavila je kako je njihov TDR u Srbiji po tržišnom udjelu odmah iza Philip Morrisa i British-American TobaccoaUprava Adris grupe na čelu s Antom Vlahovićem (treći zdesna) objavila je kako je njihov TDR u Srbiji po tržišnom udjelu odmah iza Philip Morrisa i British-American TobaccoaPremda među multinacionalnim duhanskim kompanijama već godinama traje rat za tržišne udjele u državama na području nekadašnje Jugoslavije, proteklih mjeseci sve je snažniji njihov pritisak na jednu od najvećih hrvatskih kompanija - rovinjski TDR. Budući da su propali svi pokušaji multinacionalnih kompanija da rovinjsku tvornicu jednostavno kupe, usporedo s ekspanzijom TDR-a u spomenute države, ali i u zemlje Europske Unije, propagandnim ratom TDR preko raznih medija nastoje ocrniti u javnosti, prvenstveno u Srbiji i Hrvatskoj.

Takvu zadaću već neko vrijeme provode samozvani “eksperti“ koji u srpskim i hrvatskim medijima spominju prastare navodne TDR-ove afere ili plasiraju teze o sprezi duhanske mafije i visoke politike, koje ponekad sežu i do apsurdnih konstrukcija prema kojima je srbijanski premijer Zoran Đinđić ubijen zbog - cigareta. Prema Nacionalovim izvorima iz duhanske industrije, konačni plan za udarac na TDR obuhvaća i akciju koja bi uskoro trebala uslijediti u Srbiji: poziv na javni bojkot proizvoda rovinjske tvrtke.

U sjeni svih tih napada kriju se interesi velikih multinacionalnih kompanija kojima ne odgovara tržišni položaj TDR-a na područjima nekadašnje Jugoslavije, koji je ojačan Sporazumom o srednjoeuropskoj zoni slobodne trgovine koji je zaživio u jesen 2007. Tim je sporazumom hrvatskim poduzećima, pa tako i TDR-u, olakšan nastup npr. srbijanskom tržištu, što ne odgovara ostalim duhanskim tvrtkama. Od početka ove godine u Srbiji je izjednačen porezni status domaćih i stranih proizvođača cigareta, što TDR-u omogućuje snažniji rast tržišnih udjela jer mu eliminacija gubitaka zbog dosadašnjih poreza, koji su godišnje iznosili oko 12 milijuna eura, odsad omogućuje ulazak u niže troškovne segmente koji su mu dosad uglavnom bili neisplativi. Na prošlotjednom predstavljanju godišnjih rezultata predsjednik uprave TDR-a Davor Tomašković iznio je podatak da se TDR u Srbiji lani probio iza Philip Morrisa i BAT-a na treće mjesto prema tržišnom udjelu, dok je Japan Tobacco ostavio iza sebe.

NOVA TVORNICA TDR-a u Kanfanaru vrijedna više od milijardu kunaNOVA TVORNICA TDR-a u Kanfanaru vrijedna više od milijardu kunaDodatni je motiv za učestale napade na TDR i hrvatsko približavanje Europskoj Uniji: premda bi to olakšalo ulazak inozemnih duhanskih proizvoda u Hrvatsku, i hrvatske bi cigarete mogle osvanuti na policama europskih trgovina, što kompanijama poput Philip Morrisa ili British-American Tobaccoa, koje u mnogim zemljama imaju monopolni status, nipošto nije u interesu. Očito je na pomolu velika bitka koja se neće odigravati samo na tržištu, nego će veliki duhanski proizvođači na sve načine pokušati narušiti ugled rovinjskog konkurenta. A to je, kako se čini, jedna od prvih većih bitaka koje će velike hrvatske kompanije voditi u godinama koje predstoje. Jedan od vodećih hrvatskih poduzetnika to je ovako sažeo: “Globalni ekonomski procesi ne mimoilaze ni Hrvatsku i posve je jasno da će velike multinacionalne kompanije pokušati uništiti konkurente u Hrvatskoj. Da nisu posrijedi cigarete, nego, recimo, povrće ili Vegeta, mnogi u Hrvatskoj stali bi u obranu domaće tvrtke. Zamislite kako bi mediji tretirali osobu koja bi javno tvrdila da su ubojstvo premijera druge države naručili proizvođači povrća iz susjedne države? U Hrvatskoj takvi šarlatani dobivaju neograničen medijski prostor za sulude teze bez ijednog dokaza, a konačni rezultat je jasan: narušavanje ugleda hrvatskih tvrtki.”


Sukob Tvornice duhana Rovinj i multinacionalnih kompanija u Hrvatskoj nije novost. U proteklom desetljeću neke od njih, poput British-American Tobaccoa, pokušale su ući u tržišno nadmetanje kupnjom zadarske duhanske tvornice, no nisu se uspjeli nametnuti u Hrvatskoj. Istini za volju, njihov je pokušaj ulaska u Hrvatsku doslovce bio onemogućen raznim metodama glavnog konkurenta, TDR-a. Drugi veliki proizvođači, poput Philip Morrisa, regionalnu ekspanziju pokušali su proširiti ponudom za kupnju TDR-a. I to je nakon ozbiljnih pregovora neslavno propalo jer čelni ljudi Philip Morrisa nisu pristali na uvjete većinskih dioničara TDR-a da proizvodnju ostave u Kanfanaru, a ne da je sele u Srbiju, točnije u Niš. Epilog je bio raskid dugogodišnjeg ugovora između TDR-a i Philip Morrisa o licencnoj proizvodnji Marlbora, jedne od najpoznatijih svjetskih marki cigareta. Otad, a njihov partnerski ugovor vrijedio je do početka prosinca 2005., Marlboro se na hrvatsko tržište uvozi iz Morrisove tvornice u Nizozemskoj, a TDR je u klasu premium cigareta lansirao novu marku Avangard.

MUNIR PODUMLJAK, samozvani društveni aktivist, u emisiji HTV-a 'Nedjeljom u 2' neargumentirano je povezao TDR s duhanskom mafijomMUNIR PODUMLJAK, samozvani društveni aktivist, u emisiji HTV-a 'Nedjeljom u 2' neargumentirano je povezao TDR s duhanskom mafijomDodatne probleme pokušaju prodora Philip Morrisa u Hrvatsku donijela je strategija TDR-a usmjerena prema prodajnim mjestima na kojima se cigarete kupuju: kiosci, trgovine i veliki trgovački lanci proizvode TDR-a obično imaju na najboljim položajima, a cigarete drugih proizvođača teško “ulaze” u trgovine ili su u najboljem slučaju - ispod pulta.

Dok u Hrvatskoj domaća duhanska kompanija ima dominantan položaj na tržištu, u Srbiji je situacija malo drukčija. Ondje su multinacionalne kompanije pokupovale sve nekadašnje tvornice duhana: Philip Morris je još 2003. za 518 milijuna eura kupio Duhansku industriju Niš, iste godine British-American Tobacco za 87 milijuna Duhansku industriju Vranje, a 2006. na srbijansko tržište došao je i Japan Tobacco International, koji je za 27,5 milijuna eura kupio Duhansku industriju Senta. Po mišljenju stručnjaka iz duhanske branše, razlog tih akvizicija nije bila želja multinacionalnih kompanija da steknu nove tvorničke kapacitete, nego da ovladaju tržištem. Najjače duhanske kompanije već godinama maksimaliziraju profite proizvodeći cigarete u samo nekoliko najmodernijih tvornica, dok druge kupuju i u njima zaustavljaju proizvodnju ili je zadržavaju na vrlo niskoj razini, a ostatak uvoze iz drugih svojih tvornica. Takva poslovna politika povećava profit kompanije, ali može negativno utjecati na lokalno gospodarstvo: Philip Morris je nedugo nakon kupnje tvornice u Nišu otpustio 1450 ljudi, gotovo dvije trećine zaposlenika. Dodatne brige multinacionalnim kompanijama u Srbiji uvijek je zadavao rovinjski TDR: cigarete iz Hrvatske u Srbiji su tražena roba, bile su to čak i tijekom rata, pa je za promjene navika srpskih potrošača trebalo dugo razdoblje. Pretpostavlja se da je i to bio jedan od razloga snažnog lobiranja da se TDR-u ne dopusti gradnja tvornice duhana u Novom Sadu. Multinacionalne kompanije bile su svjesne da će TDR nakon izgradnje svog novog tvorničkog pogona u Kanfanaru moći agresivnije nastupati na tržištima izvan Hrvatske, naravno i u Srbiji.

Najave o posljedicama Srednjoeuropskog sporazuma o slobodnoj trgovini koje su se pojavile još 2006. zabrinule su multinacionalne kompanije u Srbiji koje su bile svjesne da će CEFTA njihovu velikom konkurentu, hrvatskom TDR-u, otvoriti vrata za prodor u Srbiju. Zbog toga su počeli snažno lobirati kod srpskih političara da se uvedu zaštitne mjere za “srpsku” duhansku industriju. Ponekad je to graničilo i s otvorenim prijetnjama srpskom državnom vrhu jer su te kompanije tvrdile da će im CEFTA uništiti proizvodnju, odnosno da će biti prisiljeni zatvoriti svoje proizvodne pogone u Srbiji.
Osim zaštitnih mjera za “domaće“ proizvođače, kompanije Philip Morris i BAT od srpskih su vlasti tražili i promjenu zakonske regulative koja im nije odgovarala: naime, Srbija je svoj zakon o duhanu pisala po uzoru na hrvatske zakone, pa su tako srpski zakonodavci uvrstili obvezu upotrebe domaće sirovine u proizvodnji cigareta. Budući da multinacionalne kompanije sirovinu za cigarete dobavljaju iz raznih zemalja, tražeći najjeftiniji duhan, često je u cigaretama bilo više duhana iz Afrike nego iz Srbije.

U DVIJE OVOGODIŠNJE 'LATINICE ' voditelja i urednika Denisa Latina proklamirana je teza da je za ubojstvo Zorana Đinđića odgovoran TDRU DVIJE OVOGODIŠNJE 'LATINICE ' voditelja i urednika Denisa Latina proklamirana je teza da je za ubojstvo Zorana Đinđića odgovoran TDRVelike multinacionalne kompanije tako su na području nekadašnje Jugoslavije naišle na tešku tržišnu borbu. Potkraj rujna 2007. talijanska tvrtka bliska hrvatskom Agrokoru kupila je 200 maloprodajnih kioska u Crnoj Gori. Budući da je još sredinom prošle godine objavljeno da su čelni ljudi Agrokora i Adrisa, pod kojim je i TDR, sklopili “okvir za dugoročnu poslovnu suradnju”, posve je jasno čije bi cigarete uskoro mogle imati favorizirani položaj na crnogorskim kioscima. Philip Morris je nedavno čak i u Bosni i Hercegovini dobio svojevrsnu pljusku: prilikom objavljivanja ponude za prodaju državnog udjela u Fabrici duhana Mostar čelni čovjek Agencije za privatizaciju Enes Ganić o Philip Morrisu je javno rekao: “Dobili smo pouzdane informacije iz Srbije da je ta kompanija zavila u crno Fabriku duhana u Nišu. Prema tim informacijama, interes Philip Morrisa nije da razvija proizvodnju, jer već ima velike kapacitete, nego da tvornice duhana u ovoj regiji koristi praktično za uvoz i prepakiranje svojih proizvoda, skladištenje, a onda, putem navodnog izvoza cigareta, ostvaruje porezne olakšice i tako ostvaruje dobit. Proizvodnja, a onda i prosperitet i razvoj, u tom slučaju se totalno guše, a to nam nije interes. Upozoreni smo da na svaki način izbjegnemo prodaju Philip Morrisu.”

Budući da je posve jasno da duhanskim kompanijama koje su se proteklih godina smjestile u Srbiju najveća opasnost prijeti iz Hrvatske, nije čudno da je nakon izjednačavanja poreznog statusa TDR-a i duhanskih kompanija u Srbiji počela sustavna kampanja protiv TDR-a, kojoj je cilj naštetiti ugledu hrvatske kompanije. Kako je već vidljivo, proteklih tjedana iz raznih je smjerova počelo prozivanje TDR-a i čelnih ljudi Adrisa, a optužbe koje im se stavljaju na teret uglavnom su prežvakane navodne afere stare nekoliko godina, a u njima prednjači nesuvisla konstrukcija prema kojoj je hrvatska tvornica cigareta skrivila smrt Zorana Đinđića.

Grgić ismijao Suzanu Jašić zbog subjektivnih kritika TDR-a

SUZANA JAŠIĆ, članica Programskog vijeća HRT-a i predsjednica GONG-a, kaže da ne puši cigarete TDR-aSUZANA JAŠIĆ, članica Programskog vijeća HRT-a i predsjednica GONG-a, kaže da ne puši cigarete TDR-aNa prošlotjednoj sjednici programskog vijeća HRT-a, članica vijeća Marija Škrabalo predložila je da se vijeće ogradi od pisma koje je tom tijelu uputila Tvornica duhana Rovinj (TDR). TDR je pismom reagirao na neargumentirane napade Munira Podumljaka u emisiji “Nedjeljom u dva“. Tada je dopredsjednik vijeća Siniša Grgić rekao da se radi o utemeljenom pismu, da je TDR ugledna hrvatska tvrtka, te da se od tog pisma ne bi trebalo ograđivati. Grgić je pažljivo pročitao pismo TDR-a i zaključio da je sastavljeno vrlo promišljeno, te da se njegov sadržaj ne može osporavati.
Suzana Jašić, također članica vijeća, upitala je Grgića zašto brani TDR, koji je odgovoran za smrt više tisuća ljudi koji su umrli od posljedica pušenja. Grgić joj je odgovorio da on ne govori o pušenju, već o tvrtki koja se bavi prodajom cigareta, te da se tu radi o dva odvojena pojma, koja ona očito ne razumije, ili iz nekih razloga ne želi razumjeti. Grgić je podsjetio Suzanu Jašić da je prodaja cigareta u Hrvatskoj još uvijek legalan posao. Rekao joj je da njenu primjedbu smatra paradoksalnom, jer ona puši, a on ne. Grgić je kritike Suzane Jašić doživio kao deplasirane, a ona je u tim trenucima ispala smiješna. Suzana Jašić nije znala što bi odgovorila Grgiću, pa mu je rekla da je istina da ona puši, ali ne cigarete TDR-a. Iz te polemike vidjelo se da Suzana Jašić nije bila pripremljena za temu o kojoj je raspravljala. Zanimljivo je da su Grgića nakon te sjednice novine počele napadati kao rigidnog desničara koji napada neovisne novinare.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika