Lako se praviti pametan kada više nema nepoznanica, ali u pitanju Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa, sve se znalo prije godinu dana. Možda i dvije godine. Znalo se da je riječ o nepotrebnoj avanturi HDZ-a, HSS-a, ali i većine drugih stranaka, avanturi koja će Hrvatsku jako skupo koštati, i koja je osuđena na propast, međutim, ovdašnji političari i dio javnih osoba tako je glupo srljao u besmislicu zvanu ZERP, da se povremeno činilo kao da je ovdašnja vlast i oporba pod utjecajem halucinogenih droga.

Sada je došlo vrijeme naplate. Sve je u Zagrebu potvrdio Olli Rehn, eksplicitno simplificirajući ovo pitanje u dvojbu: EU ili ZERP. Drugim riječima, ako Hrvati žele taj imaginarni morski pojas neka ga uzmu, ali onda nema ulaska u Europsku uniju. A to znači, slobodno ćemo loviti tih par kašeta srdela i gavuna, a zauzvrat ćemo se samoinicijativno staviti u poziciju u kojoj je u ovom trenutku Srbija.

Autoru ovog teksta već je zamorno ponavljati koliko je ZERP bespotrebna priča, koju se može objasniti u samo jednoj rečenici. Hrvatska nema flotu koja je u stanju loviti više ribe, država ne posjeduje patrolne brodove koji su u stanju kontrolirati ekološko-ribolovnu zonu, statistika pokazuje kako Hrvati spadaju među europske narode koji jedu najmanje ribe, a u trenutku ulaska u EU, ZERP bi prestao postojati. Dakle, osim floskule "nacionalni ponos", ne postoji niti jedan argument koji može opravdati tvrdoglavo ustrajavanje na ZERP-u.

I treba prestati muljati da su na djelu neke nove silnice, kako to sada tvrdi premijer Sanader. Sve je odavno bilo poznato i Sanaderu i Friščiću i Milanoviću i Jandrokoviću. Razgovarajući u protekloj godini sa svim vodećim političarima, vidio sam kako redom znaju da je riječ o temi od koje treba odustati. Iznimka su bili HSS-ovci, ali oni iz dana u dan pokazuju kako ih ne zanimaju državni interesi nego isključivo poljoprivrednici koji doma imaju kravicu i tri prasca.

Kada je Hido Biščević 2004. potpisao dokument u kojem se Hrvatska obvezala da neće provoditi ZERP na Italiju i Sloveniju sve je bilo gotovo. U civiliziranom svijetu potpis i dokumenti predstavljaju svetinju, a Sanader sada može koliko hoće pričati o nekakvim "silnicama". Na vlast je došao zaklinjujući se u ZERP, držao se te teme pune četiri godine i sada nikakvim verbalnim akrobacijama ne može zatomiti vlastitu odgovornost. Ali može prestati glumiti ponosnog državnika i pokušati riješiti problem.

To će, možda, značiti i sukob s HSS-om, čiji predsjednik Friščić autistično ponavlja kako Hrvatska ni pod koju cijenu ne smije odustati od ZERP-a. Takvo što može tvrditi samo političar koji želi izoliranu Hrvatsku i čiji je dosadašnji maksimalni politički domet bila raspodjela novca za asfaltiranje cesta u Koprivnici. Off-the record najave iz HSS-a kako su spremni otići u oporbu doista treba svesrdno podržati, a onda rekonstruirati i vladu i državnu politiku.