Objavljeno u Nacionalu br. 643, 2008-03-10

Autor: Nina Ožegović

EKSKLUZIVNO: SABLAŽNJIVA OSTAVŠTINA

Tajne orgije slikarskog klasika

ROBERT AUER, majstor akta i portreta, jedan od najzanimljivijih slikara hrvatske moderne, ostavio je opus lascivnih i opscenih akvarela, crteža olovkom i karikatura

SJAJAN CRTAČ I EROTOMAN Akvarel 'Orgija' slikara Roberta Auera, nastao između 1905. i 1910. godine, otkriva tog hrvatskog majstora akta i portreta kao sjajnog crtača i erotomana divlje mašteSJAJAN CRTAČ I EROTOMAN Akvarel 'Orgija' slikara Roberta Auera, nastao između 1905. i 1910. godine, otkriva tog hrvatskog majstora akta i portreta kao sjajnog crtača i erotomana divlje mašteSvećenik onog doba i našeg vremena jednako bi reagirali zaključivši da su ti crteži Roberta Auera opsceni i pornografski, međutim, tim opusom trebalo bi se ozbiljnije pozabaviti“, rekao je Igor Zidić, donedavni ravnatelj zagrebačke Moderne galerije i autor velike izložbe “Erotika u hrvatskom slikarstvu, crtežu i grafici“, priređene 1977. godine u Umjetničkom paviljonu, komentirajući senzacionalno otkriće vrlo lascivnog opusa jednog od najvažnijih predstavnika hrvatske moderne - Roberta Auera.

Riječ je o dosad nepoznatim i posve neistraženim erotskim crtežima tog poznatog zagrebačkog portretista i majstora profinjenog akta, koji su slikani očito pornografski i bez imalo autocenzure. Opus se sastoji od nekoliko akvarela i desetaka crteža olovkom, koji prikazuju vrlo eksplicitne prizore seksualnih odnosa u najraznovrsnijim varijantama, od klasičnih do prikaza masovnih orgija. Najviše zapanjuje serijal od 900 crteža figura Veneris, koji tog profesora nekadašnje Obrtne škole i Akademije likovnih umjetnosti razotkrivaju kao erotomana divlje i nesputane mašte, ali istodobno i kao izvrsnog crtača. Pretpostavlja se da su nastajali između 1905. i 1915. godine, u intimnosti Auerova ateljea u Nazorovoj ulici, te da je njegova obitelj, kao i u slučajevima svih ostalih hrvatskih slikara opsjednutih seksom, poput Milivoja Uzelca, Vilima Svečnjaka i Alberta Kinerta, pomno skrivala njegov hobi od očiju javnosti.

Te Auerove crteže otkrio je sasvim slučajno poznati zagrebački kolekcionar, koji je želio ostati anoniman. Dok je kod drugog kolekcionara, nekadašnjeg liječnika pokojne udovice Auerova sina, tražio sasvim drugi materijal, ugledao je požutjele listove papira na kojima su bili znalački nacrtani raznovrsni seksualni prizori. Odmah je pomislio da je možda riječ o iznimnom otkriću, možda i o najranijoj pornografiji u povijesti hrvatske umjetnosti, te iste sekunde odlučio otkupiti kompletan materijal. Kolegi kolekcionaru platio je za te erotske listove otprilike onoliko koliko stoji jedno veliko, cijenjeno Auerovo ulje. Znao je da su dosad poznati Auerovi aktovi i slike poput “Veseli svati” i “Želja” iz 1910. godine, ali osjetio je da se ovdje radi o “nečem novom”. To više što je poznato da je velik Auerov opus jako raspršen, a po njegovu mišljenju trebao bi biti objedinjen i pohranjen, zajedno s tim erotskim crtežima, u nekoj od nacionalnih galerija.


“Taj lascivni, underground opus neki bi moralist nazvao razbludnim, a neki tehnoman proučavanjem seksualnih tehnika bez puno crtačke invencije”, nastavio je Zidić. “Dio tog opusa sigurno bi se mogao definirati kao pornografija, međutim, kod dijela tih radova Auer se uzdignuo iznad razine pornografskog i erotomanskog i zašao u polje fine erotike stvorivši intrigantni opus, koji ga predstavlja kao vrsnog crtača. On je jedan od hrvatskih slikara koji su ponajbolje baratali olovkom postižući fine gradacije. Olovka je škrto sredstvo i čovjek koji nema duha i senzibilnosti lako može napraviti nešto mrtvo i bezizražajno. Njegova olovka bila je crna kao katran, a istodobno kao trag srebrenke jedva vidljiv; rezultat su bili lijepi, fini crteži.”

Auer je bio profesor na Obrtnoj školi, a zatim na Akademiji likovnih umjetnosti. Bio je poznat po profinjenim aktovima i portretima poznatih osoba svoje epohe, a istodobno opsjednut erotikom. Ostavio je iza sebe nevjerojatan opus vrlo lascivnih i opscenih crteža, karikatura i akvarelaAuer je bio profesor na Obrtnoj školi, a zatim na Akademiji likovnih umjetnosti. Bio je poznat po profinjenim aktovima i portretima poznatih osoba svoje epohe, a istodobno opsjednut erotikom. Ostavio je iza sebe nevjerojatan opus vrlo lascivnih i opscenih crteža, karikatura i akvarelaZidić smatra da je riječ o različitim crtežima, koji su očito imali različitu svrhu i različite ciljeve. “Neki izgledaju kao da su rađeni za erotske novine onoga doba, neki ostavljaju dojam kao da su crtani za lascivne spomenare, a neki su likovno izvanredni”, kaže Zidić. “Na crtežima iz serije figura Veneris izravno koketira s lascivnim, što možda govori o njegovoj manijakalnoj opsjednutosti erotizmom. Koliko znam, nacrtao je čak 900 tih figura, što je impozantan broj pa stječete dojam da je Auer nekoliko godina, svako poslijepodne, poslije ručka, samo to crtao. Osim toga, u toj seriji je vidljivo da su neki tehnički elementi i erotska akrobatika važniji od kvalitete crteža. Zanimljivo je da su ostali crteži često popraćeni komentarima, anegdotama, konstatacijama i upitima na hrvatskom i njemačkom jeziku, koje ljubavnici sebi postavljaju. To pak potiče zaključak da su bili namijenjeni čitateljima brojnih i tada popularnih lascivnih časopisa za koje su radili mnogi vrsni umjetnici. No to se skrivalo pa se može reći da je formula tog vremena bila - poroci tajni, vrline javne. U skrivanju se krio onaj vitalni, živi erotizam nečega pretjeranog i forsiranog. I ta igra skrivanja je toj maniji davala određeni šarm pretvarajući je u igru. Da nema te igre skrivanja, to bi vjerojatno bio slučaj za psihijatriju.”

Robert Auer nije jedini slikar koji je bio opsjednut seksom. Osim njega tajne erotske cikluse imali su i mnogi drugi, od Nikole Mašića, Miroslava Kraljevića i Bele Čikoša Sesije do suvremenih umjetnika poput Dimitrija Popovića, Jure Labaša i Josipa Zankija. Iako se mnogo govorilo o erotici u književnosti, na filmu, pa čak i na internetu, čini se da je ta tema ostala neobrađena u povijesti hrvatske umjetnosti. Primjerice, Miroslav Kraljević jedan je od rijetkih umjetnika čiji je erotski opus interpretirala u knjizi Vera Horvat Pintarić, dok se otkrićem erotskog opusa Milivoja Uzelca bavio profesor Filozofskog fakulteta Frano Dulibić. Tu prazninu popunit će monografija “Erotika u hrvatskoj umjetnosti” Đure Vanđure, savjetnika iz Strossmayerove galerije, u kojoj su prikazani dijelovi iz lascivnih opusa 150 hrvatskih umjetnika.

“Taj dio Auerova opusa nije mi nepoznat, neke crteže, primjerice, iz ciklusa tzv. figura Veneris, već sam vidio, ali nepoznati su široj javnosti i pravo je čudo što se dosad s tim dijelom njegova opusa nitko nije više pozabavio”, napomenuo je Zidić. “Trebalo bi ga temeljito proučiti i zatim valorizirati, a nakon toga bi slika o umjetniku Robertu Aueru bila potpunija.”

Smatra da bi analiza tog opusa pokazala kako je Auer bio slikar velikih mogućnosti, koji je bio na vrhuncu svog stvaralaštva na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, sve do 1905. godine kad je izlagao na izložbi “Lada”, ali koji je danas zanemaren. Kao argument za takvo stajalište naveo je primjer njegova diskretnog akta “Kod crvenog svjetla”, što ga je htio izložiti u Modernoj galeriji. Pokazao ga je kolegama, kaže, ali naišao je na otpor i negodovanje unatoč tomu što je po njegovu mišljenju to bio običan akt, na kojem nema ništa sporno. “Auer na toj slici nije pokušavao erotskim elementima zaokupiti pozornost gledatelja, nego je dinamiku izgradio svjetlom i linijom lijepog ženskog tijela”, zaključio je Zidić.

Zidić smatra da bi se daljnjom analizom otkrilo da Auera ponekad tematika i pristup tematici ograničavaju. “Auer nije realist, on uvijek stilizira i ispravlja svijet donoseći idealnu formu, ali zbog toga zna zapasti u šablonu i ne izazvati poseban doživljaj”, kaže Zidić. “To se, primjerice, događa kad na jednu sliku smješta 12, 13 istih ili sličnih aktova. Rezultat je brojnost likova i pretrpanost kompozicije, jer slika odražava šablonu i postaje zamorna.”

AUEROV LASCIVNI OPUS sadrži desetke erotskih crteža i karikatura, od kojih neki nisu bili namijenjeni javnostiAUEROV LASCIVNI OPUS sadrži desetke erotskih crteža i karikatura, od kojih neki nisu bili namijenjeni javnosti“Slikar Robert Auer bio je vrlo popularan, ali još čeka valorizaciju - nema monografiju, a nije mu priređena ni retrospektivna izložba”, kaže Petra Senjanović, povjesničarka umjetnosti iz Klovićevih dvora, koja je napravila diplomski rad o Auerovu radu. Bio je pripadnik hrvatske moderne, nastavlja, predstavnik tzv. zagrebačke šarene škole, majstor ženskog akta i veliki portretist. Manje se zna da je Vlahi Bukovcu pomogao oslikati zastor HNK-a “Hrvatski preporod” i da je za II. izložbu Društva hrvatskih umjetnika 1900. godine naslikao prelijepi secesijski plakat s motivom glave lijepe žene na žutoj podlozi. Radio je kao nastavnik, isprva na zagrebačkoj Obrtnoj školi, a zatim na Akademiji likovnih umjetnosti, a zajedno sa svojom suprugom Leopoldinom Auer-Schmidt, također slikaricom, osnovao je 1897. godine prvu hrvatsku privatnu slikarsku školu. U njoj su, među ostalima, bili slikari Joso Bužan i Tomislav Krizman.

Auer potječe iz bogate građanske obitelji Ferdinanda i Amelie Auer, koji su u Nazorovoj 10, na brdašcu između Britanskog trga i Zamenhoffove ulice, izgradili prelijepu vilu. Arhitekt je bio Viktor Kovačić, jedan od najvažnijih predstavnika hrvatske arhitektonske moderne. Poslije su na imanju izgrađene još tri kuće, u kojima je živio njihov sin, slikar Robert Auer, te ostala djeca - sinovi i kćeri. Vila Auer bila je poznata kao jedna od najvrednijih kuća tog razdoblja, ali nije bila zaštićeni spomenik kulture. S godinama je jako propala - žbuka je bila oguljena, kamin razbijen, a drveno stubište uništeno.

Robert Auer imao je dva sina - slikara Ivu i arhitekta Belu Auera. Matilda Auer, udovica Ive Auera, nakon smrti dvojice slikara - supruga i svekra, oporučno je njihovu ostavštinu darovala Strossmayerovoj galeriji. Ostavština se sastojala od 40-ak slika dvojice umjetnika, uglavnom aktova i portreta, te dijela stambenog prostora. Međutim, ta ostavština nikad nije našla svoje mjesto u fundusu Strossmayerove galerije. Nakon njezine smrti pojavio se stanoviti Ratko Smokrović s drugom darovnicom, tvrdeći kako je navodno Matilda Auer prije smrti ostavila njemu slike i stan. Kako neslužbeno doznajemo, Matilda Auer je potkraj života bolovala od raznih staračkih bolesti, pa neki sumnjaju da je novu darovnicu potpisala u potpuno nesvjesnom stanju. Ostavinska rasprava traje duže od 15 godina i ne vidi joj se ishod, a kako doznajemo, ne zna se gdje su završile slike dok je vila Auer u međuvremenu prodana.

“Robert Auer bio je violinist i dvoumio se između glazbe i slikarstva“, nastavila je Petra Senjanović . Školovao se u Beču i Münchenu, gdje je pohađao Umjetničku akademiju, a profesor mu je bio tada poznati pedagog Karl von Marr. Već je 1896. godine izlagao na izložbi münchenske secesije. Bio je iznimno vješt crtač, veliki kolorist i majstor akta i portreta, no neki kritičari proglašavali su njegov rad sladunjavim, a cijelo njegovo slikarstvo smještali u ladicu dopadljivog, građanskog slikarstva. Spočitavali su mu i društvenu neangažiranost, a on je često polemizirao s kritičarima i suvremenicima, primjerice, s velikim likovnim kritičarom tog razdoblja Kostom Strajnićem.

“Nije slučajno da je Auerov najbliži prijatelj bio Bela Čikoš Sesija, jedan od osnivača Akademije, koji je i sam bio erotoman i slikao erotske motive”, dodao je Zidić. Mnogi umjetnici tog razdoblja bavili su se i fotografijom, pa tako i Čikoš i Auer, a česti motivi su im bili aktovi. Uglavnom su im pozirali profesionalni modeli, prijateljice, supruge ili druge žene. Auer je rasprodao cijelu imovinu i zajedno s Čikošem otišao u Ameriku. Tamo se družio s poznatim češkim secesijskim slikarom Alfonsom Muchom, ali nije poznato da je ostavio veći trag u Americi. Vratio se nakon dvije godine.

Na pitanje zašto su baš u tom razdoblju potkraj 19. i početkom 20. stoljeća mnogi umjetnici, a među njima i Auer, bili toliko zaokupljeni erotikom, Zidić je rekao da se tada prvi put počelo javno razglabati o seksualnoj tematici. Mladost onog vremena bila je zaokupljena novom temom - seksualnošću, kaže, popuštao je građanski moral, a u zraku se osjećala degradacija građanskog kodeksa ponašanja i običaja. Junak tog razdoblja bio je slikar Gustav Klimt, koji je bio stalno okružen ženama i na svojim slikama uzvisivao ženstvo, a psihoanalitičar Sigmund Freud objavljivao je prve knjige o ROBERT AUER je početkom 20. stoljeća fotografirao aktove na staklu, kao i njegov prijatelj Bela Čikoš SesijaROBERT AUER je početkom 20. stoljeća fotografirao aktove na staklu, kao i njegov prijatelj Bela Čikoš Sesijatumačenju snova i seksualnosti. Sve je bilo pomalo kompromitirano, čemu je uvelika pridonijela Freudova psihoanaliza, a destrukturiranje regula pokazalo je drukčiji ljudski život - pritajeni i željeni, ali koji se nije mogao realizirati. U Zagrebu su se osjećala slična strujanja kao i u Beču. Mladi slikari bili su zainteresirani za žensko tijelo kao motiv, a to se ponavljalo u kazalištu i književnosti.

“U takvoj atmosferi pojavio se Robert Auer kao jedan od najdrskijih i najodvažnijih erotomana tog razdoblja”, objasnio je Zidić. “Drugi su bili mnogo diskretniji, primjerice, u opusu Vlahe Bukovca nikad nećete naići na pornografiju, odnosno na erotske slobode kakve si je dopuštao Auer, ali ćete naići na pravi, punokrvni erotizam. Bukovčeva ‘Magdalena’, prikaz gole žene u normalnoj veličini, samo je bila izlika za prikaz akta, koji je u svoje vrijeme toliko sablaznio javnost da ga je čak napao klerikalni tisak.”

Zidić je napomenuo da je slučaj Roberta Auera drukčiji: on u djelima iz tog ranog, ali i kasnijih razdoblja, koja se čuvaju u Modernoj galeriji, varira od vrhunskog jugendstilskog izraza do pomalo kičaste, slatkaste erotike, “koja uvijek traži neku izliku”. Primjerice, to ilustrira slika “Iskušenje sv. Antuna”, kaže, na kojoj su svi grijesi prikazani kao nage žene koje ga opsjedaju sa svih strana. Po njegovu mišljenju, Auer je s jedne strane bio visoko vrednovan, a s druge su njegovi erotski radovi postali pojmom gotovo kič maleraja. “U svakom slučaju, Auer ima izvanredno sugestivnih, čak vrlo lijepih erotskih crteža iznimne vrijednosti,” zaključio je Zidić.

Intrigantni erotski opus

“Dio tog opusa mogao bi se definirati kao pornografija, ali u dijelu tih radova Auer se uzdignuo iznad razine pornografskog i erotomanskog i zašao u polje fine erotike stvorivši intrigantni opus, koji ga predstavlja kao vrsnog crtača, koji je odlično baratao olovkom postižući fine gradacije“, objasnio je Igor Zidić, donedavni ravnatelj Moderne galerije i jedan od najvećih eksperata za hrvatsku likovnu modernu.

900 figura Veneris

Robert Auer napravio je čak 900 tzv. figura Veneris, na kojima mu je bila važnija erotska kombinatorika negoli tehnika i likovnost. Taj opus bio je skriven, a skrivanje tog pretjeranog i forsiranog erotizma, toj njegovoj maniji davalo je određeni šarm pretvarajući je u igru. Da nema te igre skrivanja, to bi vjerojatno bio slučaj za psihijatriju, zaključio je Zidić.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika