Objavljeno u Nacionalu br. 644, 2008-03-17

Autor: Orhidea Gaura

VELIKI USPJEH ŽENSKOG ZBORA

Makedonski etno iz srca Zagreba

EZERKI, ŽENSKI PJEVAČKI ZBOR iz Zagreba koji izvodi makedonsku etno glazbu, u proteklih je trinaest godina osim Makedonki okupio i Hrvatice koje nemaju veze s Makedonijom, a danas iza sebe ima dva albuma koja hvali i publika i kritika

VELIKA LJUBAV PREMA GLAZBI Voditeljica zbora Darka Kragović (u sredini) i članice Ana Kolega, Jelena Matančević, Silva Mihaliček, Sandra Vlašić, uz koju je sin Vito, nemaju druge veze s Makedonijom osim ljubavi prema glazbiVELIKA LJUBAV PREMA GLAZBI Voditeljica zbora Darka Kragović (u sredini) i članice Ana Kolega, Jelena Matančević, Silva Mihaliček, Sandra Vlašić, uz koju je sin Vito, nemaju druge veze s Makedonijom osim ljubavi prema glazbiEzerki, ženski pjevački zbor koji izvodi makedonsku etno glazbu održao je prošle srijede, 12. ožujka, svoj treći nastup u KD Vatroslava Lisinskog, već drugi u velikoj dvorani, uz pratnju orkestra 7/8 (sedum osmini). Bio je to samo posljednji u nizu uspješnih koncerata ovog sastava sa sve više i više poklonika među hrvatskom publikom koja njihove nastupe prati burnim aplauzima i izljevima oduševljenja. Prvi put u Lisinskom su Ezerki (što u prijevodu s makedonskog znači žene s jezera) održale koncert 2004. godine, ali u maloj dvorani kada su im gosti bili grupa Zabranjeno pušenje i ženska klapa Dišpet. No, mala dvorana postala je pretijesna za sve njihove poklonike i 2006. one pune veliku dvoranu, a na koncertu im gostuju Massimo Savić, Nina Badrić i Kostadinka Velkovska. Da njihov uspjeh nije bio slučajan dokazuje i prošlotjedni koncert na kojem su kao gosti nastupili Radojka Šverko, Luka Nižetić i Sakin Modrnja, cijelo vrijeme s publikom kao nezaobilaznim pratećim vokalom. Ezerki su nastupale i u zagrebačkoj Tvornici, na Špancir festu u Varaždinu, Open air koncertu u Karlovcu, u kazalištu Komedija, u gradskom kazalištu Požega, kao i u Teatru Miella u Trstu. Gostovale su i u Makedoniji gdje je njihov specifičan način izvedbe makedonske etno glazbe popraćen pozitivnim kritikama i uz veliko odobravanje što Hrvatice njeguju makedonsku tradiciju. Poznati makedonsko-hrvatski kompozitor Ljubomir Brangjolica u jednoj od svojih recenzija rekao je da su Ezerki najbolje što se Makedoniji dogodilo izvan njezinih granica, a njihovo djelovanje nazvao čvrstim lancem koji drži most između Hrvatske i Makedonije.

Ezerki su osnovane 1995., na inicijativu Lene Đapić, kao skupina žena udanih u Hrvatskoj koje su se okupljale kako bi se družile uz makedonsku glazbu i običaje, no s vremenom su prerasle u ozbiljan zbor kojemu su se pridružile žene i djevojke raznih profesija koje porijeklom uopće nisu bile vezane uz Makedoniju već ih je naprosto privukla snaga originalnog makedonskog etno zvuka.


EZERKI I ORKESTAR 7/8 drugi put su napunile veliku dvoranu Lisinskog, a iza sebe imaju čitav niz drugih uspješnih koncerataEZERKI I ORKESTAR 7/8 drugi put su napunile veliku dvoranu Lisinskog, a iza sebe imaju čitav niz drugih uspješnih koncerataA što je to toliko privlačno u tom ritmu da ju usred Zagreba izvode Hrvatice? Zašto jedna Zadranka umjesto ”Maslina je neobrana” radije pjeva ”Biljana platno beleše”, zašto rođena Sarajka u glavnom gradu Hrvatske nije potražila bosanski zbor koji bi čuvao tradiciju sevdaha? Što je unuku slavnog maestra Miljenka Prohaske natjeralo da postane jedna od ”žena s jezera”? Makedonska veza većini od njih dogodila se slučajno, no prerasla je u pravu ljubav, zarazu i strast. Purgerice, Dalmatinke, Slavonke i Bosanke pridružile su se pravim Makedonkama i od poluprivatnog zbora nastalog 1995. zbog nostalgije nekoliko žena za domovinom, prerasle u pravi profesionalni etno sastav koji iza sebe osim niza uspješnih koncerata ima i dva albuma od kojih je drugi, ”Baknež”, (što u prijevodu znači poljubac), tjednima bio među 30 najprodavanijih u Hrvatskoj.

Voditeljica zbora je 27-godišnja profesorica glazbe Darka Kragović, unuka maestra Miljenka Prohaske i glazbena urednica na Hrvatskom radiju. Ona je ispričala kako je u zbor došla 2000. godine, sasvim slučajno.

EZERKI I ORKESTAR 7/8 drugi put su napunile veliku dvoranu Lisinskog, a iza sebe imaju čitav niz drugih uspješnih koncerataEZERKI I ORKESTAR 7/8 drugi put su napunile veliku dvoranu Lisinskog, a iza sebe imaju čitav niz drugih uspješnih koncerata„Moja mama je upoznala Lenu Đapić, osnivačicu Ezerki, a kako sam ja tada studirala na trećoj godini Muzičke akademije, pitala me bi li im mogla pomoći s notama. Rekla sam da se nikad nisam bavila makedonskom etno glazbom, da nemam nikakve veze s Makedonijom, ali da ću doći vidjeti jer mi je zvučalo interesantno. Svidjelo mi se već prvi put kad sam došla jer su sve žene bile druželjubive. No, to su bile žene najmanje 20 godina starije od mene, a jedine dvije mlađe članice igrom slučaja taj dan nisu mogle doći. U početku mi je bilo malo neugodno tumačiti nešto nekome tko mi može biti mama ili baka, ali nekako smo krenule. One su dotad radile po sluhu. Slušala sam ih, počela zapisivati note i tako smo počele ozbiljno raditi i više vježbati, a s voditeljem orkestra 7/8 Brunom Urlićem počela sam se dogovarati i oko aranžmana kako bi naše izvedbe zajedničkim nastupima s orkestrom poprimile puniji zvuk.“ Orkestar 7/8 (sedum osmini) osnovan je 2000. godine na inicijativu Stojana Trajkova i otad nastupaju zajedno za zborom Ezerki.

Uskoro su krenuli i sa snimanjem prvog albuma ”Livingroom” i to u vlastitoj produkciji odnosno pod okriljem Hrvatsko-makedonskog društva u sklopu kojeg i djeluju. Darka Kragović upravo to prvo snimanje opisuje kao najzabavnije. Bila je zima, padao je snijeg, a one su svaki dan putovale u selo pored Kloštar-Ivanića gdje je u potkrovlju jedne privatne kuće bio uređen glazbeni studio.

„Bilo je jako zabavno na tom tavanu, s mačkama i puranima u dvorištu. Kad smo putovali tamo padao je snijeg, a Bruno Urlić je tek položio vozački i to nam je rekao tek kad smo krenuli“, prisjetila se zgoda Darka Kragović. No, trud se isplatio jer su Ezerki s izdavačkom kućom Dallas Records 2006. potpisale višegodišnji ugovor koji je uključivao reizdanje prvog albuma, izdavanje drugog ”Baknež”, na kojem su gostovali Toše Proeski i Radojka Šverko i nastavak suradnje.

MAKEDONKA po majci Jelena Badovinac u zboru je od 1997.; u kazalištu Komedija gost im je bio Toše ProeskiMAKEDONKA po majci Jelena Badovinac u zboru je od 1997.; u kazalištu Komedija gost im je bio Toše ProeskiDarka Kragović kaže da su njezinim glazbenim odabirom jako zadovoljni i članovi njezine obitelji.
„Tata obožava makedonsku muziku, a djed je bio na svim nastupima i uvijek komentira ili ima neku kritiku. On je inače bio jako povezan s kompozitorom Ljubomirom Brangjolicom koji živi u Skopju tako da s te strane mogu reći da imam neku makedonsku vezu.“ Osim pjevanja, druženje i dobra zabava u pravom makedonskom duhu ono su što većinu djevojaka godinama drži u zboru. Dio njihove tradicije izvan pozornice postao je nezaobilazni ajvar fest na kojem se svakog listopada natječu koja će od njih spraviti sočniji ajvar. A kad su narodni običaji u pitanju, neke su članice podnijele veći teret od drugih. U duhu tradicije Jelena Matančević tako je udana s 19 godina, protiv svoje volje.

„U sklopu predstavljanja makedonskih narodnih običaja trebali smo prikazati kako izgleda prava makedonska svadba. Prvo poniženje doživjela sam kad su me prisilili da glumim mladu, a drugo kad me nitko nije htio ženiti. Na kraju su me udali za Safka, člana orkestra koji iza sebe ima tri braka. Naravno, nakon ceremonije prešutno smo se razišli i brak je poništen, ali sam ja morala nekoliko sati izdržati pod makedonskom narodnom nošnjom teškom najmanje pet kilograma i plesati u debelim, crvenim, vunenim čarapama“, ispričala je Jelena Matančević jedan od doživljaja koji djevojke uvijek rado prepričavaju uz kavu. Danas 25-godišnjakinja znanstvena je novakinja na Katedri za socijalnu politiku na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Odmalena se bavila glazbom, u muzičkoj školi svirala je violončelo, a makedonskim ritmom zarazila se u vrijeme početka studija. Počela je skupljati makedonske narodne pjesme i preko prijateljice doznala za Ezerki. A kad se 18 žena sastane, dobre zabave, ali ni muškaraca uopće im ne nedostaje, kažu. Silva Mihaliček atmosferu opisuje kao pravi babinjak.

„Svaka svakoj upada u riječ, a najviše pričamo o hrani, ponekad i o dečkima. Starije članice nas mlađe službeno zovu ‘male curice’ i stalno nam govore kako smo lijepe i zgodne, a sebe zovu ‘babe’ ili već ovisno o raspoloženju. Jako su zabavne, i imaju stotine hobija u kojima su jako aktivne, ne nose teret svojih godina. Često nam daju savjete o muško-ženskim odnosima. Najsmješnije je bilo kad su jedno vrijeme one sve bile zaljubljene, imale muževe ili dečke, a mi mlađe sve smo odreda bile same. Vode vrlo intenzivan život pa se nadamo da ćemo i mi tako u zrelim godinama.“ Silva Mihaliček diplomirana je inženjerka građevine, radi u jednom zagrebačkom arthitektonskom birou, a rođena je u Sarajevu. Primili su je u zbor, kaže u šali, zbog nepotizma jer je poznavala Brunu Urlića koji je prije svirao u Zabranjenom pušenju. Njezina kolegica Ana Kolega je akademska slikarica rođena u Zadru, a glazba joj je velika ljubav kao i slikarstvo. Makedonski etno prirastao joj je srcu na vjenčanju prijatelja s Akademije, Makedonca.

„Taknulo me odmah, ta je glazba tako topla i emotivna. Tada sam počela skupljati albume, zanimati se za tu glazbu i preko prijateljice došla u Ezerki. Isprva je svima bilo čudno da ja Dalmatinka pjevam u makedonskom zboru. No, jednostavno volim tu glazbu. Voljela bih da više nastupamo u Dalmaciji, da više mojih prijatelja čuje kako fantastično to zvuči. Neki koji su bili na koncertima samo zbog mene, poslije su mi rekli da im se jako svidjelo.“

Sandra Vlašić, voditeljica programa gospodarenja okolišem u Uredu UN-a za razvoj, za Makedoniju je vezana po majčinoj strani jer je majčina teta bila udana i živjela je u Makedoniji. Poseban doživljaj bio joj je nastup u Skopju.
„Dobili smo jako dobre kritike ondje. Oni jako cijene što mi njegujemo njihovu glazbu i ritam. Zanimljivi su im ti suvremeniji aranžmani kakve mi izvodimo.“ Glazbu obožava i njezin jednoipolgodinji sin Vito. Možda baš zbog njega Ezerke kroz koju godinu odluče primiti jedan muški vokal.

Dug put do uspjeha

Novinarka magazina Extra Jelena Badovinac, Makedonka je po majci i s Ezerkama je od 1997. Tada su, ispričala je, u zboru bile samo starije žene i odmah su je zavoljele. U početku su pjevale bez glazbene pratnje, ponekad samo uz harmoniku. Tri godine vodio ih je dirigent koji bi zaboravio doći na nastup, a kako nisu imale note stalno im je mijenjao tonalitet dok nije dobio otkaz. "To nam je bilo najgore razdoblje, a i pjevale smo po kojekavim feštama. Onda su nam se dogodili Darka Kragović i Bruno Urlić i postale smo ozbiljan sastav."

Vezane vijesti

Optužnica za terorizam protiv petorice muškaraca

Optužnica za terorizam protiv petorice muškaraca

Makedonska policija podigla je optužnice za terorizam protiv petorice muškaraca optuženih za pripadnost "radikalnoj muslimanskoj skupini" i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika