Dr. Lytle budi se svakog dana u 5.30, s posla odlazi u 21 sat, a na odmor godišnje 2-3 tjednaDr. Bruce W. Lytle predstojnik je Instituta za bolesti srca i krvnih žila u Klinici Cleveland i jedan od najcjenjenijih kardijalnih kirurga u svijetu. Unatoč tome ni jednom riječju nije htio veličati svoje kvalitete nego je u intervjuu koji smo vodili netom nakon završetka službenog dijela simpozija “Klinika Cleveland u Zagrebu“ prošlog petka uporno isticao kako je za njegov uspjeh zaslužan kvalitetan tim i okruženje u kojem radi.

Doktor Bruce W. Lytle rođen je u malom mjestu u Sjevernoj Dakoti. Medicinu je studirao na Harvardu, specijalizaciju za kirurga završio u Massachusetts General Hospital u Bostonu, a godinu dana proveo je u Shotley Bridge Hospital u Britaniji. U Kliniku Cleveland došao je 1978. napredujući do mjesta ravnatelja Odjela za torakalnu i kardiovaskularnu kirurgiju. Dvije godine zaredom, 2006. i 2007., bio je predsjednik Američke asocijacije za torakalnu kirurgiju.

Zajedno s kolegama Douglasom Johnstonom, Davidom Taylorom i Tomsilavom Mihaljevićem, Zagrepčaninom koji je ostvario uspješnu karijeru u Americi, doktor Bruce W. Lytle održao je u zagrebačkom hotelu Westin predavanje pred dvjestotinjak uglednih kardiologa i kardiokiruga iz Hrvatske i okolnih zemalja poput Slovenije, Mađarske, Srbije i Bosne i Hercegovine na kojem je bilo riječi o hit temama u liječenju bolesti srca i krvnih žila, ali i o tome na koji je način organizirana Klinika Cleveland, koja glasi za najbolju kliniku u Americi.

KLINIKA ZA SRCE u Clevelandu već 13 godina zaredom ima reputaciju najbolje u AmericiNACIONAL: Po čemu je Klinika Cleveland najbolja u Americi, odnosno u svijetu?
- Vjerujemo da je naš model timskog rada i iskorištavanje ljudskog potencijala i talenata pojedinaca na što djelotvorniji način ključ našeg uspjeha. Pokušavamo planirati budućnost tako da se koordiniramo jedni s drugima, mislimo da nam to dopušta da odaberemo najbolje moguće terapije za pacijente i razvijamo talente naših specijalista u specifičnim područjima u kojima trebamo imati vrhunski kadar. Vjerujemo da nam to dopušta da planiramo budućnost. Rekao bih da je to najbolje objašnjenje.

NACIONAL: Smatraju vas jednim od najboljih liječnika u Americi, a time i u svijetu. Kako se postaje tako uspješan liječnik? - Mislim da sam imao velik privilegij provesti veći dio karijere na Klinici Cleveland, u okruženju gdje se možemo razvijati i kao pojedinci i kao dio tima. Mogao sam pacijentima ponuditi djelotvorne terapije, jer sam imao jako dobre kolege koji su liječili zajedno sa mnom, radim s njima cijelo vrijeme, zajedno sudjelujemo u brizi o svim svojim pacijentima. Dobar tim i mene čini boljim pojedincem. Cijelo vrijeme moram biti siguran da pratim njihove standarde i izazov mi je nastaviti se dokazivati.

NACIONAL: Koje je vaše specifično područje u liječenju srca i krvnih žila? - Liječenje kroničnog zatajenja srca, kirurgija aorte i kirurgija koronarnih krvnih žila, odnosno ugradnja bypassa. Posebno pacijenti koji imaju kombinaciju tih zdravstvenih problema i pacijenti koji su već imali operacije. Tipičan pacijent kojeg ću ja pogledati imao je već operaciju negdje drugdje i ima nekoliko dijagnoza koje istovremeno treba liječiti.

USPJEŠNI TIM IZ CLEVELANDA Tomislav Mihaljević, Douglas Johnston, David Taylor, Bruce W. Lytle i suorganizator simpozija profesor Željko Sutlić iz KB DubravaNACIONAL: Nikad u životu niste izveli transplantaciju srca. Hrvatski kardiokirurzi, uz ostale operacije, rade i transplantacije. Je li bolje usko se specijalizirati ili znati izvoditi više operacija? - Visokospecijalizirani u nekom području možete biti samo ako u tom području imate velik broj pacijenata. Vjerujemo da u našoj klinici trebamo imati ljude koji su vrlo usko specijalizirani. Samo operacija otvorenog srca imamo 3500 do 4000 godišnje. To nam omogućava da se ljudi specijaliziraju. Koliko mi je poznato, u cijeloj Hrvatskoj godišnje ima oko 2000 pacijenata od čega se, njih 400-500 liječi u Kliničkoj bolnici Dubrava. U takvim okolnostima potrebni su ljudi koji mogu izvesti više različitih operacija. I mi pokušavamo da ne specijaliziramo ljude preusko, da ne rade samo jednu operaciju. Moguće je i da svi rade sve i da još uvijek budu vrlo kvalitetni.

NACIONAL: Kako izgleda vaš radni dan? - Budim se u 5.30, u klinici sam obično do 7 sati i odlazim kući oko 21 sat.

NACIONAL: Imate li uopće privatni život? - Ponekad vikendom.

U KLINICI CLEVELAND danas se obavljaju najinovativniji zahvati na srcu pomoću robotaNACIONAL: Pretpostavljam da je to jako naporno. Nedostaje li vam slobodno vrijeme? - Da, naporno je. S vremena na vrijeme imamo godišnji odmor, oko dva do tri tjedna godišnje. Ali dok radimo, stvarno radimo. Jako smo koncentrirani na posao.

NACIONAL: Na simpoziju ste istaknuli kako je Klinika Cleveland za liječnike uvela sistem fiksne plaće, što nije slučaj u drugim američkim klinikama, gdje su liječnici plaćeni po broju operacija. Znate li kolike su plaće hrvatskih kirurga? - Ne znam.

NACIONAL: U prosjeku vrhunski kirurzi ne zarađuju više od 3000 dolara mjesečno. - Mislim da je u Americi prosječna plaća kirurga oko tri puta veća. No i situacija u Americi drukčija. Mi moramo sami plaćati zdravstveno osiguranje, a treba uzeti u obzir i visinu životnih troškova.

NACIONAL: Cijeli život posvetili ste medicini i spašavanju života drugih ljudi. Radite 14 sati na dan. Bez obzira na plemeniti cilj, osjećate li da nešto propuštate? Što vam najviše nedostaje? - Jedino što mi se ne sviđa u zanimanju liječnika je to što stalno moram biti u zatvorenom prostoru. Volio bih više vremena provoditi na otvorenom, u prirodi.

NACIONAL: Je li stresni posao kirurga u kombinaciji s neprestanim boravkom u zatvorenom prostoru utjecao na vaše zdravlje? - Nadam se da nije. Ne puštaju sunčevu svjetlost u operacijske dvorane, ali srećom još uvijek zbog toga nemam problema sa srcem.

NACIONAL: Koji je prosječni radni vijek kirurga u Americi? - Meni su 62 godine. Mislim da ću negdje prije 70. rođendana osjetiti da postajem malo umorniji nego prije i da bi za mene bilo vrijeme da prestanem operirati. U našem okruženju zaista moramo održavati standard izvođenja operacija na vrlo visokom nivou. Kad to više ne možete postići, ne trebate se više time baviti. Ne znam mnogo kardiokirurga koji su sa 70 godina jednako efikasni kao sa 60. Ja se osjećam odlično, ali sumnjam da ću za 10 godina operirati.

NACIONAL: Možete li uopće zamisliti život bez medicine ili ćete jedva dočekati da konačno uživate u zasluženom odmoru? - Mislim da ću osjećati da mi nešto nedostaje. Teško je razumjeti medicinu dok se njome ne počnete baviti. Nije stvar u tome što provodim toliko vremena radeći, nego u tome što to ima neprocjenjiv smisao. Jednog dana prestat ću se baviti medicinom i svakako će mi nedostajati. Ali, naravno, u mnogo toga ću uživati, pecati, uzgajati grožđe, voziti se na motoru.

NACIONAL: Na simpoziju ste govorili o novim tehnologijama i rekli kako je vaše najveće razočaranje slab napredak u razvijanju mehaničkog srca. Rekli ste da ste još 1978., kad ste počeli karijeru u Klinici Cleveland, vjerovali da je era mehaničkog srca iza ugla. Gdje je danas budućnost u liječenju bolesti srca? - Da, razočaran sam što nemamo bolje mehaničko srce. Vjerovao sam da ćemo ga imati, no tehnologija nije dovoljno brzo napredovala. Problem je u tome što su takva istraživanja jako skupa, a kompanije koje se time bave prilično male i nemaju dovoljno novca za nastavak istraživanja. To je svakako jedno od područja koje bismo trebali više razvijati. Druga područja u kojima bismo trebali biti bolji su minimalno invanzivne operacije, odnosno s minimalnim rezom, kao i da pokušamo što manje raditi operacije u kojima se zaustavlja rad srca, odnosno koristi stroj za izvantjelesni optok koji ima puno nedostataka.