Vibrafonist Boško Petrović osnovao je BP Club 1988. godine u podrumu u zagrebačkoj Teslinoj ulici, a 20 godina postojanja proslavit će u sklopu festivala Springtime Jazz FeverNa ovogodišnjem poznatom jazz festivalu Springtime Jazz Fever 1. travnja, usred dvotjednog programa od 24. ožujka do 6. travnja, obilježit će se dvadeseta godišnjica otvaranja B.P. Cluba. Osnivač kluba, vibrafonist Boško Petrović, obljetnicu će proslaviti koncertima kvalitetnih svjetskih glazbenika i njegovih starih prijatelja. Petroviću je ljudska i poslovna elastičnost i sklonost intuitivnim rješenjima pomogla u dugogodišnjem uspješnom vođenju malog zagrebačkog kluba, u kojem je ugostio mnoga poznata imena iz svjetskog i domaćeg glazbenog, političkog i poslovnog establishmenta. Klub je poznat po valovitim zidovima koje je oslikao umjetnik Miroslav Šutej, a ti raznobojni i apstraktni oblici s vremenom su prekriveni gusto ovješenim slikama velikih majstora jazza koji su nastupili u klubu. Joe Pass, John Lewis, Niels-Henning Pedersen, Kenny Drew, Art Farmer, Georgie Fame, Mulgrew Miller, Ronnie Scott, Gary Burton, James Newton, Michel Legrand samo su neka od odabranih imena koja su koncertima oduševljavala brojne posjetitelje kluba.

Poznati jazz pijanisti poput Johna Lewisa i Davida Gazarova, koji nastupaju isključivo u velikim koncertnim dvoranama, klupske nastupe imali su jedino u B.P.-u. Francuski gitarist Philip Catherine poslije jednog od svojih nastupa izjavio je: “Lijepo je kad je Boško Petrović u klubu. Kad sam prvi put svirao u klubu bez njega, nešto je nedostajalo, nešto što ne mogu objasniti. Ako on nije u klubu, sve postaje drukčije, jer se gubi taj duh.”
Kako je počela priča jednog od najzapaženijih europskih i svjetskih jazz klubova, pitali smo utemeljitelja Boška Petrovića.

S MICHELOM LEGRANDOM, poznatim francuskim pijanistom i kompozitoromNACIONAL: Tko je nastupio prve večeri u tek osnovanom B.P. Clubu?
- Prve tri večeri svirao je, odnosno otvorio B.P. Club, gitarist Joe Pass, koji je bio i moj veliki prijatelj. Prve večeri, tog 1. travnja 1988., svirao je svoj čuveni gitaristički solo s albuma “Virtuoso”, po kojem je postao poznat u cijelom svijetu, a drugu i treću večer svirao je uz pratnju mog tadašnjeg kvinteta koji smo sačinjavali Damir Dičić, Neven Frangeš, Mario Mavrin, Sale Sadiković i ja.

NACIONAL: Kakve su bile impresije glazbenika kao što je Joe Pass? - Krajem treće večeri Pass mi je rekao: “Slušaj Boško, ovaj klub mi se neizmjerno sviđa. Mogu ti reći da ti zavidim, publika je sjajna, baš kao i akustika, a nemam prigovora ni na uređenje cijelog prostora.“ Četiri do pet godina poslije tih nastupa našli smo se Joe Pass i ja, prilikom jednog zajedničkog gostovanja na radiju ORF3 u Beču, gdje smo poslije snimanja bili pozvani na razgovor u studio. Voditelj je, među ostalim, pitao Joea da kaže, sa svojim bogatim izvođačkim iskustvom, koji mu je najdraži ili najugodniji jazz klub u kojem je nastupao. Očekivao sam da će spomenuti Birdland u New Yorku, ili još prije Ronnie Scott’s Jazz Club u Londonu, no Joe je odgovorio da je to nesumnjivo upravo B.P. Club u Zagrebu. To me oduševilo.

KONCERT GEORGIEJA FAMEA, britanskog blues pjevača i klavijaturista, s Boško Petrović triomNACIONAL: B.P. Club često je predstavljao vrhunske jazz glazbenike. Mnogi su bili i vaši osobni prijatelji, ali nastupali su i glazbenici koji nisu isključivo svirali jazz. Možete li navesti neko posebno ime ili događaj? - Istina, Josip Klima i Stjepan Mihaljinec prvih su godina često nastupali u duetu koji sam ja volio zvati Salonski Jazz Duo. Bilo je ugodnih večeri i uz obitelj Dedić-Novak, uz koje je često svirao i Branko Bulić Bula, ujedno i najredovitiji gost za mojim stolom od prvog dana. Pjevačku karijeru u klubu započela je i glumica, dramaturginja i strasna ljubiteljica jazza Jasna Bilušić, dok u zadnje vrijeme sve češće nastupa i Nina Badrić u pratnji Ante Gelo kvinteta.

NACIONAL: Kako je Michel Legrand, trostruki dobitnik Oscara i peterostruki Grammyja, dospio u vaš klub? - Ovdje bih se nadovezao još jedanput na Joea Passa. U jednom trenutku uspio sam dogovoriti gostovanje velikog francuskog pijanista Legranda u zagrebačkoj koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski. Naravno da nije bio predviđen nastup u B.P. Clubu, jer smo dogovorili nastup sa Zagrebačkom filharmonijom. Uz Legranda došli su Roy Brinker, njegov američki bubnjar, PHILIP CATHERINE TRIO iz Belgije nastupio je u B.P. Clubukontrabasist Niels-Henning Orsted Pedersen i gitarist Philip Catherine.
Legranda sam osobno dočekao nekoliko dana prije na aerodromu. Odmah je izrazio želju kako bi htio iste večeri svirati u mom klubu. Navodno mu je Joe Pass, s kojim se koji dan prije sreo u Parizu, rekao da imam sjajan jazz klub. Očaran nesvakidašnjom ponudom i svjestan neupitnog raskoraka između osobnih želja i financijskih mogućnosti, iskreno sam mu rekao kako za njegov nastup jednostavno nemam dovoljno novaca. Legrandova reakcija bila je jasna i neočekivana. Rekao mi je da o plaćanju nije ni razmišljao i da što prije skupim sastav i organiziram nastup.

NACIONAL : Kako se Legrand snašao u skučenom prostoru B.P. Cluba? - Upravo je to i mene mučilo. U klubu nisam imao veliki koncertni klavir, a znao sam iz pregovora s filharmonijom da je tražio vrhunski Steinwayov model, i to sam mu morao reći. Srećom, ni to nije pokolebalo francuskog pijanista koji se ogradio od piano snobizma i rekao da će mu raspoloživi up-right piano sasvim dobro poslužiti za živi klupski nastup kojeg je bio željan.

STJEPAN MIHALJINEC I Josip Klima često su nastupali u B.P. Clubu, a Petrović ih je zvao Salonski Jazz DuoNACIONAL: Čini se kao da se sve odvijalo spontano i brzo. Jeste li stigli najaviti rijedak događaj? - Službeno nisam, no zato sam cijelo poslijepodne proveo za telefonom. Navečer je klub bio krcat mojim bliskim prijateljima i vjernom džezerskom obitelji. Bez ulaznica, ljudi su upadali u B.P. Club i slušali, ni manje ni više, nego Michela Legranda koji svira, pjeva i zabavlja se sve do tri sata poslije ponoći.

NACIONAL: Brojni komplimenti vezani su za topli, neposredni i komorni ugođaj kluba. Nije li, s druge strane, teže financijski opstati s tako malo prostora za zainteresiranu publiku? Je li moguće, ili možda čak i nužno, proširenje B.P. Cluba u nekom budućem vremenu? - Spomenuo bih sada svog prijatelja i kolegu, tenor saksofonista Ronnieja Scotta, vlasnika istoimenog londonskog jazz kluba, i rado se prisjetio njegova gostovanja s vlastitim sekstetom u klubu. To su bila fantastična dva koncerta, dvije večeri za pamćenje. Kako smo se znali već godinama prije toga, jer sam ja dolazio u London u njegov klub, on je vrlo otvoreno rekao: “Čuj, ovo je fantastičan klub! Odmah ću ti reći: nemoj ni po koju cijenu ovaj klub mijenjati za nešto veće. Moj prvi klub u Garrard Streetu bio je upravo kao tvoj i nekoliko sam puta požalio kad sam se odlučio na proširenje. Ostavi ovako. BP Club je ugodan i topao klub i tu ćemo se jednako tako osjećati kad sviramo.“