Joško Mikulić, predsjednik uprave Viadukta, kaže da je tajni popis dioničara Vodprivrede dobio od konzultantske tvrtke Softline, koja je inače u vlasništvu jednog od glavnih dioničara Viadukta Prije mjesec dana započela je finalizacija projekta tajnog preuzimanja Vodoprivrede Zagreb, jedinog preostalog neprivatiziranog vodoprivrednog poduzeća u Hrvatskoj. Tvrtka Viadukt, moćna građevinska kompanija i jedan od najizdašnijih donatora vladajućeg HDZ-a, krenula je u torbarenje izmanipuliranih radnika zagrebačke Vodoprivrede, kako bi se za malo novaca domogla kontrole nad tom tvrtkom, koja je krajem prošle godine krenula u privatizaciju na krajnje netransparentan način. Kupovinom Vodoprivrede, Viadukt će doći u posjed praktički neograničene količine šljunka ispod vodenih površina na području Zagreba i okolice, vrijedne sirovine neophodne za izvođenje građevinskih radova, što će u budućnosti znanto povećati profit vlasnicima.

Viadukt je snažna građevinska tvrtka koja radi puno poslova u cestogradnji, a prije nekog vremena našla se u središtu afere brza cesta Gaženica-Zadar 2, kada je Ivica Pančić iz SDP-a optužio Božidara Kalmetu za napuhavanje cijene gradnje te ceste. Koncem prošlog tjedna Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) počela je istraživati pod kakvim okolnostima tvrtka Viadukt pokušava preuzeti kontrolu nad Vodoprivredom. Djelatnici Hanfe pokušavaju precizno rekonstruirati tko je tvrtki Viadukt dostavio tajne podatke o tomu tko je od bivših i sadašnjih radnika Vodoprivrede otkupio dionice Vodoprivrede pod privilegiranim uvjetima.

Joško Mikulić je kao predsjednik uprave Viadukta 12. veljače svim radnicima koji su otkupili dionice Vodoprivrede pod privilegiranim uvjetima poslao pismene ponude da želi otkupiti njihove pakete dionica. Nacional posjeduje neke od tih ponuda. U njima Mikulić navodi točan broj ugovora o kupnji dionica svakog bivšeg ili aktualnog djelatnika Vodoprivrede, što je tajni podatak koji je mogao dobiti ili iz Vodoprivrede, ili iz Središnje depozitarne agencije.

JOŠKO MIKULIĆ i Viadukt za potrebe posljednje predizborne kampanje HDZ-u su donirali 250 tisuća kuna a HNS-u 50 tisuća kunaMikulić u ponudama za otkup paketa dionica različitim ljudima nudi različite cijene. Prema Nacionalu dostupnim podacima Viadukt je za te pakete nudio od 1888 do 4024 kune. Zanimljivo je da je najniži iznos za otkup dionica ponudio Miljenku Bartuloviću, direktoru Vodoprivrede. Mikulić tim ponudama zapravo podcjenjuje inteligenciju tih dioničara, jer je većini njih ponudio otkup dionica po znatno nižoj cijeni od one po kojoj su ti ljudi kupili dionice Vodoprivrede. Na naše pitanje na čemu temelji procjenu vrijednosti dionica i ponudu Viadukta, predsjednik uprave Viadukta Joško Mikulić rekao je kako je ponuda izrađena na temelju informacija dostupnih na internetu. Na internetu je, međutim, podatke o pravoj vrijednosti društva nemoguće pronaći, a takvu informaciju ne može se dobiti ni službenim kanalima. Zanimljiv je i način na koji su u Viaduktu došli do informacija o 888 dioničara koji su uplatili dionice, budući da se ne radi o javno dostupnom podatku. Novo stanje dioničara još nije proknjiženo u Središnjoj depozitarnoj agenciji, a kada bi to i bio slučaj, javno dostupan podatak odnosi se samo na deset najvećih dioničara, dok kompletan uvid u knjigu dioničara imaju samo dioničari tvrtke.

ANTE SAMODOL, čelnik Hanfe, krajem prošlog tjedna je naredio istragu ViaduktaNamjere Joška Mikulića razbjesnile su Miljenka Bartulovića, direktora Vodoprivrede. Iako je on to u razgovoru za Nacional demantirao, Nacional je iz upućenih izvora doznao da je Bartulović nedavno pozvao policiju i zatražio od njih da otkrije tko je te podatke dostavio Viaduktu. Direktor Viadukta Mikulić tvrdi da je informacija o dioničarima, kao i preporuka o kupnji dionica Viaduktu došla od njihove konzultantske kompanije. Mikulić se nije odmah mogao sjetiti kako se Viaduktova konzultantska kompanija zove, a kasnije nam je javio da se radi o tvrtki Softline. Vlasnik te tvrtke je Petar Pećina, inače jedan od najvećih dioničara Viadukta. Djelatnici Hanfe bili su koncem prošlog tjedna u Vodoprivredi i ondje uzeli svu dokumentaciju vezanu uz taj slučaj. Da se u tom slučaju najvjerojatnije kriju i nečiji pozadinski interesi pokazuje i činjenica da su se u Vodoprivredi tom prilikom zatekli i neki članovi gradske vlasti.

ANTE PAVIĆ, direktor tvrtke za upravljanje centralnim zagrebačkim pročistačem otpadnih voda, čiji je Vodoprivreda suvlasnikVodoprivreda Zagreb, poduzeće koje posluje od 1964. godine i čija je osnovna djelatnost održavanje vodotoka, a glavni izvor prihoda za više od 380 djelatnika je vađenje šljunka, od 2004. godine kada je prešla u vlasništvo Grada Zagreba, sustavno je uništavana. Skrivana je prava vrijednost imovine, stvarana su zaduženja, a svrha svega toga je postala jasna kada su 12. veljače bivši i sadašnji radnici vodoprivrednih poduzeća u Hrvatskoj, koji su kupili 50 posto dionica poduzeća, na kućne adrese primili iznimno nisku Viaduktovu ponudu za otkup dionica. Očekivalo se, očito, da će radnici kojima danas prijete otkazi zbog stvorenih gubitaka u Vodoprivredi, i za čije plaće u blagajni poduzeća više nema novca, prodati svoje dionice po cijeni manjoj od one koju su platili po povlaštenim uvjetima. Paket od 238 dionica radnici su u prosincu 2007. mogli kupiti po povlaštenim uvjetima i uz sve uračunate popuste za nešto manje od 10 tisuća kuna. Viadukt posljednjih godina sudjeluje u izgradnji gotovo svih većih cestovnih infarstrukturnih projekata u Hrvatskoj, a zajedno s Institutom građevinarstva hrvatske sudjeluje u poslovnim projektima i izvan hrvatskih granica. Poslovna udruga sastavljena od hrvatskih tvrtki - Konstruktor inženjering d.d. Split, Viadukt d.d. Zagreb i Hidroelektra niskogradnja d.d. Zagreb izabrana je za izvođača radova izgradnje mosta kopno-Pelješac. Najveći pojedinačni dioničari Viadukta su Unipor grupa, tvrtka koja je u stečaju od 1998., i tvrtka Atticus u vlasništvu Petra Pećine. Vrijednost dionica Viadukta na Zagrebačkoj burzi, proteklih nekoliko godina doživjela je značajan rast. Unatoč krizi na burzi vrijedi dvostruko više nego prije dvije godine. Viadukt, i predsjednik njegove uprave Mikulić, na proteklim parlamentarnim izborima spominjani su kao jedni od najvećih donatora HDZ-a. Na HDZ-ov račun uplatili su 250 tisuća kuna, a sa 50 tisuća kuna poduprli su i kampanju HNS-a.

PREMIJER SANADER i Milan Bandić dobro surađuju na projektima u Gradu ZagrebuČini se da tajne informacije o dioničarima nisu jedino što je Viaduktu dostavljano iz uprave Vodoprivrede Zagreb. Prema programu sanacije i restrukturiranja, koji je nakon provedene prodaje dionica radnicima izradio direktor Miljenko Bartulović, ukupni gubitci iznose 30,9 milijuna kuna. “Time je Društvo dovedeno u izuzetno tešku financijsku situaciju, te je prisutna nelikvidnost Društva... Društvo nije u mogućnosti isplaćivati plaće i obaveze društva... Tvrtka Vodoprivreda Zagreb d.d. je temeljem iskazanog gubitka u bilanci i stanja tvrtke u predstečajnom stanju...”, stoji u programu restrukturiranja i sanacije, koji nam je dostavio izvor iz Vodoprivrede. Tim programom sanacije, gubitci se planiraju pokriti prodajom nekretnina Društva i “rapidnim smanjenjem troškova osoblja”. Navedeni dokument Bartulović je izradio po direktivi sa sastanka održanog u Gradskom poglavarstvu 6. veljače 2008. godine, na kojem su bili prisutni gradonačelnik Zagreba Milan Bandić i predstavnici Hrvatskih voda, na koje je Zagreb u srpnju 2007. godine prenio 15 posto dionica Vodoprivrede Zagreb bez naknade.

Neriješena imovina VodoprivredeRadnici Vodoprivrede koji su danas izloženi torbarenju od strane Viadukta, u trenutku kupovine dionica nisu znali što kupuju, budući da do danas nisu procijenjene nekretnine i udjeli Vodoprivrede u drugim tvrtkama. Neriješeno je tako ostalo pitanje nekretnina u Petrovaradinskoj 110, gdje je i sjedište tvrtke, poslovne zgrade u Remetinečkoj 111, rasadnika Rakov potok i Ježdovec, te vjerojatno najvrednijeg zemljišta na Prisavlju na kojemu se nalazi zgrada s nekoliko ministarstava. No, nekretnine nisu jedina imovina Vodoprivrede Zagreb kojoj se ne zna vrijednost. Vodoprivreda ima tri posto udjela u tvrtki Zagrebačke otpadne vode koja je investitor i koncesionar projekta Centralnog pročistača otpadnih voda, vrijednog oko 260 milijuna eura, i za koji će kroz koncesiju do 2028. Zagrepčani izdvojiti višestruko veći iznos od osnovne investicije. Nadalje, Vodoprivreda Zagreb je i vlasnik 30- postotnog udjela u tvrtci Zagrebačke otpadne vode-upravljanje i pogon, koja upravlja pročistačem. U Gradskom uredu za gospodarstvo ne znaju kolika je procijenjena vrijednost navedenih udjela, te zašto se oni ne spominju ni u jednom dokumentu vezanom uz privatizaciju Vodoprivrede Zagreb.

PONUDA radnicima Vodoprivrede za otkup njihovih dionica, koju je poslao Viadukt a potpisao direktorZanimljivo je da radnici Vodoprivrede koji su kupili dionice svoje vlasništvo ne mogu legalizirati. Prema tumačenju Trgovačkog suda u Zagrebu, svi do sada sklopljeni ugovori o prodaji dionica radnicima u ovom trenutku nemaju nikakvu pravnu težinu pa se u Sudskom registru Grad Zagreb i dalje vodi kao jedini dioničar. Vodoprivreda Zagreb trebala je, prema Zakonu o vodama, biti privatizirana do kraja 2006. godine kao i ostala 32 vodoprivredna poduzeća u Hrvatskoj. Gradska Skupština Grada Zagreba na sjednici u lipnju 2007. godine donijela je Zaključak o privatizaciji na način da se upisani temeljni kapital Društva od 39.544.900 kuna, podijeli na 395.449 dionica nominalne vrijednosti od 100 kuna. Nakon dovršetka privatizacije radnicima je trebalo pripasti 50 posto dionica, 26 posto trebao je zadržati Grad, 15 posto Hrvatske vode, dok je 9 posto trebalo biti prodano na javnom natječaju.

Viadukt je po svemu sudeći htio otkupiti dionice Vodoprivrede torbarenjem kako bi dospio u privilegiranu poziciju u trenutku kada zagrebačke gradske vlasti odluče privatizirati 9 posto Vodoprivrede putem javnog natječaja. Nacional je dobio uvid u prijedlog zagrebačkog gradskog poglavarstva kako bi se taj ”javni natječaj” trebao odvijati. U prijedlogu stoji da gradske vlasti namjeravaju dati pravo prvokupa već postojećim dioničarima, ali uz određene uvjete. Među tim uvjetima su zahtjevi da kupac 9 posto dionica Vodoprivrede treba očuvati produktivnost radnih mjesta, ulagati u društvo i gospodarstvo, biti financijski, tehnološki i tržišno ozbiljan, te mora osigurati tehnološku modernizaciju društva. Takav je prijedlog u najmanju ruku čudan, jer nitko od fizičkih osoba koje su dosad kupile te dionice takvo što ne može osigurati. Zato nije jasno zašto bi uopće postojeći dioničari morali imati pravo prvokupa. Međutim, među tim postojećim dioničarima mogao bi se naći Viadukt, ako mu netko od bivših ili aktualnih radnika proda svoje dionice. Tako bi se Viadukt našao u privilegiranoj poziciji. Sve to budi sumnju da je možda netko iz gradskih vlasti iz zasad nepoznatih razloga svjesno baš tako strukturirao prijedlog za nastavak privatizacije Vodoprivrede.