Osim navodno senzacionalnoga otkrića da i bakterije prakticiraju neku vrstu seksualne aktivnosti - na velika zvona lansiranoga iz Radmanove morske oaze - naciju su zadnjih dana intelektualno uzbudile i aktivnosti u Saboru gdje se, prema Sanaderovim izjavama, zbog ZERP-a rušila vlada. Nije lijepo rušiti vladu, posebno ne tako inovativnu i dosljednu kao što je Sanaderova. Čovjek je u ranijim fazama borbe za vlast branio ZERP gotovo koliko i Antu Gotovinu, i uvrijedio se kad su ga politički protresli zbog njegovoga ukidanja, smatrajući da je svima u Hrvatskoj odavno trebalo postati jasno kako se u politici riječi i djela nalaze u prirodnome konfliktu. Predizborna ultrapatriotska blebetanja kvalitetan su izvor radosti za narodne mase, ali nikoga ne obavezuju ni na što. Svakako ćemo ustrajati na principima, i ispuniti sve svoje planove i obećanja, ako se iz inozemstva ne naredi drugačije. Ne damo generale, ali dat ćemo ih; uvodimo ZERP, ali ukinut ćemo ga.

Iz Vlade, doduše, poručuju da “ukinuti” nije prava riječ za ono što se sa ZERP-om zbiva. On postoji, čvrst kano klisurina, uz skroman dodatak da se ne primjenjuje na zemlje EU-a. Dođe li u istočni Jadran loviti ribu netko iz Vijetnama, Tajlanda, Malezije, Etiopije, Tajvana, osjetiti će zerpovsku oštricu hrvatske straže, i taj univerzalni riblji protekcionizam - začinjen zanemarivim izuzecima poput Italije i Slovenije - svakako je vrhunska Sanaderova hrana za hrvatski nacionalni ponos. Vlada, u svakom slučaju, opstaje sa ZERP-om ili bez njega, što HDZ i nacija navodno mogu zahvaliti dalekovidnome Andriji Hebrangu, koji je na vrijeme prozreo rušilačke namjere oporbe i u hitnu pomoć pozvao Branimira Glavaša.

Zaigralo je srce promatračima kad su uočili gospodina Glavaša kako - onako stasit, u crnom odijelu s kravatom - izdaje naputke suborcima da glasuju za Sanadera i sruše tajni pakt SDP-a i HNS-a. Do jučer je izgledao kao smrt na dopustu, padao u komu od autoizgladnjivanja, i u slobodno vrijeme na Sanadera prosipao otrov. Danas je to jedan drugi Glavaš koji podsjeća na svoja slavna vremena, ne više vegetirajući infuzionist ili zatvorski hodočasnik u pakosno razdrljenoj generalskoj uniformi, nego narodni zastupnik s apetitom i dignitetom iz kojeg emanira povijesna odgovornost prema HDZ-u. Ljisica je taj Hebrang - rekli bi u starom šiptarskom vicu - kad se dosjetio da bi HDZ Glavašem mogao parirati oporbenoj uroti. Ako je Glavaš spasio Vladu, još uvijek na stolu ostaje pitanje hoće li Vlada spasiti njega. Po razvučenome i relativizirajućem tijeku procesa za ratne zločine u Osijeku - u koji se namjerno unosi kakofonija postupaka i iskaza - čini se da je dobra volja obostrana, ali i ovdje, kao i u svemu ostalom, treba možda pričekati na migove iz Europe. Kažu li tamo: ne protivimo se uviđavnosti jer Glavaš je zaslužan što nemamo ZERP, svi ključni svjedoci mogli bi naglo dobiti radikalan napad amnezije, jači od dosadašnjeg. Glavaš iz bolnice, oni u nju.

---

Sanader se za Europu već agresivno hvata u liječenju političkih posljedica odricanja od ZERP-a. Bombastično značenje pridaje se nekakvim promjenama signala iz Unije, Rehnovim pohvalama, “pozitivnome raspoloženju” prema Hrvatskoj, spominjanju datuma do kojeg će pregovori navodno završiti itd., čime se dakako kod publike nastoji stvoriti dojam da je cijela kombinatorika sa ZERP-om bila vrhunski trik kojim je Vlada u konačnici uspjela po prihvatljivoj cijeni kupiti znatno bolji međunarodni status. O triku se možda i radilo, za status ćemo tek vidjeti. Iskreno sumnjamo da će Unija Hrvatsku objeručke prihvatiti samo zato što je ova nakon natezanja ukinula ZERP, i ostajemo kod (na ovome mjestu već ranije eksponiranoga) mišljenja da Hrvatska odustajanjem od ZERP-a nije kupila ništa više od svoga opstanka u europskoj igri. Završni ishod te igre i dalje je uvjetovan drugim fenomenima, i cjelokupna turbulencija oko ZERP-a - njegovo izglasavanje, pa ukidanje - bila je, u skladu s tim doživljajem stvarnosti, samo manevarski metak lišen probojne snage.

Zasad je izvjesno uglavnom samo to da ljisicu u svojim ešalonima nema isključivo HDZ, nego i konspirativni SDP u liku Željke Antunović, koja je zadnjih dana dala ostavku na položaj partijske zamjenice predsjednika kako bi time uzdrmala Zorana Milanovića i na budućoj izbornoj konvenciji preuzela njegovo mjesto. Počelo se vrlo brzo ostvarivati predviđanje autora ove kolumne da gospodinu Milanoviću u izgradnji stranačke kohezije ne će mnogo pomoći njegov neprincipijelni pakt s Bandićem oko Zagreba. Sve antibandićevske elemente u stranci i izvan nje naoštrio je protiv sebe, preuzeo dio kompromitacije zbog Bandićevog urbanističkog uništavanja Zagreba, a pritom u egocentričnome i merkurijalnome Bandiću nije dobio nikakvoga trajnoga i pouzdanoga saveznika.

Pojedini cinici smatraju da bi ostavka gospođe Antunović bila uvjerljiva kad bi se odnosila i na položaj potpredsjednice Sabora, ali jasno je da publika u zabavljačkim očekivanjima ne treba ići predaleko. SDP je samo SDP, šofer i plaća su šofer i plaća. U svakom slučaju, Milanoviću ne će biti lako. Njegovi protivnici započeli su manevar koncentracije snaga i evidentno se pripremaju za veliki udar, jašući na snazi zaključka da je Milanović za stranku bio pogrešan izbor. S formalne strane promatrano, nema im se što predbacivati. Gospodin Milanović izgubio je dobivene izbore, a i u mnogim drugim aspektima - organizacijskim, motivacijskim, etičkim, retoričkim - njegova liderska vjerodostojnost ostala je bljedunjava, irelevantno od činjenice da HDZ protiv njega vodi osobnu kampanju. Za aktualno stanje u SDP-u odgovoran je pokojni Ivica Račan koji se pobrinuo da iza njega ostane potop, ali rasprava o toj temi danas nema previše smisla.

HTV i rukomet; Na Cvjetnicu rat

Hrvatska televizija raspolaže logističkim kapacitetima preko kojih bi mogla proizvoditi program ne samo za Hrvatsku, nego i za dobar dio Europe. Imaju četiri ogromne zgrade, s kilometrima hodnika, u kojima ni sami ne znaju što se sve nalazi, više tisuća zaposlenih od kojih mnogi kradu Bogu dane na državni račun, novaca na bacanje i vrhunsku potporu politike i države u realizaciji svoje vrijedne društvene misije. Sve to nije im bilo dovoljno da osvoje pravo na prijenos Svjetskog rukometnog prvenstva, koje bi po nekoj vrsti automatizma moralo pripasti nacionalnoj televiziji, zato što nisu na vrijeme poslali zahtjev. No comment.
* * *
Tijekom svetoga vikenda Cvjetnice u Hrvatskoj je na cestama poginulo trinaest ljudi, a još trojica - među njima i župnik - ubijena su u napadima i obračunima. Opljačkana je usput na spektakularan način i banka u Splitu. Građanska sigurnost u Hrvatskoj doista je impresivna. Policija i pravosuđe svojedobno su Hrvoja Žužića pretvorili u zastrašujući primjer za konzekvence vozačke bahatosti, i dopustili da mnogi drugi Žužići - osobe s desecima prometnih prijava - nesmetano nastave ubijati na cestama. Na djelu je - kao u Mad Maxu - neobjavljeni cestovni rat divljaka protiv pitomih, koji ova birokratizirana, formalizirana i indolentna država - zaokupirana ubiranjem nameta zbog prometnih trivijalnosti - jedva da pokušava zaustaviti.