Veljko BarbieriOvako je o Isusovu uskrsnuću zapisao evanđelist Matej: “Po suboti u svanuće prvog dana sedmice dođoše Marija iz Magdale i druga Marija da pregledaju grob. Najedanput se zemlja silno zatrese: anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi te odmaknu kamen i sjede na nj. Lice mu je sjalo kao munja, a odijelo mu bijaše bijelo kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i postadoše kao mrtvi. A Anđeo reče ženama: ‘Ne bojte se! Znam da tražite razapetog Isusa. On nije ovdje, uskrsnuo je je kako je rekao!“ U svom pak evanđelju Ivan je još izravniji: “Marija je ostala vani do groba i plakala. Tako, dok je plakala, nadviri se nad grob te vidje dva anđela gdje sjede u bijelim haljinama na mjestu na kojemu je ležalo tijelo Isusovo: jedan do glave, drugi do nogu. Oni joj reknu: ‘Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?’ ‘Uzeše moga Gospodina’, odgovori im, ‘ne znam kamo ga staviše.’ To reče, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji... Isus joj rekne: ‘Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?’ ‘Gospodine’, odgovori mu ona misleći da je vrtlar, ‘ako si ga ti odnio, reci kamo si ga stavio da idem po nj.’ ‘Marijo’, reče joj Isus. ‘Rabbuni - Učitelju’, odgovori ona hebrejski i okrenu se k njemu.“

U Markovu i Lukinu evanđelju anđeli koji navješćuju Isusovo uskrsnuće i trenutak kad će i oni za svojim Gospodarom poletjeti u nebo prikazani su kao mladići u bijelim haljama ili sjajni ljudi, sasvim u skladu s njihovom ikonografijom u mnogim mitologijama i u samom kršćanstvu. Jer anđeli, ti Božji pratioci, koji bdiju nad svijetom, ime su dobili od grčkog angelos i hebrejskog malakh, što u oba jezika znači vjesnik. Ta možda najomiljenija bića židovske i kršćanske vjere ne moraju ni spavati ni jesti, ona prenose božanske poruke i stalno upozoravaju ljude na nazočnost Boga. U Starom zavjetu anđeo Gospodnji zaustavlja patrijarha Abrahama da ne prinese Jahvi na žrtvu svog sina Izaka, budući da je dokazao da vjeruje u Jedinoga. Spasili su tako anđeli Gospodnji i Danijela iz lavljih ralja, Gideona i Hagaru od teških nevolja. U Novom zavjetu oni su svjedoci Isusove snage i Božanske naravi, najavljuju njegovo utjelovljenje i rođenje, svjedoci su njegova uskrsnuća. No to su samo suhim riječima ispričane značajke anđela, jer su se ta snovita krilata bića koja lete nebom usadila u maštu svakog djeteta i čovjeka bez obzira na njegovu vjeru, jer svojom dobrotom bdiju nad svima i čine dobra djela.

Po Isusovu učenju svaki čovjek ima svoga anđela čuvara, kojemu se obraća i koji ga štiti, pa za uskrsnom trpezom, kad se u mnogim krajavima Europe izjedaju jela od peradi, i sami poželimo slijediti njihovu putanju i uzaći u nebo. Neki anđeli, poput serafina, imaju po šest purpurnih krila i na njima stotine očiju, kerubini samo četiri, i to azurno nebeske boje, te stoje uz prijestolje Gospodnje, oboružani gorućim mačevima, spremni svakog časa obraniti Božje ime i slavu. No iako ih ima na stotine, na tisuće, na milijune, poznata su nam imena samo trojice anđela - Mihaela, Rafaela i Gabrijela, a njihove zgode prepričavaju se uz uskrsnu perad, jer mnogi vjeruju kako su upravo oni bdjeli nad Isusovim tijelom u grobnici i, vodeći vojsku od dvanaest legija Gospodinovih anđela, zajedno s njim uzletjeli u nebo njegovu Ocu, Bogu i Duhu Svetomu. Dok nam se slasno pačje krilce igra pod zubima, a vino nas nadahnjuje u zanosu najradosnijeg kršćanskog blagdana, neki muče i kusaju u tišini. No i oni očekuju s voga spasitelja. Taj više ne može letjeti, on je posrnuo i pao s neba. Zovu ga Vrag, Đavao, Sotona, Lucifer. On je sušto Zlo. Pa ipak, jednom je i sam bio krilati Isusov anđeo.